Grižnja savjest, loše upravljanje vremenom i fizičkim resursom (čitaj samom sobom)?!

[Neli]

Daklem - ponosna sam i sretna majka jednog skoro pa dvoipogodišnjaka.
Divan je, bistar, radoznao, živ i potrebit kako samo dječaci u toj dobi mogu biti. I ima majku koja je u njega zaljubljena i voljela bi biti najbolja majka koja je uvijek tu za njega, ima razumijevanja, pronalazi vremena, igra se, čita, šeta...

E, ali ta ista majka voli i svoj posao i osjećaj svog ostvarenja kroz isti. A taj posao mora svaki dan trajati minimalno do 17 sati.
I onda kad dođem kući, ostaje mi možda sati i po vremena da se uistinu posvetim F. jer nam je u 19 već večera (koju prije toga treba skuhati), nakon večere pokušam suđe i kuhinju dovesti u red da ne nabijam loncima kasnije kad on zaspe i već je vrijeme za kupanje, spavanje...

On zaspe oko 21 i ja kad pogledam što sam imala od dana s njim uhvati me tuga... I neopisiv umor. Jer tu je i jedna divan, strpljiv i isto tako potrebit četvernonožac kojem treba posvetiti koji pogled, maženje i šetnju. A tu je i veš i usisavanje i hrpa sitnica na dnevnoj bazi koju pokušam zbaviti nakon što F. ode spavati, jer F.-ov tata nema nikakav interes za bilo koji kućanski posao, kao ni grižnju savjest ako ne napravi nešto što je prihvatio kao svoju obvezu pa da se ne žderem - sve obavim ja. A ja sam u stvari u 22 sata mrtvo nezadovoljno tijelo koje fizički ne može dalje, a još malo mora, s ogromnom grižnjom savjesti jer s F. nisam više, jer nisam možda toliko vedra i odmorna koliko bih željela i trebala biti dok sam s njim.

Vikend je nešto bolji, odemo u dvije šetnje dnevno, ali isto tako mi praktički cijeli jedan dan ode na brisanje prašine, ribanje kupaone, kuhinje, podova, prozora.... I opet nisam s njim cijeli vikend nego praktički jedan dan.

Silno se želim krenuti baviti se nekim sportom, ali opet - grižnja savjest . Jer ako 2 puta tjedno me nema po sat i po doma, koliko ću ga uopće vidjeti u te dane?! Da idem na vježbanje nakon što on zaspe (21 sat ili kasnije), nema šanse jer sam tad već posve preumorna i nesposobne pokrenuti se za tako nešto, a i to bi značilo da prije ponoći neću biti u krevetu (vježbanje, dovođenje kuće u kakav takav red, pas, tuširanje) i ustajanje u 6 bi bilo još teže izvodiva misija nego što je sada. Ustajanje u 6 je isto tako neizbježno jer ujutro izvadim suđe iz perilice koja se prala preko noći, izvadim veš koji se prao ili sušio pa složim, pripremim F. doručak, pripremim sve za ručak što će mu teta skuhati i sl., sredim sebe u vizualno prihvatljivo stanje za posao prije nego se F. zbudi kako bih ipak s njim provela koji trenutak prije nego odem na posao...

Da li trebam reći uopće da društveni život praktički nemam, kino ili kazalište su davna uspomena... ?

Dakle - ima li još koja preumorna i kvalitetom "davanja sebe" nezadovoljna frikuša na ovom forumu, ima li neka koja je to uspješno prebrodila i prelomila?! Napominjem samo da mi savjeti tipa: ostavi suđe, prašinu i sl. ne funkcioniraju jer kad mi je nered u kući onda sam još tri puta nervoznija i nezadovoljnija, imam tetu čuvalicu koja dolazi svako jutro i ne mogu zamisliti da dođe u stan u kojem je sve naglavačke, imam psa i "must" mi je da svaki dan usisam jer se F. još uvijek puno, puno igra na podu i pseće dlake nisu poželjne u količini koja se skupi u više od jednog dana...

Ima li nade za meneeeeeeeee?!

