vrijedi li objašnjavati ukućanima zašto odgajamo svoju djecu kako ih odgajamo?
zašto ne posjedavam dijete, zašto mi kaka zeleno, zašto mu ne dajem sladoled, keks, zašto ne kivi, špinat itd.. zašto ne hodalica.. i uobičajeno! i sami već znate..
nekad sam objašnjavala zašto a onda bih shvatila da neke ljude to zapravo ne zanima i da ne žele znati ništa osim onog što su ono radili sa svojom djecom ili se čude kako pretjerujem a još ni nemaju djecu..
a ja ko idiot svaki dan čitam, informiram se učim..

problem nastaje kada su odnosi u obitelji zategnuti i nelagodni zbog cijele priče oko toga!
vrijedi li se truditi oko takvih odnosa? jer ja ne želim biti u svađi s nekim zbog toga što ne želim djetetu dati kivi ili mu obući cipelice a još ne hoda..
a nekad dođe do takvih situacija..

zar ne bi svatko radio kao ja da zna da postoje i male šanse da mu dijete neće imati visok tlak, dijabetes, alergije, problema s kičmom...?? da ne nabrajam dalje... zar je to za ismijavanje??
ja ne sudim nikoga pa očekujem da se ne sudi ni mene, pogotovo ne od strane ljudi koji ne znaju i koje ne zanima pa se postavljaju kao da radim pokuse s djetetom i okreću očima, pričaju mi iza leđa..
za slučajne prolaznike me baš briga, ali što kada se to događa unutar kuće i kad mi je grč u želucu svaki put kad dođe do takve rasprave i sprdnje na moj račun??
možda sam si i sama odgovorila..
vječna tema kako ste se vi nosili s tim..?