Upside down nakon 40te

[Caine]

sigurno nas ima podosta sa 40+ tu.
ne znam kako je vama, ali meni je sve dosadno. ne sramim se ne znati nešto pa pitam posvuda, ali to je jednostavno zato što se nakon odgovora znam postaviti.
omudri čovjek sa 40+.
sasvim drugim očima gleda svijet oko sebe, drugačije misli, razmišlja, drugačije zaključke donosi...
na poslu svi mlađi od mene. tko je nešto znao, otiša je u samostalne vode.
osjećam se kao otok svuda. rastavljen, dijete sa mamom, bez roditelja, braće, sestara...
kao da mi je generacija umrla.
stanujem u gradu. smeta mi sve, najradije bih se povukao, čitao i pio vino.
al mi fali sunce. to mi jedino nedostaje.
kako vi sa 40, 40+?

[Tanči]

I ja sam 40+ ali meni nije dosadno, dapače. Non stop sam u groznoj gužvi i jako mi je žao što nemam vremena za svoje drage prijateljice. Redovito se čujemo, ali jako rijetko viđamo.
Što se tiče obitelji, rasuti smo. Mama na jugu, brat na drugoim kraju županije i isto se čujemo, a rijetko viđamo. I to mi je ok kad ne ide drukčije.
I meni fali sunce, jako. Ali ja to nadoknadim ljeti na mom Braču
Da, i ja sam mudrija i nekako blaža, nježnija, servilnija, pomirljivija i puno, puno tolerantnija nego u mladim danima.
Jedino za čime žalim jest što nemam više djece i svakim danom što sam bliže menopauzi sam sve tužnija zbog toga iako se i dalje nadam čudu.

[kavofob]

ja sam daleko od 40+, zapravo jedva sam 30+, ali se također osjećam slično

da su mi okolnosti malo drugačije (čitaj: djeca odrasla) davno me ne bi bilo gdje sam sada

i da, nedostaje mi sunce!

[uporna]

Pa dosadno mi sigurno nije sa 3,5 godišnjakom i drugom bebom na putu, obitelj svuda oko nas nekad i previše. Kao i Tanči dok sam radila jednostavno sam bila u konstantnoj strci. Sada dok sam doma imam malo vremena dok ne dođe beba.
Meni dapače pofali trenutaka da imam samo sebe, dobru knjigu ili druženje sa dragim prijateljicama, ali eto bilo je dosta godina kad sam imala vremena za sve to osim kaj su tada prijateljice imale malu djecu a sad je obrnuto.
Mislim da sam daleko tolerantnija nego kao mlađa, nešto i mudrija ali još se ulovim da ispadnem naivna ali čovjek uči dok je živ (ulovim se često sa pomisli na onu nadodnu: "E da mi je ova pamet i one godine" ali ne bi to bilo to).
Na poslu sam negdje u sredini niti najstarija niti među mlađima.
Naravno da nakon 40tih čovjek drugačije gleda na život, ja nekako mislim da tek sad ulazim u zlatne godine.
Sunca bih i ja a nemam svoj otok na žalost već gdje uspijem uloviti desetak dana GO (voljela bih da si mogu priuštiti po mjesec dana na moru ali eto niti je to financijski izvedivo niti toliko go u komadu u sezoni mogu uzeti).

Mislim da je danas puno rastavljenih i otoka. Neki nakon rastave proživljavaju drugu mladost - češće muški- (izlasci, bančenje, komadi itd.) što mi je tragikomično. Logičnije mi je da čovjek nakon određenog iskustva bude zreliji i odgovorniji i da sve sagleda iz sasvim drugog kuta.

Ako ti paše sadašnji život - uživaj, a ako ne začini ga sa nečim što si oduvijek želio a nisi imao vremena/hrabrosti/mogućnosti ili nađi srodnu dušu (da voli čitati barem).