[Tanči]

Nema, jer ako ne promijeniš prioritete bit ćeš iz dana u dan sve više nezadovoljna.

[Mima]

Ili podijeli kućanske poslove sa mužem, ili angažirajte pomoć u kući.

[krumpiric]

Em ćeš se naviknut, em ćeš se uvježbat, organizirat. A i nećeš se previše opterećivat čistoćom )

[umiljata]

Nema, ukoliko ne uposliš muža oko pospremanja u istoj mjeri koliko i ti.
Vi ste ravnopravni partneri i u poslu i u krevetu i u odgoju i u pospremanju.

[Sirius Black]

Mislim da definitivno moraš izbaciti neke aktivnosti. Muž nek vodi brigu o psu ako mu se ne da ništa drugo.

Ne vidim zašto bi se muž morao uposliti u istoj mjeri, on vjerojatno nema iste kriterije za održavanje stana u redu. Ja sam se prilagodila mužu i njegovim kriterijima

Neće nitko umrijeti ako prozore opereš dva put godišnje, a kupaonu oribaš jednom mjesečno, a svi skupa ćete biti zadovoljniji

[annie84]

Slazem se. I pocni vjezbati, ako ti to treba. Skodit ne moze. Recimo 2x tjedno odes trcat 45 min, vozit bicikl, bilo sto. U to vrijeme nek se tm i vas sin igraju vani, prosecu s psom, slazu puzzle...
Osjecat ces se puno bolje. Muza bi aktivirala, podijelila svakodnevne poslove i vise mislila na sebe, jer ako si ti zadovoljna i sretna-to prenosis i svojem djetetu.

[Sirius Black]

Nema neke promjene tak dugo dok ti bude bitnije kaj misli čuvalica o čistoći tvog stana, umjesto da se po prljavom podu valjaš skupa s djetetom

[Neli]

Nema, jer ako ne promijeniš prioritete bit ćeš iz dana u dan sve više nezadovoljna.

daaa, što već jesam i što je razvidno iz mog posta očajnika...

Ili podijeli kućanske poslove sa mužem, ili angažirajte pomoć u kući.

podjela: nema šanse. dva dana radi ono što se dogovorimo, a onda zaboravi ili radi preko one stvari tako da je napravljeno napola (suđe natrpa u perilicu sa zasušenom hranom koju perilica ne opere pa onda je ponovno to ribam i perem; prašinu obriše samo npr. ispred televizora, a onu iza ostavi jer se ne vidi; kad usisava usisa samo površine djelomično npr. ispod kreveta od malog ne potegne, u smočnicu oko kante mu na pamet ne padne gurnuti usisavač iako je sve puno mrvica; ako kraj kante za smeće stoji još jedna vrećica ili plastična boca, odnijet će samo ono iz kante, ovo kraj ostaviti, itd.). mene to ispizdi pa par dana prigovaram, on pizdi jer mu prigovaram, pa onda nastavim raditi sama jer mi je tako lakše nego se svađati ili ići iza njega raditi ono što ga ne zanima pa radi polovično (namjerno ili ne, ne želim nagađati).

pomoć u kući - financijski neizvedivo.

Nema, ukoliko ne uposliš muža oko pospremanja u istoj mjeri koliko i ti.
Vi ste ravnopravni partneri i u poslu i u krevetu i u odgoju i u pospremanju.

hmmm... da možda mijenjam muža za jednog takvog partnera?

[Neli]

Nema neke promjene tak dugo dok ti bude bitnije kaj misli čuvalica o čistoći tvog stana, umjesto da se po prljavom podu valjaš skupa s djetetom

ma ima nešto i u tome, ali bojim se da je ta potreba reda i urednosti karakterna mana... a ima to nešto s činjenicom da sam control freak i da se jednostavno loše osjećam u neredu

[ina33]

Ne znam za nadu, ali ovo su, po meni, jedine mogućnosti:

a) podjela (s mužem) ili plaćeno delegiranje (čistilica) kućanskih poslova - kojih god;
b) promjena posla ili otkaz;
c) da samu sebe uvjeriš kako ti je to sve baš super i kako je to tvoja sreća ili da prodate ljubimca, sa stanom da kuburite, da jedete naručeno ili sendviće itd.

