Psovke u vrtiću

[Sirius Black]

Mi doma jako puno psujemo i djeca imaju prilike svašta čuti, ali znaju da se to ne smije govoriti i da je ružno, pa stalno opominju "to se ne smije, to je prosto".
Starija cura ide u vrtić, ne psuje (bar ne ono kaj čuje doma), ali je pokupila pogrdne izraze u stilu "stara konjetino". Da bi tete imale na to utjecaj, morale bi stalno biti s njima i opominjati za svaku lošu riječ, a čini mi se da ne opominju ni za ono što čuju.

Puno ružnije od psovki mi je bilo kad je rekla "ubit ću te" , a prije vrtića nije ni znala što znači ubiti, i još se čudila mojoj reakciji jer "to u vrtiću svi govore, tete čuju i ništ ne špotaju"

(stvarno ne kužim ljude koji doma uopće ne psuju, ni govore nikakve ružne riječi )

[rossa]

(stvarno ne kužim ljude koji doma uopće ne psuju, ni govore nikakve ružne riječi )

ja sam prije dosta psovala, ali otkad imam dijete prebacila sam se na "neartikulirani mod". kad mi dođe da nešto kažem, kući ili u autu ili bilo gdje, izvalim neko nerazumljivo režanje/mrštenje/gunđanje. to mi je puni prihvatljivije. kad nje nema u blizini onda psujem (ali nekako mi se čini sve manje. KAd sam imala prometnu pandur mi se smijao nakon mog takvog neartikuliranog izljeva ljutnje)

Ona je u vrtiću naučila GLUPA Si i to joj je najgora psovka, ali očitam joj bukvicu svaki put kad je čujem. Meni je to totalno neprihvatljivo.

[cipelica]

mi doma ne psujemo( osim u iznimnim slučajevima). iz vrtića su donesli samo glupaču. bilo je smiješno kad je nakon 2,3 dana vrtića ispalila bratu ' ti si jedna glupača' ali se ipak nismo smijali. glupača se vrtila oko mjesec dana pa pomalo nestala. kad je meni rekla da sam glupača rekla sam joj da se može ljutiti na mene ali da mi nema pravo ružno govoriti. dal stvarno misliš da je TVOJA mama glupača? nije to više ponavljala.

[Peterlin]

Mi doma jako puno psujemo i djeca imaju prilike svašta čuti, ali znaju da se to ne smije govoriti i da je ružno, pa stalno opominju "to se ne smije, to je prosto".
Starija cura ide u vrtić, ne psuje (bar ne ono kaj čuje doma), ali je pokupila pogrdne izraze u stilu "stara konjetino". Da bi tete imale na to utjecaj, morale bi stalno biti s njima i opominjati za svaku lošu riječ, a čini mi se da ne opominju ni za ono što čuju.

Puno ružnije od psovki mi je bilo kad je rekla "ubit ću te" , a prije vrtića nije ni znala što znači ubiti, i još se čudila mojoj reakciji jer "to u vrtiću svi govore, tete čuju i ništ ne špotaju"

(stvarno ne kužim ljude koji doma uopće ne psuju, ni govore nikakve ružne riječi )

Oooo, mene su moja djeca (a bome i muž) izliječila od kočijaškog rječnika. Sad sam ok, a čak me zasmeta kod drugih (ko bivšeg pušača ili alkoholičara, sad bih najradije bila veći vjernik od pape). Dobro je to - djeca nas učine boljima. Ja sam prestala kleti kad sam čula svoje riječi iz njihovih usta (užasno).