Mi doma jako puno psujemo

i djeca imaju prilike svašta čuti, ali znaju da se to ne smije govoriti i da je ružno, pa stalno opominju "to se ne smije, to je prosto".
Starija cura ide u vrtić, ne psuje (bar ne ono kaj čuje doma), ali je pokupila pogrdne izraze u stilu "stara konjetino". Da bi tete imale na to utjecaj, morale bi stalno biti s njima i opominjati za svaku lošu riječ, a čini mi se da ne opominju ni za ono što čuju.
Puno ružnije od psovki mi je bilo kad je rekla "ubit ću te" , a prije vrtića nije ni znala što znači ubiti, i još se čudila mojoj reakciji jer "to u vrtiću svi govore, tete čuju i ništ ne špotaju"
(stvarno ne kužim ljude koji doma uopće ne psuju, ni govore nikakve ružne riječi

)