seni, ja ne znam može li se grižnja savjesti otkloniti racionalizacijom. Bilo bi super da može, onda samo zbrojiš dva i dva i vidiš da nemaš razloga za grižnju savjesti.
 |
|||
|
|
|||
seni, ja ne znam može li se grižnja savjesti otkloniti racionalizacijom. Bilo bi super da može, onda samo zbrojiš dva i dva i vidiš da nemaš razloga za grižnju savjesti.
Slažem se, vertex.
Evo ja, naprimjer, imam grižnju savjesti što mi je mlađi u jaslicama. Čuvalicu nikako ne možemo platiti, djedovi i bake nisu zainteresirani za čuvanje (jedino u slučaju bolesti). Raditi moram.
I sve to znam, i imam grižnju savjesti.
ma znam ja, da to nije tako lako. niti da ide u minuti.vertex prvotno napisa
ali ponekad je dobro, kada stvari pogledas iz druge perspektive, kad ti se otvori neki novi pogled na stvari. ono kao neki klik u mozgu.
dogadalo mi se to ponekad u zivotu. a okidac je uvijek bilo to da sam naprosto stvari sagledala iz drugog kuta...(ponekda je doslo samo od sebe, ponekad je neka knjiga ili razgovor s nekim bio pokrenula/o taj proces)
i otvorio mi se potpuno novi prozor.
promjena perpektive je zapravo nesto sasvim drugo od racionalizacije. racionalizacija se uvijek vrti u postojecim okvirima.
promjena paradigme stvara nove okvire.
slicno onoj poslovici: probleme ne mozes rijesiti na onoj razini na kojoj su nastali. trebas novu razinu.
Ne znam je li seni mislila na moj post u smislu da moramo reći neli konkretno što da učini. Nisam to mislila.
Svi ćemo se ovdje složiti da je Neli u nezavidnoj i teškoj situaciji i da ponašanje njenog supruga nema opravdanja i da je ovakva atmosfera dugoročno neodrživa i da se nešto mora poduzeti, promjeniti. Ali što i kako je naravno na Neli, no lakše će to znati ako dobije više različitih viđenja i mišljenja, što ju je možda i navelo da otvori topic ovdje. U tom smislu, osjećam potrebu da nekako pripomognem...
Moj suprug i ja s vremena na vrijeme imamo problem s njegovom emocionalnom zatvorenošću, zato znam koliko je naporno, iscrpljujuće i nezahvalno biti ona strana koja će neprestalno kopati, čupati i preuzimati na sebe zadatak da drži vodu, i pri tom svoje potrebe i osjećaje staviti u drugi plan.
Naravo, samnom psihologu isto nije htio, kao nema njemu kaj ko govorit i pomoć, al zato sam se nikad ne bi primio posla da to razriješi, a moje pokušaje sastrane doživljava kao naporno kvocanje. No ne bih ovdje htjela o tome i o sebi, govorim isključivo kao primjer, zato jer bi možda, odnosno, sigurno, Neli pomoglo da se obrati stručnjaku, bez obzira što ovaj njen to neće. Znat će i naučiti kako pomoći sebi i stvorit si život i atmosferu zdravijom. Iako odlazak stručnjaku ne podrazumijeva apsolutno i doživotno riješenje problema, novi uvijek dolaze, a i kada druga strana odbija suradnju, manje naginje promjenama pa su pomaci spori i na prvu slabo vidljivi. No ja osobno, danas mogu reći da sumnjam da bi suprug i ja izgladili naš problem i ostali zajedno da ja nisam zatražila pomoć. A rastati se zbog toga isto nisam htjela. Moj psiholog također kaže da mnogi parovi tek na psihoterapiji uvide da je njihov odnos zapravo otiše predaleko u lošem smjeru i da je puno bolje i zdravije rješenje - rastava. No ako i jest tako, opet je bolje to spoznati i tako učiniti nego proživjeti nesretan život i razboljeti se psihički, fizički...