[Caine]

da. mislim da su djeca stvarno sreća i da te drže totalno probuđenim. još ako si u braku, ne možeš si dozvoliti nekontrolirano treptanje okom. nažalost, nema se više s kim. a čime, s kime ga začiniti? srodnu dušu naći? i igrati čovječe ne ljuti se, domino i sl, kao u staračkom domu? generacija piše doma zadaću klincima, kupuju im plejstejšne po sniženju, razvažaju klince po jahanjima, tenisima, košarkama, montesorijima i sl.
tanči, mene su roditelji dobili sa 40+. tako sam i ja. vjerojatno nam je sudba takva. nemoj brojati dane do mp, gledati promjene na sebi, brojati sijede, nego standardno: u klinč sa mužem i navali(te). mislim da se to tako nekako radi ako me sjećanje ne vara.

[uporna]

TAko je to u životu kada bi htio nekoga naći obično nikoga na vidiku a kada čovjek prestane tražiti netko uvijek naiđe. Sigurno ima osoba koje su usamljene ali sa dosta obaveza (rastavljene majke sa djetetom/com) činjenica je da možda neće biti mira koliko sada imaš ali ako nađeš osobu sa kojom se nadopunjuješ to više neće biti toliko važno.
Zašto uspoređivati mirniji život sa životom u staračkom domu?
Ako u svojoj okolini ne nalaziš više zadovoljstvo i ispunjenje, a koliko shvaćam nisi od tud, probaj promijeniti život, preseliti se negdje naravno ako te zbilja više ništa ne veže za okolinu.

[Superman]

Sigurno ima osoba koje su usamljene ali sa dosta obaveza (rastavljene majke sa djetetom/com)

Ja sam jedna takva, istina sa 40-, al sve je to tu negdje...Istina, ja imam prekrasnu obitelj, prekrasno dijete i dani su mi sasvim ispunjeni, no ipak, praznina je tu. Nedostaje prije svega partnerski odnos, poneki izlazak s prijateljicama (sve, naravno, okupirane svojim obiteljima i djecom), druženje, komunikacija, neko kraće putovanje ili bilo kakav odmak od svakodnevice. Rješenje problema - nemam. Učim se prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i biti zahvalna na onome što imam.

[mamasch]

Ja sam jedna takva, istina sa 40-, al sve je to tu negdje...Istina, ja imam prekrasnu obitelj, prekrasno dijete i dani su mi sasvim ispunjeni, no ipak, praznina je tu. Nedostaje prije svega partnerski odnos, poneki izlazak s prijateljicama (sve, naravno, okupirane svojim obiteljima i djecom), druženje, komunikacija, neko kraće putovanje ili bilo kakav odmak od svakodnevice. Rješenje problema - nemam. Učim se prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i biti zahvalna na onome što imam.

Ja sam 36.
I svaki dan se pitam kada će mi se pružiti prilika za nešto više jer mi je pun kufer "zahvalnosti na ovome što imam". Mislim da je život ipak nešto više od sretne obitelji i kruha na stolu.
Fali mi ovo gore u crvenom.
Trenutno ne vidim kako si to ostvariti.

[Lili75]

Ja sam jedna takva, istina sa 40-, al sve je to tu negdje...Istina, ja imam prekrasnu obitelj, prekrasno dijete i dani su mi sasvim ispunjeni, no ipak, praznina je tu. Nedostaje prije svega partnerski odnos, poneki izlazak s prijateljicama (sve, naravno, okupirane svojim obiteljima i djecom), druženje, komunikacija, neko kraće putovanje ili bilo kakav odmak od svakodnevice. Rješenje problema - nemam. Učim se prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i biti zahvalna na onome što imam.

ni meni ovo nije jasno kao ni Mrs. Happy, zašto se toga odričete? Život je lijep i jedan, jasno mi je da je teže kad si sam organizirat se, al uvijek ima neko rješenje (samo da je zdravlja),pa nisu ovo neke velike stvari....