Gruba sam namjerno, da te prisilim da vidiš kako moraš odabrati jedno od ta tri, četvrte nema. Sretno! Ja sam iskoristila opciju a), teško je bilo, ali pomaka ima. Tako da jednostavno ne vjerujem u ovo "nema šanse" - šanse ima, ali ti se ne da testati taj dio, što je skroz OK, ali onda ideš na b) ili c).

[ina33]

A grižnja savjesti - e, to ti je tek najveći neprijatelj. Ali, to moraš sama skužit i toga se riješiti, tu nema pomoći sa strane, to je rad na sebi. S tim sa čime se ti boriš se bori 90% zaposlenih žena, kako-tako, tako da.... možda ti to da snagu.

[rehab]

Ja se divim svima koji imaju kućnog ljubimca uz malo dijete. Za mene je to jedan veliki , jer mi to dođe kao još jedno dijete u kući. Dakle - psa prepustiti mužu, ili ga pokloniti nekome. Kad nisam na porodiljnom, ručak kuham navečer, ili ujutro, prije posla. Nitko neće umrijeti od podgrijanog ručka. Mužu ne prigovarati ako nije usisano ispod kreveta - neka uradi sve što može i koliko može, a ispod kreveta nitko ne viri osim tebe (usisaj ti, kad uhvatiš vremena). Za vježbanje skini 30 - minutne vježbe Jilian Michaels, možeš li ih ubaciti u raspored rano ujutro, prije nego se čeljad probudi ? Eto, to su neki moji savjeti. Ne mogu ti bolje pomoći, jer i ja imam grižnju savjesti natjerati se da odem vježbati svaki dan barem pola sata, iako sam sad na porodiljnom, jedno dijete u vrtiću, imam svu raspoloživu logistiku ovog svijeta, al jok, šta će jadna djeca bez matere

[pomikaki]

Zvuči dosta loše... ja se ponekad osjećam slično premda mi je raspored nešto blaži. S mm-om bijem bitke, nastojim da svoje frustracije bar ponekad prenesem na način koji je podnošljiv, i da on shvati da je bolje sudjelovati tu i tamo nego doma imati ženu rošpiju. Ali izgleda mi da moraš i svoje kriterije sniziti (moji nemaju kamo niže). I sebi samoj moraš dokazati da je bolje da budeš zadovoljna i sretna osoba, bez obzira što ponekad ne stižeš sve što bi htjela i što smatraš potrebnim.
Dobra strana je što će dijete ubrzo biti veće i sve skupa će pomalo postajati lakše.

[spajalica]

ako moras spremanti a muz ti ne pomaze, nek on izvede djete van na 45 min ti ces cuda doma napraviti.
ako zelis vjezbati, a ne mozes kasno navecer van imas topic: http://forum.roda.hr/threads/20856-K...aci-ce/page112
tamo ces naci vjezbe koje cuda rade u 20 min dnevno.

ja cu reci od frikuse za cistocu, postala sam opustena, da me neke stavri vise ne nerviraju toliko. sila me natjerala, kao sto ce i tebe

[pomikaki]

Za mene je to jedan veliki , jer mi to dođe kao još jedno dijete u kući. Dakle - psa prepustiti mužu, ili ga pokloniti nekome.

S ovim se nikako ne slažem. Za psa smo preuzeli odgovornost kad smo ga nabavili i nehumano je riješiti ga se kao stare krpe, on je isto živo biće koje voli svoje ljude. Da ni ne govorim koliko dobivaju djeca koja imaju sreću živjeti s kućnim ljubimcima.
Suprug bi trebao naravno sudjelovati u brizi oko psa, kao i oko svega drugoga. Npr da odvede psa i dijete u šetnju zajedno pa da žena dobije pola sata za Jilian ili neko trčanje.

[Peterlin]

Ili podijeli kućanske poslove sa mužem, ili angažirajte pomoć u kući.