Prvo što me moj psiholog pitao jest bilo - što osjećam za svog supruga, ima li tu još ljubavi? I da li smatram da se vrijedi boriti? To nam je bila recimo, polazna točka za daljni rad... Možda ti Neli pomogne.
moš misliti kako bi se većina nas brzo rastala. kao da je to tako lako.
svako piše temeljem nekih svojih iskustava. i dobro da je tako.
moje iskustvo života s gljivom od muža (dok nije našao posao) je bilo takvo da me bilo baš briga za njegov seksualni život. trpiš gljivu, trpiš, razumiješ "depresiju" (stavljam pod navodnike jer nije bila riječ o bolesti, kao što mi se čini da nije niti kod nelinog muža riječ o bolesti. depresivan čovjek nema voilje ujutro se ustati i ići s frendovima po kavama), vučeš i balansiraš između djece, kućanstva, posla. posvađaš se, ide ti na živce jer za to vrijeme dok radiš, a on je doma - mogao čuda napraviti, čuda, a on gljivari. kad je već doma, a da te bar dočeka čista kuća i skuhan ručak.
na rubu ste rastave jer ga sve manje i manje - podnosiš. živcira te.
neda ti se seksati sa čovjekom koga ne podnosiš i koji te nervira. neda.
dobra strana cijele te priče je da se sve da vratiti na staro. ili ne.
treba koji put, kako kaže ina, stvari pojednostaviti.
e da, mali disklejmer, posve neracionalno, vjerojatno i neopravdano - osobno nemam živaca ni smisla za seksualne-psiho-ine terapije.
Sretan vam Dan žena svimaaaaaa!
Toliko sam u banani zbog svega napisanog i kud su moje misli i riječi odvrludale, da danas više namam snage ništa više jamrati, blatom se na ono muško doma (ili tko zna gdje je sad) nabacivati...
Iscrpilo me sve to napisati, iz sebe istresti jer nisam nikada još nikome iako sve to skupa zaista dugo traje.
Naime, lijepo je to netko napisao koju stranicu prije: teško je takvo nešto u RL nekome u cijelosti izreći, ne samo zbog opetovanog dušebrižništva te osobe kasnije (a ti nemaš više volje o tome drviti nakon što si jednom pustio tu rijeku iz sebe...), već i zbog činjenice da ja situaciju u kojoj jesam doživljavam kao svoj osobni poraz.
Stonoga sam - stojim sa svih sto na zemlji, svjesna svojih obveza, svjesna da mi kruh neće pasti sam na stol, da mi netko drugi neće odgojiti dijete ili psa, da mi brak neće funkcionirati ako se oko njega ne trudim. I unatoč svemu tome zasrala sam sa svojom procjenom čovjeka s kojim sam odlučila imati dijete i brak mi otišao u mrak.
I samo kratki odgovori:
Trini - uopće me više nije briga ima li ljubavnicu ili ne, plaća li prostitutke ili ne. Ja sada od njega želim samo dok je u tom zajedničkom prostoru i životu da sudjeluje financijski i logistički u 50% svega. Btw. na taj 4-dnevni put nije otišao na kraju zbog nekih drugih okolonosti, ali nije putovanje bilo vezano uz treću osobu, to znam sigurno.
Dijani - ne, ja danas više ne mislim da poznajem mm. Ja blage veze nemam koji je to čovjek što spava na kauču u dnevnom boravku i kojeg srećem jutrom dok se mimoilazimo u kuhinji ili kupaonici... On nema veze s čovjekom koji se trudio oko mene i osvojio me, s kojim sam stvorila dom i obitelj, s kojim sam ŽELJELA imati dijete, s kojim sam planirala, dogovarala se, išla naprijed i veselila se tome...
Vertex - u pravu si, i sexualni život (koji je isto dugo u komi) sam isto nastojala reanimirati: što ti fali - NIŠTA, SVE PET; što ti nije dobro - SVE MI SUPER RADIŠ; što te pali- TI, DRAGA I TVOJE UZBUĐENJE; sexualne fantazije - NAMAM; što bi htio- VIŠE I ČEŠĆE, ALI TEK KAD OD 21-23:30 ODRIJEMAM PRED TV-OM, OPUSTOŠIM HLADNJAK, PROŠETAM PSA, OTUŠIRAM SE I U 01:00 DOĐEM U KREVET, sex-shop - MA ŠTA BISMO TAMO?, pornjava - FUJ, TO MI JE BEZ VEZE, MENE TO NE RAJCA?, sexualni savjetnik - A MOJA MUŠKOST I MUŠKI PONOS?!