msilim da treba biti zahvalan na tome što čovjek ima al težit/radit na toem da ima i više od toga, da ima svoja sitna zadovoljstva, da je ispunjen i sretan, ako prestanemo udovoljavat sebi (u potpunosti) to bojim se ne vodi dobrome.
Drž te se, Caine možda je vrijeme za neke velike preokrete možda ja sad tvoj turning point! a sunce, more, jug, uh...tko to ne voli (gle moj avatar)

[apricot]

Ja sam jedna takva, istina sa 40-, al sve je to tu negdje...Istina, ja imam prekrasnu obitelj, prekrasno dijete i dani su mi sasvim ispunjeni, no ipak, praznina je tu. Nedostaje prije svega partnerski odnos, poneki izlazak s prijateljicama (sve, naravno, okupirane svojim obiteljima i djecom), druženje, komunikacija, neko kraće putovanje ili bilo kakav odmak od svakodnevice. Rješenje problema - nemam. Učim se prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i biti zahvalna na onome što imam.

ni meni ovo nije jasno kao ni Mrs. Happy, zašto se toga odričete? Život je lijep i jedan, jasno mi je da je teže kad si sam organizirat se, al uvijek ima neko rješenje (samo da je zdravlja),pa nisu ovo neke velike stvari....

kako vam nije jasno?
meni je skroz jasno

partnerski odnos... ako ne možeš naći nekoga tko ti odgovara, nema partnesrkog odnosa
izlazak s prijateljicama... možda se dijete nema kome ostaviti (ok, supermenica ima, ali mnogi nemaju), nedostatak novca, prijateljica ima partnera kojemu nije drago da ona hoda okolo po kavama s prijateljicama, prijateljica ima toliko obaveza da ne može "lapiti")
putovanja... isto kao gore

ima ljudi kojima se baš potrefilo da ni na poslu niti poslije posla nemaju priliku družiti se s ljudima
nažalost, jako ih je puno takvih


Lili, gdje ti je taj tvoj avatar; želim tamo!

[Mrs Happy]

kako vam nije jasno?
meni je skroz jasno

partnerski odnos... ako ne možeš naći nekoga tko ti odgovara, nema partnesrkog odnosa
izlazak s prijateljicama... možda se dijete nema kome ostaviti (ok, supermenica ima, ali mnogi nemaju), nedostatak novca, prijateljica ima partnera kojemu nije drago da ona hoda okolo po kavama s prijateljicama, prijateljica ima toliko obaveza da ne može "lapiti")
putovanja... isto kao gore

ima ljudi kojima se baš potrefilo da ni na poslu niti poslije posla nemaju priliku družiti se s ljudima
nažalost, jako ih je puno takvih

Hvala ti da si ovo gore napisala, mozda ce zvucati cudno, ali ucinila si da se osjecam jako zahvalno za sve sto sam do sada smatrala pod normalnim.

[Lili75]

kako vam nije jasno?
meni je skroz jasno

partnerski odnos... ako ne možeš naći nekoga tko ti odgovara, nema partnesrkog odnosa
izlazak s prijateljicama... možda se dijete nema kome ostaviti (ok, supermenica ima, ali mnogi nemaju), nedostatak novca, prijateljica ima partnera kojemu nije drago da ona hoda okolo po kavama s prijateljicama, prijateljica ima toliko obaveza da ne može "lapiti")
putovanja... isto kao gore

ima ljudi kojima se baš potrefilo da ni na poslu niti poslije posla nemaju priliku družiti se s ljudima
nažalost, jako ih je puno takvih


Lili, gdje ti je taj tvoj avatar; želim tamo!

Ej apri, ne znam točno o kojem dijelu obale se radi u avataru,al znam da ima takvih plaža po Makarskoj rivijeri (treba naći osamljene), Braču, Hvaru, Visu,...