X

Ja sam imala pomoć, ne zato što mm ne bi pomogao, nego zato jer on brine i o svojoj mami, bilo je dvoje djece + dvoje zaposlenih na dva kraja grada, pa jednostavno nismo stizali.

Neli, moraš se dogovoriti s mužem što i kako, a ne bi škodilo i da sniziš standarde i to tamo gdje ne trpe živa bića (izbaci 90% peglanja, prečesto pranje prozora i zavjesa) i svakako smanji radne sate koliko možeš.

[Mima]

Ja stvarno nemam visoke kriterije za čistoću, dapače baš suprotno i stan mi je u principu svinjac, no svejedno mislim da postoje svakodnevni poslovi koji se jednostavno moraju obavljati - kuhanje, veš, suđe, neko minimalno čišćenje kuhinje i kupaonice, mi nemamo psa pa svejedno gotovo svakodnevno saugamo a sa psom vjerujem da mora biti baš svakodnevno - pa ako žena radi do pet popodne i dođe kući u pol 6-6 pa onda još hoće provesti neko vrijeme sa djetetom, pa djetetu treba i dati večeru i spremiti ga na spavanje a onda je čekaju još i ovi poslovi koji su čak i po mojim niskim kriterijima neophodni na dnevnoj bazi - onda objektivno ta žena ima premalo vremena i normalno da je umorna i iscrpljena.

Evo ovo što neli opisuje da radi ujutro i radi čega se ustaje u 6 - pa, ja stvarno ne vidim da ona nešto od ovoga može preskočiti, suđe se mora izvaditi, veš se mora prostrijeti, dijete mora doručkovati i ručati; hoću reći - ne bih radi ovakvih stvari rekla da si ti neli nekakva frikuša, to su sve normalni i svakodnevni kućanski poslovi. I zaista ih trebaš podijeliti sa mužem - evo kreni od ovih jutarnjih poslova, neka jedno prazni perilicu za suđe a drugo za veš, neka jedno radi djetetu doručak a drugo priprema stvari za ručak. Ali nemoj prigovarati ako muž ne upotrijebi boje kvačica kakve se tebi ne sviđaju.

[tangerina]

Ja se skroz slažem sa tvojim mužem da ne treba brisati prašinu iza televizije jer se ne vidi, a ni ispod kreveta usisavati. Ja to radim samo kad me uhvati neka luda peemesična inspiracija.
Mislim da biraš pristup koji je za tebe i za vaš odnos katastrofa. Muž ti pokuša pomoći, ti kažeš "to nije dovoljno dobro, radije ću sama". Radije stisni zube malo i ohrabruj ga i potiči kao dijete, pa će s vremenom neke stvari i naučiti bolje raditi (a neke ćeš ti vidjeti da se Zemlja nije prestala okretati oko Sunca ako se ne naprave savršeno).

[Mima]

Pa ne znam, ispod kreveta se ne usisava radi ljepote nego zato što prašina smeta.
MM meni često prigovori da ne posaugam dovoljno dobro ispod kreveta - i što jest jest, u pravu je, lijena sam pa to napravim ofrlje, a stvarno nema smisla da dijete spava na tepihu od prašine.

[tangerina]

da, ali nema potrebe da se to usisava svaki dan. Kad bi preko tjedna muž usisavao relativno površno, a ona vikendom temeljito, vjerujem da bi dobila nešto vremena. I više takvih primjera, hoću reći da je krivo isključiti ga iz kućanskih poslova jer ih ne radi dovoljno savršeno.