I nemam pojma zašto sve to više pišem, valjda da još više ubediram sebe i nacrtam si kolika sam glupača...
Ali nema to veze, to je samo gorčina iz prošlog vremena, stvarno... I ne dira me više grižnja savjesti zbog njega i odnosa, to vidim i ja da dragi Bog pomoći ne može.
Ali ja vam imam taaaako drago i slatko dijete i najboljeg, najzahvalnijeg psa na svijetu i u želji da zadovoljim potrebe svih, moje su ostale negdje tamo daleko u prošlosti, a stvarno se bojim da ni potrebe ovih prethodno nabrojenih ne zadovoljavam optimalno ili najbolje što bih mogla/trebala ovakva rashebana...
Složit ću se ja, zbrojiti i oduzeti, imam ova dva prethodno nabrojena motiva pa će valjda i moja grižnja savjesti malo ohanuti...
Razumijem te cvijeto, ali samo sam htjela reći da beti nije pisala da neli sad treba nakon cijelog iscrpljujućeg
dana oblačiti haltere i izvodit striptiz za mrtvo puhalo od muža. Samo da i taj dio braka razmotri-gdje je, što je,
što osjeća.
U biti, vidim, sve je jasno. Neli, hug.
nista ti nisi zasrala.Sretan vam Dan žena svimaaaaaa!
I unatoč svemu tome zasrala sam sa svojom procjenom čovjeka s kojim sam odlučila imati dijete i brak mi otišao u mrak.to je naprosto zivot. malo pravo, malo krivo, malo srece, malo tuge..vreca smija itd...
to ti je nas europski odgoj, taj strah od greske, poraza, konkursa...
nije poanta u tome, da li i koliko puta padnes (ja ne poznajem nikoga tko nije mnogo puta pao) poanta je da se svaki put dignes i ides dalje.
svi mi imamo i uspone i padove, svi smo ljudi od krvi i mesa, samo izvana neki zivoti izgledaju savrseno polirano.
u jadnoj napornoj fazi zivota, od jedne polupoznate osobe (koja doduse ima intuiciju i ono sesto culo za ljude) sam dobila savjet koji mi se jako usjekao u pamcenje, pa ga se pocesto sjetim:
rekao mi je covjek: ne budite tako strogi prema sebi! nasmijite se! zivot je lijep.
znam da ovo zvuci kao jeftina psihologija...ali meni je pomoglo.
I samo je jedan.nista ti nisi zasrala.
to ti je nas europski odgoj, taj strah od greske, poraza, konkursa...
nije poanta u tome, da li i koliko puta padnes (ja ne poznajem nikoga tko nije mnogo puta pao) poanta je da se svaki put dignes i ides dalje.
svi mi imamo i uspone i padove, svi smo ljudi od krvi i mesa, samo izvana neki zivoti izgledaju savrseno polirano.
u jadnoj napornoj fazi zivota, od jedne polupoznate osobe (koja doduse ima intuiciju i ono sesto culo za ljude) sam dobila savjet koji mi se jako usjekao u pamcenje, pa ga se pocesto sjetim:
rekao mi je covjek: ne budite tako strogi prema sebi! nasmijite se! zivot je lijep.
znam da ovo zvuci kao jeftina psihologija...ali meni je pomoglo.
Nelli,
Potpis od riječi do riječi!nista ti nisi zasrala.
to ti je nas europski odgoj, taj strah od greske, poraza, konkursa...
nije poanta u tome, da li i koliko puta padnes (ja ne poznajem nikoga tko nije mnogo puta pao) poanta je da se svaki put dignes i ides dalje.
svi mi imamo i uspone i padove, svi smo ljudi od krvi i mesa, samo izvana neki zivoti izgledaju savrseno polirano.
u jadnoj napornoj fazi zivota, od jedne polupoznate osobe (koja doduse ima intuiciju i ono sesto culo za ljude) sam dobila savjet koji mi se jako usjekao u pamcenje, pa ga se pocesto sjetim:
rekao mi je covjek: ne budite tako strogi prema sebi! nasmijite se! zivot je lijep.
znam da ovo zvuci kao jeftina psihologija...ali meni je pomoglo.
