ja sam prije dosta psovala, ali otkad imam dijete prebacila sam se na "neartikulirani mod". kad mi dođe da nešto kažem, kući ili u autu ili bilo gdje, izvalim neko nerazumljivo režanje/mrštenje/gunđanje. to mi je puni prihvatljivije. kad nje nema u blizini onda psujem (ali nekako mi se čini sve manje. KAd sam imala prometnu pandur mi se smijao nakon mog takvog neartikuliranog izljeva ljutnje)
Ona je u vrtiću naučila GLUPA Si i to joj je najgora psovka, ali očitam joj bukvicu svaki put kad je čujem. Meni je to totalno neprihvatljivo.