Ja sam zvala, davne 2007. kada sam rodila svoje prvo dijete. Iako sam prethodno išla na radionice o dojenju i puno čitala, teorija je jedno, a praksa drugo. Naročito kada u bližoj okolini nemaš iskusnog znalca i pravu podršku.
Mogu reći da su podrška i savjeti dobiveni putem sos-a bili ključni u opstanku našeg dojenja koje se uz puno početnih a kasnije prevladanih teškoća održalo pune 2 i pol godine. U suprotnom, mislim da bi trajalo svega par tjedana. Jednostavno, kada se pojave komplikacije i problemi, potrebna je pomoć i podrška. Žena koje je prepuštena sama sebi, kakve ima šanse? Osim informiranosti, bitna je i ta komponeta emocionalne potpore, a ja sam obje dobila putem sos-a. I dan danas sam do neba zahvalna na tome.
Ujedno se divim spremnosti i volji na pomoć žena koje dežuraju s one strane telefona. Nadam se da znaju da je njihov trud i rad od velikog značaja.