Jedna draga, 84 godišnja prijateljica iz Njemačke, psihoterapeutica koja je cijeli životni vijek provela u radu s ljudima i još uvijek aktivno radi, uvijek kaže upravo to: "be good to yourself".
Posljednje uređivanje od Mojca : 08.03.2013. at 13:47
Neli, ti si meni divna
Stvarno, nakon svih pet pročitanih stranica u meni samo raste divljenje prema tebi i tvojoj energiji i volji da napraviš sve što smatraš važnim.
Uopće ne sumnjam da ćeš, kad za to dođe vrijeme, donijeti dobru odluku.
X. Ali, moraš se prestati okrivljavati stalno i za sve - od previše rada, do "sljepoće" (a svi bismo bili i svi jesmo slijepi itd.). Dosta grižnje savjesti - vrijeme je za djelovanje, pa ako ti prva akcija bude "novootkriveno sebeljublje" - pola posla je odrađeno! Nitko nije savršen, ali svi imamo jedan život i odgovornost prema njemu, što je bilo bilo je, gledaj što može biti i odatle probaj poći, ma koliko je i normalna faza uvaljati se u prošlost i odtugovati, samo nemoj da to traje predugo..nista ti nisi zasrala.
to ti je nas europski odgoj, taj strah od greske, poraza, konkursa...
nije poanta u tome, da li i koliko puta padnes (ja ne poznajem nikoga tko nije mnogo puta pao) poanta je da se svaki put dignes i ides dalje.
svi mi imamo i uspone i padove, svi smo ljudi od krvi i mesa, samo izvana neki zivoti izgledaju savrseno polirano.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.03.2013. at 14:51
Ja ću samo kratko stavit potpis na sve ove novije postove.
Neli, samo bih želela da ti zahvalim što si otvorila temu.
A oni najbolju, najvoljeniju i jedinu mamu i gazdaricu na svijetu
Potpis!nista ti nisi zasrala.
to ti je nas europski odgoj, taj strah od greske, poraza, konkursa...
nije poanta u tome, da li i koliko puta padnes (ja ne poznajem nikoga tko nije mnogo puta pao) poanta je da se svaki put dignes i ides dalje.
svi mi imamo i uspone i padove, svi smo ljudi od krvi i mesa, samo izvana neki zivoti izgledaju savrseno polirano.
u jadnoj napornoj fazi zivota, od jedne polupoznate osobe (koja doduse ima intuiciju i ono sesto culo za ljude) sam dobila savjet koji mi se jako usjekao u pamcenje, pa ga se pocesto sjetim:
rekao mi je covjek: ne budite tako strogi prema sebi! nasmijite se! zivot je lijep.
znam da ovo zvuci kao jeftina psihologija...ali meni je pomoglo.
Neli, nema svrhe predugo razmišljati o tome kakav je tm bio u vrijeme kad ste se vjenčali i imali dijete. To je bilo bitno tada. Ako se promijenio, bitno je kakav je sada i da li želi išta učiniti da se opet promijeni (ne možeš ga ti mijenjati, to mora on sam). Ako želi - nada postoji. Ako ne - opet postoji rješenje. Uvijek postoji neko rješenje. Ljudi se mijenjaju, na bolje i na gore i svakako... Nije to tvoja krivnja. Imaš najbolje dijete i psa, a imaš i samu sebe.
Ja sam uvijek za otvorenost, izravnost i razgovor. Pitala bih ga što oće od nas i želi li da brak i dalje živi ili i od braka odustaje.
