bila sam u takvoj situaciji,

3 mpo-ovca su rekla da ne idem u postupak dok dojim (Cito included), jer su mi onda šanse još manje

do zadnjeg dana nisam znala što ću napraviti, odradila sam pripremu, ponovila neke pretrage, načelno dogovorila postupak, pripremila lijekove

i vrtila po glavi opcije, bi-ne bi

večer prije nego sam trebala startati sa femarom nisam ponudila dojenje, malac je zaspao, a da nije tražio

i to je bio kraj dojenja ( nije bilo problema sa odvikavanjem, dojilački staž 18.5 mj)

iako ni taj, a ni sljedeći postupci nisu uspjeli, koliko god mi je žao dojenja, toliko bi mi bilo žao i da nisam opet pokušala

meni je nekako prevagu donijelo to što je prekid dojenja bio stvarno bezbolan