Koliko je vase dijete samostalno

[mama_jos_malo]

I da, moje dok su u mojoj kući neće ništa raditi.

[*mamica*]

I da, moje dok su u mojoj kući neće ništa raditi.

A možeš li objasniti koji je točno razlog tome?

I misliš li stvarno da će ti netko jednog dana reći hvala, vidi kako je moja mama bila super pa sve radila umjesto mene?

Scenarij koji ja viđam kod takvih majki koje su sada u godinama je slijedeći:

Djeca su odrasla, otišla od njih, osnovala svoje obitelji i ne bendaju je onoliko koliko bi ona to željela. Niti je spominju u stilu "to je meni moja majka..." niti joj kažu "hvala ti što si bila takva". Prije kvocaju na nju jer su nesposobni otišli u svijet gdje je igla nemilosrdno pukla njihov ružičasti balon.

A majka je ogorčena, osjeća se napušteno, beskorisno i kao da nikome nije potrebna i to nezadovoljstvo prenosi na djecu i gnjavi ih time. Frustrirana i razočarana.

Ne želim te uvrijediti i reći da će to biti i tvoj scenarij, ali ja sam naišla na jedan jedini slučaj gdje se to nije dogodilo i gdje osoba actually kaže "moja majka.... " sa sjetnim pogledom u očima. A ista ima teške probleme radi svoje razmaženosti. Teško je prihvatiti da nije više na nikakvom tronu.

[Beti3]

I da, moje dok su u mojoj kući neće ništa raditi.

Slažem se. Ni ja nisam morala ništa raditi, na stranu to što sam htjela. I moji ne moraju. Ni sinovi, ni kćer, ne dijelim po spolu. To što jedan sin uživa raditi, a drugi igrati igrice, ah..

A od kad sam otišla od roditelja, u 18. godini, na studij, pa u brak, pa postala mama, sve radim sama. Bez problema. I pamtim mamine riječi: cijeli život ćeš sve morati raditi, uživaj dok ne moraš.

Što se tiče samostalnosti petogodišnjaka, slažem se da ga ne treba hraniti, moji od prije godine dana sami jedu. Inače smatram da je hrana zadovoljstvo, a ne moranje, te ostavljam slobodu, u razumnim granicama, kod odabira vrste i načina hranjenja.

Ostala samostalnost je već prema prilici. Oni su nekad tako veliki, a nekad se stisnu kao bebe. Valjda svaka mama zna odrediti gdje je crta.