Draga Neli ,
Ja baš mislim da neli ima pravo na grižnju savjesti i da je dobro da ju osjeća i proradi. Sama sam bila u braku s nasilnom gljivom i rastala se. Zdravo je da se čovjek u nekoj fazi osjeća krivim i odgovornim jer je u tom odnosu. I naravno da nisi krivi što te on davio, ali vaš odnos, kojeg ste zajedno gradili, je doveo do toga. Čini mi se razumnim propitivati se o mogućim paralelnim svjetovima u kojima taj odnos ne bi tako završio. I ono što je meni najviše pomoglo kad sam bila tu negdje gdje i neli, samo malo naprijed s djetetom od 5 godina i više muke, jest to da sam na jednu staru godinu onako filmski shvatila da ja takav život ne želim i da mi je to bitnije od svega. I krenula sam sama s djetetom u podstanarstvo nakon što sam promijenila posao... I presudno je bilo ne to kakav je on prema meni, nego kakav je moj život uz njega. Htjela sam zapravo reći da ja vjerujem da se sve stvari u odnosu dvoje mogu popraviti, ali da čovjek treba prvo popraviti odnos sa sobom i da je stoga grižnja savjesti prvi korak da osoba shvati gdje griješi, gdje ne, gdje daje previše gdje premalo i što želi. Tek kad to vidiš možeš ići rješavat stvari s drugim. Ta grižnja savjesti se rađa jer nisi prema sebi fer, pa onda počneš propitivat od naokolo da dođeš do sebe. Bar ja... I napominjem da ništa ne savjetujem nikome nego samo iznosim svoje iskustvo...
Slažem se s casom.
Vjerojatno je potrebno čovjeku da se po 100-ti put pita gdje još mogu vuči, što napraviti, kako zaraditi više, kako više biti s djetetom, kako bolje urediti kuću,.... i onda kad vidiš da daješ stvarno najviše što možeš, a bome i preko svake mjere, vrijeme je da se okrene list.
Sretno!
Noćas nisam mogla spavati, pa sam pročitala cijeli topic.
Možda me moje vijuge više ne služe , ispravite me ako sam krivo pokopčala: -Nelin muž je fizički nasrnuo na nju i davio je ) nije je npr ošamario u afektu , mada mi je i to grozno i neoprostivo , nego je sklopio ruke oko njenog vrata i davio je ?
I ona to nije prijavila ?
Ili je ?
Iskreno , meni bi to bio znak da pobjegnem glavom bez obzira s djetetom ako treba i pod most.
Na stranu fejs profili, bivše ljubavnice i nestanci na 4 dana .
Posljednje uređivanje od maria71 : 10.03.2013. at 09:16
Ja isto nemrem spavati, ali mi se ne da sve čitati. Tko je koga davio?
Muž pokretačice teme je jednom prilikom nasrnuo na nju i davio je.
UH, uh, onda ovdje nije problem čišćenje i manjak vremena za dijete već loš brak i nezadovoljstvo zbog toga.
Rješenje je razvod jer mi se čini da je sve predaleko otišlo
Mislim da me polomilo još onog dana kad je digao ruku na mene sa silnom željom da me zadavi. Da, bilo je i to netom prije Božića...
Ne, nisam ga varala, nisam mu lagala, nisam mu psovala majku, tek je smatrao da sam mu preblizu dok sam mu govorila da je postao govno od čovjeka...
Ovdje se ne može točno vidjeti da li ju je baš držao rukama za vrat i davio ili rekao "zadavit ću te" kad je ona njemu govorila "ti si govno"
Ovo je bit. Prekrasno rečeno!
Da, u pravu si. Osim toga mislim da su to jako teške riječi- reći nekome da je govno. Meni je to nepojmljivo.
Welcome to Club, reče Severina...Događa se i najboljima. Događa se čak i onda kada damo sve od sebe. Nisi ti ništa kriva. Jednostavno, tako se dogodilo. Krivi spoj u svemiru, niti prvi niti zadnji.
Pogledaj svog sina. On neka ti bude podsjetnik da ima razloga zašto je baš taj čovjek bio (ili jest) dio tvog životnog puta. Život ne ide uvijek putem koji smo zacrtali, planirali ili priželjkivali... Što ne znači da i neki drugi put nije dobar, možda čak i puno bolji.