Vezano uz temu, gle odmah sam isključila na početku samohrane roditelje bez pomoći pa tu spada i partnerski odnos, a ovo ostalo šta ja znam većina mi se uz partnera čini izvediva, ono malo tata pričuva djecu, pa si mama može priuštiti koji gušt, kavicu s frendicama, pa makar popodne, predveče (mi mame iz kvarta se nađemo 1-2 mjesečno petkom/subotom naveče na kavi, tada tate djecu uspavljuju i kupaju), na sport isto odeš tata pričuva djecu, prošeta s njima, ili dijete ode na igru kod male od frendice, ili ode na ritmiku pa mi je to mojih sat vremena, u kino, npr. isto naveče djeca zbrinuta, za putovanje se ne mora ići 100 km, odlazak u okolicu ZG je isto lijep odmak od svakodnevnice a ne košta puno, da ne govorim da se preko kolektive može za sitne novce otići na zgodne izlete, ako ne mogu frendice s djecom možda mogu one bez

šta ja znam, meni se čini da se najviše radi o nečijoj organizaciji i volji (i naravno da nemamo zbog toga osjećaj grižnje savjesti).

da sam ja Caine, ja bih se posvetila svojim zanimacijama i hobijima, napokon bih krenula u školu penjanjapo (umjetnim) stijenama, na plivanje, planinarenje vikendom, našla bih već neku prijateljicu/poznanicu koja je za akciju,uključila se u volonterstvo...ma 100 čuda mi pada na pamet.

Mrs. Happy, svaka čast za to slobodno popodne, tako ću i ja kad malo odrastu da ne bude prenaporno baki, punjenje baterija yeah....

[Tanči]

Caine, i tebe negdje čeka srodna duša. Sigurna sam. Vjeruj mi, nikad nije kasno. Moj muž je imao 43 kad smo se upoznali, a to je bilo prije 22 godine. Da, ja sam 21 g mlađa, ali nema to veze. Hoću reći da je i on tada bio u raspoloženju sličnom tvome. Da li je to kriza srednjih godina ili depra zbog samoće, ne znam, ali mi smo se sreli i puno razgovarali. Zapravo, on je pričao, a ja sam slušala. O njegovom životu u Austriji, Južnoj africi, nekim promašenim potezima, maštanjima, željama...sve uz čašu vina u restoranu. Bili smo strašni frendovi. Uživali smo u tim našim razgovorima. I evo gdje smo danas. I danas puno pričamo pa makar i preko mobitela kad ne stignemo drugačije jer oboje radimo skoro po cijele dane.

[Trina]

Ja nisam +40 ali i ja imam problem. Moj problem je to što se nikad nisam našla u ulozi domaćice, ili boljerečeno u ulozi nekakve žene. ja u glavi još nisam odrasla i osjećam se kao cura od nekih 16,17 i borim se sa svime što mi je donio život. obožavam djecu, to nije uopće upitno ali ne nalazim zadovoljstvo u društvenim igrama, pisanju domaćih radova, informacijama, sastancima, rješavanju njihovih sukoba..itd..itd...


Ja bi najradije ležala na suncu, pila pivu i pušila. malo duvan, malo travu. S prijatljicom. Bez ometanja. A i imala bi povremeno i ljubavnika kad bi to bilo dozvoljeno.

Htjela sam ti reći da smo svi mi malo shebani u glavu. teško je naći potpuno zadovoljstvo.

[ina33]

Htjela sam ti reći da smo svi mi malo shebani u glavu. teško je naći potpuno zadovoljstvo.

. Iskreno i točno.

[Zuska]

Ja nisam +40 ali i ja imam problem. Moj problem je to što se nikad nisam našla u ulozi domaćice, ili boljerečeno u ulozi nekakve žene. ja u glavi još nisam odrasla i osjećam se kao cura od nekih 16,17 i borim se sa svime što mi je donio život. obožavam djecu, to nije uopće upitno ali ne nalazim zadovoljstvo u društvenim igrama, pisanju domaćih radova, informacijama, sastancima, rješavanju njihovih sukoba..itd..itd...