[jennifer_gentle]

Ja se slažem s Mimom. Postoje neki poslovi koji se moraju napravit i točka - ne znam kako bi živjela u kući u kojoj kupaona nije prana mjesec dana, a stvarno nisam čistunka, to će reći svatko tko je zavirio u moj dom

Većina žena koje znam kuburi na isti način s muževima. Ja ne odustajem od svoji kriterija, koji su zbilja minimalni, akos e usisava, mora se usisati i oko kante, i ispod kreveta, i tamo di se ne vidi itd. Ako ne napravi kako treba, a često ne napravi, zvocam dok ne skuži da mu je lakše ipak usisati kako treba neko trpiti mene nadrndanu. Optimistično ću reći da malih pomaka ima. Nema predaje

[Mima]

A što ne bi on usisao temeljito, pa nije mala beba. Što ja znam, jedno je prigovarati da netko ne složi veš na štrik po bojama, a drugo je očekivati da se suđe stavi u perilicu u stanju takvom da ga perilica može oprati (khm, i to mi muž često prigovori).
MM recimo ne zna objesiti veš na štrik, sve radi krivo i potpuno suprotno od pravilnog vješanja - ali za to me baš briga, ali kad pere kupaonicu pa preskoči WC školjku (jer mu se gadi) to bome prigovorim.

[jennifer_gentle]

Pa ne usisavamo ni mi ispod kreveta svaki dan, prije par puta mjesečno.
Kupaona se ipak mora par puta tjedno, ne mogu voditi dijete da piški na prljavu školjku.

[Peterlin]

To je istina, ali konkretan odabir poslova koji su obavezni ovisi o svakoj obitelji.

[jennifer_gentle]

A što ne bi on usisao temeljito, pa nije mala beba. Što ja znam, jedno je prigovarati da netko ne složi veš na štrik po bojama, a drugo je očekivati da se suđe stavi u perilicu u stanju takvom da ga perilica može oprati (khm, i to mi muž često prigovori).
MM recimo ne zna objesiti veš na štrik, sve radi krivo i potpuno suprotno od pravilnog vješanja - ali za to me baš briga, ali kad pere kupaonicu pa preskoči WC školjku (jer mu se gadi) to bome prigovorim.

x.

Ja sam skužila da mm kad hoće čak napravi dosta bolje od mene, tako da je uglavnom, po mom sudu, pitanje volje. Nemojte podcjenjivati svoje muževe.

[spajalica]

To je istina, ali konkretan odabir poslova koji su obavezni ovisi o svakoj obitelji.

X

[Mima]

A ne znam, meni se čini da ipak postoji neki objektivni minimum.

[tangerina]

podjela: nema šanse. dva dana radi ono što se dogovorimo, a onda zaboravi ili radi preko one stvari tako da je napravljeno napola (suđe natrpa u perilicu sa zasušenom hranom koju perilica ne opere pa onda je ponovno to ribam i perem; prašinu obriše samo npr. ispred televizora, a onu iza ostavi jer se ne vidi; kad usisava usisa samo površine djelomično npr. ispod kreveta od malog ne potegne, u smočnicu oko kante mu na pamet ne padne gurnuti usisavač iako je sve puno mrvica; ako kraj kante za smeće stoji još jedna vrećica ili plastična boca, odnijet će samo ono iz kante, ovo kraj ostaviti, itd.). mene to ispizdi pa par dana prigovaram, on pizdi jer mu prigovaram, pa onda nastavim raditi sama jer mi je tako lakše nego se svađati ili ići iza njega raditi ono što ga ne zanima pa radi polovično (namjerno ili ne, ne želim nagađati).

i daljem mislim da je ovo napisano najgore rješenje, treba ili duže kvocati (i objasniti u čemu je problem, nekad oni niti ne skuže nešto jer nisu razmišljali o tome do tada) ili prihvatiti i to što se nudi. A ne za tren doći do zaključka "moram sve sama".

[Charlie]

A da uzmete mozda placenu pomoc bar 1xmjesecno za generalku, a ostalo podijelite ti i muz? Ili jednom u dva tjedna, ako vam financije dozvole.
Probaj vjezbanje ubacit vikendom, tata i dijete u park, ti odvjezbas 45 min, svima dobro! Vjezbanje je meni pomoglo da se bolje osjecam, isto vjezbam subotom dok MM zabavlja djecu...