Ja bih rekla da tom čovjeku treba ozbiljan psihoterapeut. Imala sam dva primjera u obitelji. Divni, krasni ljudi koji su se razboljeli i više nisu bili radno sposobni. Ljudi koji su od poletnih ljudi, punih snage i energije postali ljudi - gljive. Ja stvarno mislim da je muškarcu težak udarac kad ostane bez posla ili postane radno nesposoban. Nekako se u našoj kulturi još uvijek često odgaja muškarce da su oni ti koji trebaju biti glava i hranitelji obitelji, i kad muškarac izgubi tu svoju funkciju za koju svjesno ili nesvjesno smatra da mu je primarna, lako se dogodi da padne u depresiju. Meni sve ovo ozbiljno sliči na depresiju. Neli, mislim da si ti dala i više nego što si mogla dosad. Ja bih na tvom mjestu predložila mužu psihoterapiju. Ako želi ići, ostala bih uz njega i pomogla mu. Ako ne želi, on stvarno ne treba više biti tvoja preokupacija, niti malo.
Posljednje uređivanje od rehab : 10.03.2013. at 15:22
sirius u pravu si, ali meni , onako zdravo seljački , je logičnije je da je reakcija na mah , ako je digao ruku na nju šamar, a davljenje je ipak ozbiljnije
ili jed ona njegov zamah protumačila kao pokušaj davljenja ?
Ne samo da je bez posla, nego ga čeka i operacija i rehabilitacija nakon toga. Neli je napisala da je on već sad na bolovanju. Bolest+depresija zbog posla=nema volje za ništa, a to kraj žene pune energije izgleda još tri put gore.
X
Još ako uzmemo u obzir da su muškarci dosta teški na riječima, možda ga je stid priznati kako se osjeća, do koje mjere mu je teško... Ja ne bih čak ni rekla bolest + depresija, nego te dvije bolesti, jer depresija jest bolest. Najveći problem kod depresije je što se čovjek osjeća beživotno, i u takvom stanju teško je i ustati se ujutro, a kamoli natjerati se na liječenje. Ako on pristane na liječenje, mislim da je najveći dio posla obavljen.
Još 5 postova i postavljačica teme je sama kriva za sve.
Netko je več napisao, osoba u teškoj depresiji, nema volje za odlazak na kavice, druženje s prijateljima, izlazak iz kuće, za nekakve svoje gušte,... takva osoba "vegetira".
Dakle za ovog muža ne bih rekla da je u nekoj teškoj depresiji.
Ako mu je teško pored uspješne žene, ja bih rekla, njegov problem, ili neka se nosi s time, ili neka se nosi (doslovno).
Da li bi žena trebala nastojati biti manje uspješna da to mužu ne pada teško, ili bi se muž parazit trebao napokon trgnuti i krenuti prema naprijed?
Njegovi problemi su počeli davno prije bolesti, tako da uopće ne vidim zašto bi mu bolest davala kredit.
Nema i točka.
Dati šansu svakako, ali ako nema nikakvih naznaka i volje za poboljšanje - doviđenja.
Dodatak: da je mojeg muža nakon 15 ili više godina veze stid priznati kako se osjeća, ili da se osjeća ugrožen mojom snagom, karijerom, več nečim, mislim da bi to značilo da 15 godina imam pored sebe potpuno krivu osobu.
Ponekad ispada da je lakše biti prijatelj ili partner kad je netko loše, kad mu ne ide, a kad je nekome dobro onda je več problem, javlja se ljubomora.
Anemona, rispekt
Ne mora biti u teškoj depresiji da vegetira. Ja imam dana (a nisam depresivni tip) da mi se baš ništa ne da, muž na poslu, jedno dijete u vrtiću, drugo s bakom u šetnji, a ja bi trebala nešto po kući napraviti. Jedva ručak skuham a ostalo vrijeme surfam po netu, razgovaram na telefon. Niti kaj radim, niti vježbam, baš onak totalno ulupam dan, jer nemam energije za ništa. Naravno, imala bi za neko druženje i sl. Ne znam od čega on boluje ali baš se mogu uživit u ovaj njegov opis ponekad
Sam osam htjela reći da on kraj neke šlampavije i opuštenije žene možda i ne bi ispao toliko loš. Npr. mm je preko ljeta bio 2 mjeseca bez posla, pa se nismo ubijali od čišćenja stana, nit je njemu to bio prioritet ni meni. Kraj neke super energične i poduzetne žene, koja želi red u svemu i trudi se da sve bude savršeno i moj muž bi bio za otvaranje topica i zgražanje, a meni je daleko od toga.