Ja bi najradije ležala na suncu, pila pivu i pušila. malo duvan, malo travu. S prijatljicom. Bez ometanja. A i imala bi povremeno i ljubavnika kad bi to bilo dozvoljeno.

Htjela sam ti reći da smo svi mi malo shebani u glavu. teško je naći potpuno zadovoljstvo.

Hahaha, Trina

[jelena.O]

Ja bi najradije ležala na suncu,

pomogućnosti ispod nekog grma ribizla i puno jagoda

[tua]

pomogućnosti ispod nekog grma ribizla i puno jagoda

bilo bi joj muka od pive i jagoda

trina, ti si legenda

[seni]

Ja nisam +40 ali i ja imam problem. Moj problem je to što se nikad nisam našla u ulozi domaćice, ili boljerečeno u ulozi nekakve žene. ja u glavi još nisam odrasla i osjećam se kao cura od nekih 16,17 i borim se sa svime što mi je donio život. obožavam djecu, to nije uopće upitno ali ne nalazim zadovoljstvo u društvenim igrama, pisanju domaćih radova, informacijama, sastancima, rješavanju njihovih sukoba..itd..itd...


Ja bi najradije ležala na suncu, pila pivu i pušila. malo duvan, malo travu. S prijatljicom. Bez ometanja. A i imala bi povremeno i ljubavnika kad bi to bilo dozvoljeno.

Htjela sam ti reći da smo svi mi malo shebani u glavu. teško je naći potpuno zadovoljstvo.

trina, ti si carica!

[Majuška]

Caine, život je tek pred tobom

md je mene upoznao sa 40, dobio prvo dijete sa 50
Do tad je guštao
Kako? svakako

[nana]

Ja sam prije par mjeseci navršila 40, razvedena, imam dijete od 11,5 godina, i ovisno o danu kako sam . Ponekad bolje, ponekad lošije, imam uzak krug prijatelja s kojima se družim, mama i sestra žive relativno blizu mene, jako smo povezani, curka mi je super, raste, sve je sada nekako lakše što je ona veća.
Volim društvo, dobar film, koncert, knjigu, obožavam more (otac mi je Dalmatinac), sunce i jedva čekam godišnji da odem u južnije krajeve.
Da sam 100% zadovoljan i nisam, ali mislim da nitko nije .....

[Ivon]

Ja sam daleko od 40+, ali Chaine sad te malo stislo (sve ovo što prživljavaš) uzmi g.o. i opusti se,a kasnije ćeš razmišljati, šta želiš, čovijek je mlad koliko se takvim osjeća, nisu važne godine!

[marijanada]

Ja sam negdje par godina prije 40-te, kako sam rodila kćer, naučila ne žaliti i ne žudjeti za onim što nemam, već biti zahvalna na onom što imam i tad isti tren nestane svaka depresija.
Kad se sjetim samo koliko ljudi i djece jadno živi, u groznim uvjetima, koliki su dugovima preko glave i ne spavaju noću od briga, koliki pate zbog svoje ili bolesti svojih bližnjih, ili zbog invaliditeta...
Onda shvatim da nemam pravo biti nezadovoljna sa bilo čime.

A kad bih htjela, sada kad mi se bliži 43-eća, mogla bih nabrajati: želim biti ljepša, malo mršavija, više se družiti sa prijateljicama, imati modernu odjeću, ići barem jednom u dva mjeseca na frizuru, imati lijepu, modernu kuhinju, a ne ovu sa koje otpadaju vrata, imati pećnicu barem sa ventilatorom, a ne ovu s kojom jedva ispečem biskvit, ići na more u novoj ljetnoj odjeći a, ne u starim prnjama, imati ovo, imati ono...
Jako mi fali komunikacija sa ljudima, obiteljska i prijateljska druženja i razgovori, posjećivanje rodbine po cijeloj Hrvatskoj, održavanje veza sa familijom, ali vodim takav bračni život u kojem je to nemoguće. Najprije sam se grizla zbog toga i bilo mi je jako neugodno pred drugima, ali s vremenom sam se pomirila sa svojim "ptičjim kavezom" jer sam uvidjela da više nema natrag i da nije mala stvar zbog dobrobiti drugih uskratiti sebi potrebna, čak i temeljna zadovoljstva.
Nitko ne kaže da je ovdje na Zemlji Raj i da život mora biti prekrasan. Treba se znati nositi sa dobrim i lošim. Tko ne zna biti sretan i zadovoljan sa malim stvarima, neće biti ni sa velikim.
Treba biti svjestan što je prava sreća i stalno se na to podsjećati, a to nije lako kad nas stalno prst nezadovoljstva pika po ramenu.