[spajalica]

A ne znam, meni se čini da ipak postoji neki objektivni minimum.

mima ja imam tri WC-a
svoj u mojoj spavacoj sobi ne mo ram prati svaki dan, jer zbilja koristi se 1-2 dnevno.
nije prljav.

ako u obitelji imas alergicara na prasinu, onda ces ispod kreveta usisavati cesce, nego sto radim to ja. na to se odnosilo.

[Jurana]

i daljem mislim da je ovo napisano najgore rješenje, treba ili duže kvocati (i objasniti u čemu je problem, nekad oni niti ne skuže nešto jer nisu razmišljali o tome do tada) ili prihvatiti i to što se nudi. A ne za tren doći do zaključka "moram sve sama".

x

[Sirius Black]

kvocanje nikad, baš nikad nije rješenje ničega.

[rehab]

S ovim se nikako ne slažem. Za psa smo preuzeli odgovornost kad smo ga nabavili i nehumano je riješiti ga se kao stare krpe, on je isto živo biće koje voli svoje ljude. Da ni ne govorim koliko dobivaju djeca koja imaju sreću živjeti s kućnim ljubimcima.
Suprug bi trebao naravno sudjelovati u brizi oko psa, kao i oko svega drugoga. Npr da odvede psa i dijete u šetnju zajedno pa da žena dobije pola sata za Jilian ili neko trčanje.

Meni to sve vrijedi kad su u pitanju starija djeca, dapače, voljela bih nabaviti psa kad djeca malo odrastu. Ali, baš kao što si napisala, pas je živo biće koje treba njegovati, hraniti, prati, češljati, šetati, igrati se s njim... Da ne spominjem dlake i smrad po kući. Odrasla sam s psima, i znam o čemu govorim. Meni bi pas, uz tako malo dijete, bio samo dodatni teret. Nemali teret. Opet, svatko je drugačiji, pa tko voli, nek izvoli.

[rehab]

I da, nije problem da muž pričuva dijete i prošeta psa, dok ja hopsam uz Jilian. Ali kad bih radila do 17 h (a moje radno vrijeme je puno kraće, pa svejedno imam grižnju savjesti), pa dođem doma, pa muž preuzme dijete i psa dok skuham, dok očistim, dok prošetam... Koliko bi mi ostalo vremena za dijete ? Nekako mi to najviše šteka u čitavoj priči, i nešto mora ispasti da majka i dijete imaju dovoljno vremena i jedno za drugo, i svatko za sebe.

[Mima]

Pa dobro, ali oni već imaju psa, što će sad. Moguće da su prije imali psa nego dijete.

I mi bismo željeli imati psa ali bojimo se kako će to izgledati, jer nam je već i sad previše obaveza (nismo baš vrijedni).

[ina33]

kvocanje nikad, baš nikad nije rješenje ničega.

x. Moraš pokazati da "you mean business". Ali, to nećeš moći dok si god u modusu "popravljam iza njega" (iza čega je često i ono "nitko kao ja, nitko kao žena" koji isto tako minira). Mislim - da ne ispadne nešto napuhano - ja sam bila istinski šokirana onoga dana kad se nije više moglo skužit ko je napravio krevet, ko je usisao itd. Ali, dok si u "niko kao ja modusu" on će biti u "ok, onda ti, jer meni ne smeta modusu", pa nema ti pomoći, ali budeš već' izašla na neki svoj način.

Jednostavno.... vrijeme je da se opravdavanja stave sa strane, i krene u akciju (nekvocajuću), promjenu stava i ponašanja, ma što to bilo - koja god od strategija a), b) ili c).

Neću nikad zaboraviti Lynette iz Kućanica kako je mužu podmetnula štakora po kuhinji, na filozofiju "ali, nama to ne smeta, mi provodimo kreativno vrijeme zajedno" . Ne kažem da moraš to, ali sigurno postoji još nešto, osim "parlative" koja je postala bijela buka i totalno se ne percipira, što možeš poduzeti.

[rehab]

mima ja imam tri WC-a
svoj u mojoj spavacoj sobi ne mo ram prati svaki dan, jer zbilja koristi se 1-2 dnevno.
nije prljav.