eto mene, da ne mislite da sam digla prašinu i onda kukavički pobjegla
nećete vjerovati, ali bez ikakvog povoda se u subotu ponudio da pomogne nešto u kući... razmontirao podne puzzle od malog da mogu obrisati pod, obrisao prašinu u CIJELOM stanu preko subote i nedjelje dok sam ja s malim vani bila.
ja sam sretna jer mi je i to velika pomoć bila i jer imala sam lijep vikend s mojim dječakom...
u subotu ujutro smo bili na tržnici, kupili smo ribu i voće, izabrao si je zumbule; poslijepodne s pesonjom u duuuugoj šetnji iz koje smo se svi vratili blatni, odjeća je sva završila u perilici, a pas pod tušem
u nedjelju smo nas dvoje otišli u shopping papuča, trenirkica i majica i sam si je sve izabrao! bio je sav sretan i ponosan na svoj izbor pa se je po povratku kući hvalio pesonji, ovaj je morao onjušiti svaki komad koji smo kupili... poslijepodne ih je obojicu (dvonožnog i četveronožnog) tata izveo van dok sam ja dovršila čišćenje.
eto, kako malo treba za sreću.
a što bi tek bilo da je bio sunčani vikend?
i samo da netko ne bi krivo shvatio - nije ovo jednokratno brisanje prašine išta promijenilo, a ponajmanje moj stav prema mm ili našem odnosu. samo sam morala svoje posvemašnje iznenađenje podijeliti s vama.
Neli, drago mi je da ste imali lijep vikend.
Sirius, a tko nema takvih dana da ti se neda ništa, ali na nama je da se trgnemo.
Pogotovo u slučaju kad takvi dani ugrožavaju normalnu egzistenciju obitelji.
Valjda je bio takav dan, mene su ubijali ovi tmurni zimski dani, sigurno će se i on probuditi kad dođe sunce. Ja sam zribala ormariće u kuhinji a planirala sam to već dva mjeseca i nikak da se primim.
Činjenica je da ako je čovjek prije bio šlampav i neuredan, i u vrijeme kad zbog bolesti nema energije, prvo će se odreći bilo kakvih kućanskih poslova. Kad ima volje i energije onda će se sam potruditi to promijeniti (kao što je on i radio prije), ali očito sad nema snage da se trudi. Znam jer se i ja borim s tim.
uf ,meni je "ništa mi se ne da" prije bolesti i poslije imalo totalno drukčije značenje
Sirius razumijem što pričaš, ali je jedini problem što su njegovi problemi počeli prije bolesti.
Sirius... nije meni mm bio motiv za otvaranje topica i žao mi je što je to ispao topic koji je secirao moj odnos s njim, pa čak ga i ocrnio bez njegove mogućnosti da se na bilo koji način ovdje opravda...
Moj motiv je bio to što se ja osjećam loše... osjećam da se ne dajem svom djetetu (pa i psu, i on je za mene naša obitelj) koliko bih trebala ni kako bih trebala jer jednostavno ne znam kako sve nagurati u 24/7, a da ipak spavam, budem odmorna za posao i dijete i da sve što moram napraviti napravim. Možemo opet o kriterijima kako i koliko često treba biti usisano ili obrisana wc školjka, ali mislim da je to besmisleno jer smo zaključili da su kriteriji po svim pitanjime individualni pa tako i kriterij čistoće doma ili očekivanja od bračnog druga. Tako da ja svoje kriterije čistoće, ostvarenja na poslu ili kvalitete/kvantitete vremena sa djetetom moram zadovoljiti kako bih bila ZADOVOLJNA. Ili moram naučiti kako te kriterije i sebe mijenjati.
To je bio moj poziv u pomoć, moja želja da čujem jesam li jedina takova ili ima i drugih, kako su te druge našle "zlatnu sredinu" koja ih zadovoljava...
I da, svjesna sam da u prethodnom postu u tih 24/7 nigdje ne spominjem mm, ali to je tako.