[Caine]

)
ok cure, sjajne ste...
ima jedna serija (prosjaci i sinovi), gdje umire glavni lik i kaže unuku da je najvažnije u životu 'ladne vode se napit'. jurio sam za šljaštilicama, diplomama, šepurio se ovako ili onako, al sad kad malo bolje pogledam, nisam umro, nego jednostavno - nadživio sam ovu sredinu i zasitio se svega. imam dobar posao, sve 5, no skromnih sam materijalnih prohtjeva a velikih emotivno-intelektualno-socioloških apetita. korak sam od toga da sve pošaljem u mp3. tajland nije loša stvar, naši otoci nisu loši, transibirska pruga nije loša opcija... počelo se otvarati, a imalo se dojam da pišem u depra molu. ok je to sa curicama sve tanči, no danas curice nisu kao što su nekad bile. ili ovo podneblje više ne rađa takve više. pa ispada da su na kraju djeca jedino veselje.

[mamasch]

)
ok cure, sjajne ste...
ima jedna serija (prosjaci i sinovi), gdje umire glavni lik i kaže unuku da je najvažnije u životu 'ladne vode se napit'. jurio sam za šljaštilicama, diplomama, šepurio se ovako ili onako, al sad kad malo bolje pogledam, nisam umro, nego jednostavno - nadživio sam ovu sredinu i zasitio se svega. imam dobar posao, sve 5, no skromnih sam materijalnih prohtjeva a velikih emotivno-intelektualno-socioloških apetita. korak sam od toga da sve pošaljem u mp3. tajland nije loša stvar, naši otoci nisu loši, transibirska pruga nije loša opcija... počelo se otvarati, a imalo se dojam da pišem u depra molu. ok je to sa curicama sve tanči, no danas curice nisu kao što su nekad bile. ili ovo podneblje više ne rađa takve više. pa ispada da su na kraju djeca jedino veselje.

Zapravo...da, i ja bih rekla da su djeca jedno veliko veselje čak i kad nas ljute čak i kada su neposlušni, možda tada još i više jer smo tada "življi", glasniji dok im prigovaramo, a ne kada je sve pod špagu.
Ostalo je sve blijedo u usporedbi sa djetetom.

[Superman]

no danas curice nisu kao što su nekad bile. ili ovo podneblje više ne rađa takve više. pa ispada da su na kraju djeca jedino veselje.

nisu ni "dečki" da ne kažem muškarci... believe me.

[apricot]

dragi Caine... meni se čini da ćeš ti na ovome forumu još i sreću naći
i to uz "jamstveni list"
pogledaj koliko nas je ovdje koje za sveku od korisnica možemo napisati "pismo preporuke"

dok ne dođu admini i ne zaključaju nam topik

[jelena.O]

ja sam pričala za sebe

[mikka]

Trina ti si moj idol

[leonisa]

Trina ti si moj idol

totalno!

[Dijana]

Aaaaaaa, čim se spomene trava (i to ne zelena), forumašice se raznježe (nostalgija, šta li)?

[Mojca]

Mislim, je da se ja osjećam da mi je konačno 'sve na svom mjestu' otkad sam mama, ali ne bih se bunila da mi se na dva dana mjesečno vrati 'stari život'.

[Mrs Happy]

Mislim, je da se ja osjećam da mi je konačno 'sve na svom mjestu' otkad sam mama, ali ne bih se bunila da mi se na dva dana mjesečno vrati 'stari život'.