Dobar trik je kupiti praznu špricaljku, pomiješati u njoj rakije i vode, i samo našpricati i prebrisati krpom wc. Čas posla, za one koji čiste wc svakodnevno. Za one koji imaju stvarnu potrebu usisavati svakodnevno, možda bi dobar izbor bio usisivač robot.

[rehab]

Pa dobro, ali oni već imaju psa, što će sad. Moguće da su prije imali psa nego dijete.

I mi bismo željeli imati psa ali bojimo se kako će to izgledati, jer nam je već i sad previše obaveza (nismo baš vrijedni).

Ja bih ga poklonila nekome tko ima vremena, volje i ljubavi za psa. Možda je nehumano prema psu, ali bolje da ispašta on, nego ja. Opet napominjem, govorim za sebe.

[Peterlin]

Dobar trik je kupiti praznu špricaljku, pomiješati u njoj rakije i vode, i samo našpricati i prebrisati krpom wc. Čas posla, za one koji čiste wc svakodnevno. Za one koji imaju stvarnu potrebu usisavati svakodnevno, možda bi dobar izbor bio usisivač robot.

Za robota moraš imati ravne podove (nemam) i relativno slobodan prostor. Mi smo se spasili s malim štapnim bez kabela. Savršenstvo! MM i djeca ga rado koriste i to je veeeeliki napredak!

[Peterlin]

A ne znam, meni se čini da ipak postoji neki objektivni minimum.

Objektivni minimum ti se lako pomakne kad ti doktor kaže "astma" - usisavaj svakodnevno, izbaci ovo... izbaci ono...

Ja mislim da je najbitnije u kući imati što manje stvari (to je moj vječiti problem) jer je onda puuuno lakše održavati. Upravo se spremam na proljetnu generalku - "sve bum hitila".... Nažalost, imam i hrčke među članovima obitelji pa bacam kad me baš jako ne gledaju.

[kudri]

uf, i ja muku mučim s polovičnom pomoći mm! posljednja taktika mi je: ponašam se kao on! ne stavim veš na sušenje, ne pospremim mrvice sa stola, ostavljam pidžamu svugdje, pa odem nakon posla lajndrat po gradu s malenom ili bez! večeru ne skuham, ali za malenu uvijek nešto spremim! baš sam pravo muško! i viš vraga, nakon samo 2 tjedna takvog života, sad mi muž prigovara kakva sam to žena-majka!!! i ne, nije smješno jer smo se posvađali oko toga! rekla sam da se ponašam poput muškarca, pa neka vidi kako je, a on meni na to: pa što se onda ljutiš, kad i ti meni prigovaraš za isto đizus, rješili nismo ništa! sve se vrti u krug!
sad ne razgovaramo jer se ja durim, ali sam opet postala žena-majka...kuham, spremam itd itd jer vidim da se ovi magarci neće nikad promjenit! uf, sad sam ljuta opet, a nije da je "najgora" jedinka svoje vrste...kad čujem priče frendica i njenjih jedinki

[kudri]

uglavnom, moja poanta je da mi ljudi općenito trebamo crpiti radost i zadovoljstvo u nekim malim stvarima i na tome graditi sve ostalo i biti zadovoljni na ono što imamo, a ne stalno težiti za onim što nemamo...jer sreća nije uvijek u budućnosti, već u postojećem trenutku. mda, ni sama još nisam naučila kako to dostići...

[bijelko]

smanjiti kriterije, definitivno.
na dnevnoj bazi pranje suđa, ručak, wc školjka, površinsko usisavanje. to sve može i muž, ili pola-pola.
vikendom malo temeljitije i sve 5, mislim da kuća ne bi postala svinjac.

bome MM kad je doma mora raditi kućanske poslove. probao je na foru - ne znam ja to, ajde ti. ma baš, nisam ja vesla sisala!

nema ti drugog rješenja, ako nećeš mijenjati posao (sumnjam da je to pametno rješenje) onda ili olabavi malo ili šuti i duraj.

[Svimbalo]

Ja bih ga poklonila nekome tko ima vremena, volje i ljubavi za psa. Možda je nehumano prema psu, ali bolje da ispašta on, nego ja. Opet napominjem, govorim za sebe.