Niti on traži, niti ja više nudim. Tek toliko ako mi je netko mislio predbaciti
Posljednje uređivanje od Neli : 11.03.2013. at 12:01
Svi mi imamo svoje dane kada bismo najradije bili u pidžamama sa daljinskim u ruci i isključenim mobitelom, nazvali na posao da smo bolesni i familiji za ručak servirali sendviče ili jaje na oko, ali to se itekako razlikuje od Nelline situacije i muža nezainteresiranog za nju/dijete/psa/kućanstvo/režije/posao... No kavicu i frendove stigne odraditi, odnosno sebi može ugoditi a za obitelj ga baš briga i njima glumi gljivu. grrrrrrrNe mora biti u teškoj depresiji da vegetira. Ja imam dana (a nisam depresivni tip) da mi se baš ništa ne da, muž na poslu, jedno dijete u vrtiću, drugo s bakom u šetnji, a ja bi trebala nešto po kući napraviti. Jedva ručak skuham a ostalo vrijeme surfam po netu, razgovaram na telefon. Niti kaj radim, niti vježbam, baš onak totalno ulupam dan, jer nemam energije za ništa. Naravno, imala bi za neko druženje i sl. Ne znam od čega on boluje ali baš se mogu uživit u ovaj njegov opis ponekad
Sam osam htjela reći da on kraj neke šlampavije i opuštenije žene možda i ne bi ispao toliko loš. Npr. mm je preko ljeta bio 2 mjeseca bez posla, pa se nismo ubijali od čišćenja stana, nit je njemu to bio prioritet ni meni. Kraj neke super energične i poduzetne žene, koja želi red u svemu i trudi se da sve bude savršeno i moj muž bi bio za otvaranje topica i zgražanje, a meni je daleko od toga.
MM je npr. već 6 mjeseci bez konkretnog posla, i uglavnom je kod kuće. Ima dana kada odvede djecu u školu i popodne ode po njih (usput ostanu malo u parku), skuha, usiše, pospremi (neki dan je pofarbao i očistio nakon farbanja čitav stan!), a ima dana kada je od ranog jutra na Facebooku ili sa daljinskim u ruci, pa malo odrijema, pa me dočeka kuhinja krcata suđem i neskuhan ručak a on kao Al Bundy drijema na kauču sa rukom u hlačama. Svaki put kada ga vidim na laptopu pregrizem jezik jer znam da svo to vrijeme ipak pokušava naći bilo kakav posao i znam da se osjeća nesretno što ne privređuje za obitelj i što smo u dugovima jer amo sa mojom plaćom život u podstanarstvu je.
Možda je i povod nova mentalni sklop koji je osjetio od tebe (Cesar). Sretno, pa ma kako bilo. Ovo s davljenjem, ja nisam skužila da te fizički davio, ako je... e, onda ne znam. Enivej, sretno!
Neli, jesi mu dala do znanja da ti znači to što se angažirao za vikend?
U nekom pozitivnom tonu? Npr. "Baš sam sretna kad imam vremena za izaći s malim, jer ne moram non stop čistiti.... lijepo od tebe da si preuzeo dio kućanski poslova.". Ali ne i u stilu "mogao si ovako svaki vikend".
Ne. Niti jedno niti drugo. U čudu sam ga pitala: "Ti se to ozbiljno nudiš da nešto napraviš?" Kad je mrtav hladan rekao da je ozbiljan i pitao što treba, nabrojala sam mu sve moguće i da izabere što bi najradije ili što bi mu bilo najlakše.
Nit sam ga hvalila, nit sam ga kudila.
U nekim drugim vremenima bih mu iskazala zahvalnost, sad sam previše ogorčena i umorna i stava da nemam biti JA NJEMU što zahvalna što briše prašinu u našem zajedničkom domu ako on meni nije zahvalan jer ja perem podove, kuhinju, kupaonu, prozore, kuham nama i djetetu, perem nas i peglam.
Niti jedno niti drugo mi ne ide u kategorije zahvalnosti. To bi trebao biti normalan suživot dvoje ljudi koji dijele sve terete.
A lijepo ophođenje i poštovanje bi trebalo biti ugrađeno u odnos i dio svakodnevice.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