Nakačila sam se na jednu offtopic stvar. Ali stvarno ne kužim kako ovo može reći netko tko je, kako kažeš, odrastao uz pse. Dakle, trebalo bi znati da to nije "moram se riješiti tepiha čupavca, jer sam alergična na grinje". Pas je, vjerujem i pokretačici topika, dio obitelji.
Hoću reći, meni bi to bila zadnja opcija, ne prva. Ali ne u Nelinoj situaciji, nego da je stvarno ono, pitanje života.

U ostalom potpisujem Mimu.

[tangerina]

Jednostavno.... vrijeme je da se opravdavanja stave sa strane, i krene u akciju (nekvocajuću), promjenu stava i ponašanja, ma što to bilo - koja god od strategija a), b) ili c).

Sad, ne znam šta točno tko podrazumijeva pod kvocanje, ali moraš nekako izraziti "ovo mi se ne sviđa i želim da se više uključiš, da više paziš na to što radiš". I nekako ga na to stalno podsjećati. Vjerojatno sam umjesto "kvocati" trebala napisati "davati povratne informacije"
Kako bi moja sestra rekla "ovo nije pospremljeno"

E, da, Neli, ako on i vadi suđe iz suđerice, možda će i sam vidjeti da se nije dobro opralo kada ga je stavio sa ostacima hrane unutra.

[Sirius Black]

"Objektivni minimum" se tak lijepo da pomicati ovisno o životnim okolnostima. Minimum je ono da se da normalno funkcionirati,da je skuhano, da ima dovoljno čistog suđa da se nekaj pojede, da ima čistog i speglanog veša za obući, da kupaonica nije leglo bakterija, i najvažnije da ljudi imaju vremena jedno za drugog, za seks, za pogledati neki film skupa, za poigrati se s djetetom. Sve ostalo se radi ako se ima vremena i volje

Moj muž usisava jednom tjedno, ja nikad jer mi je preteško. Ne moram ni spomenuti da ne usisa ispod regala ni ispod kreveta ni tam gdje se baš ne vidi. Ja pobrišem pod s mokrom krpom kad i ako mi se da, i onda dohvatim te dijelove. Ne prigovaram oko usisavanja jer sama ne mogu. Ono kaj mogu i kaj mi se da to napravim. Ako mi se ne da, taj posao čeka neko bolje vrijeme

Pošizila bih s nekim turbo čistuncem da mi prigovara oko nevažnih gluposti

[centar]

mm pere suđe, usisava, sprema svoje stvari, a katkad i pegla (pretezno svoje kosulje!).
kupaonicu ja prođem jednom tjedno, to je 15 minuta posla, od kojih je 10 cekanje da kemikalije pocnu djelovati

[Mima]

Pa i ja mislim da je objektivni minimum otprilike to da se skuha ručak, opere suđe, opere i objesi veš (a mnogi će reći da ne treba biti popeglan), da se redovito operu kritična mjesta u kupaonici i posauga pod - s tim da prašina nije nevažna glupost - upravo to i jest objektivni minimum po mom mišljenju, a opet tu ima dovoljno posla da ženi koja radi 8 sati dnevno, putuje barem sat vremena i želi barem malo vremena provesti sa djetetom to bude previše ako sve mora sama.

[Sirius Black]

Pa i ja mislim da je objektivni minimum otprilike to da se skuha ručak, opere suđe, opere i objesi veš (a mnogi će reći da ne treba biti popeglan), da se redovito operu kritična mjesta u kupaonici i posauga pod - s tim da prašina nije nevažna glupost - upravo to i jest objektivni minimum po mom mišljenju, a opet tu ima dovoljno posla da ženi koja radi 8 sati dnevno, putuje barem sat vremena i želi barem malo vremena provesti sa djetetom to bude previše ako sve mora sama.

Pranje kupaonice i usisavanje ne bi trebao biti svakodnevni posao. kakva strahota bi se mogla dogoditi da usisava tri put tjedno? ili dva put? ili jednom?