Jako si mi zagolicala mastu, hehe, ja cu pitat a ti odluci dal zelis odgovoriti, kakav ti je to bio stari zivot da ga sada niti na dan dva ne mozes rekreirati? (Pitam pod pretpostavkom da su ti djeca dovoljno velika da ih netko cuva i da imas nekoga tko bi ti ih dva dana pricuvao).

Caine, isto mislim kao i Majuska i Tanci. I moj muz je puno stariji odmene i isto je bio 40+ kad smo se upoznali i tada je mislio da je uzasno star ida nikako ne moze pocetio razmsljati o promjenama, npr posla. Onda sam doslaja, pa je promijenio ne samo posao i nacin zivota, nego i zemlju i postao tatai sada umjesto da s penzicima igra balote juri po vrtu i glumi lava.

Za sve kojima “

Nedostaje prije svega partnerskiodnos, poneki izlazak s prijateljicama (sve, naravno, okupirane svojimobiteljima i djecom), druženje, komunikacija, neko kraće putovanje ili bilokakav odmak od svakodnevice

.”.

Ne razumijem zastose toga odricete? Odricanja takve vrste nisu dobra za mentalno zdravlje. Meni su druzenja, komunikacija i putovanja izezetno vazni. Pa i moje prijateljice su okupirane poslom i obiteljima i uvijek neizmerno sretnekad ja izorganiziram izlazak. Putovanja, hm, kostaju, da , ali krace putovanje moze biti i do Crikve i Opatije,ne treba se niti prespavati, jesti se mogu sendvici, a zrak je drugaciji ipromijeni se okolina i napune se baterije. A da ne velim da svake nedjelje planinarska drustvaorganiziraju izlete po Hrvatskoj. Pa cak i kad se ostane spavati u hotelu ijesti nije skupo.

Marijanada, meni je jako tuzno to sto si napisala. Saljem ti zagrljaje.

[Mojca]

[SIZE=2] Jako si mi zagolicala mastu, hehe, ja cu pitat a ti odluci dal zelis odgovoriti, kakav ti je to bio stari zivot da ga sada niti na dan dva ne mozes rekreirati? (Pitam pod pretpostavkom da su ti djeca dovoljno velika da ih netko cuva i da imas nekoga tko bi ti ih dva dana pricuvao).

Da mi je dijete dovoljno veliko da ga bi ga nekome ostavila na dva dana onda bi ga mogla i uključiti u aktivnosti iz tog života koji mi nedostaje. To već i činim, ali u nekom skučenom obliku. Dakle, ne radi se o ničem spektakularnom, ništa što većina ovdje nije iskusila... ajd možda padobranstvo iskače iz prosjeka, ali ništa posebno...
Zapravo nedostaje mi onaj osjećaj slobode i neodgovornosti (u nedostatku bolje riječi), kad izađeš iz kuće, nemaš pojma kud ideš i kad ćeš se i kako vratiti... kad sjedeš u auto i voziš bez da razmišljaš kud...

[apricot]

Zapravo nedostaje mi onaj osjećaj slobode i neodgovornosti (u nedostatku bolje riječi), kad izađeš iz kuće, nemaš pojma kud ideš i kad ćeš se i kako vratiti... kad sjedeš u auto i voziš bez da razmišljaš kud...

to sam ja svojoj prijateljici rekla kad je rodila: nema više ono da hodaš radićevom i vrtiš torbicu oko zgloba
vrtim ja i dalje, ali nikad više u "glava - dupe" modu

[andream]

Da mi je dijete dovoljno veliko da ga bi ga nekome ostavila na dva dana onda bi ga mogla i uključiti u aktivnosti iz tog života koji mi nedostaje. To već i činim, ali u nekom skučenom obliku. Dakle, ne radi se o ničem spektakularnom, ništa što većina ovdje nije iskusila... ajd možda padobranstvo iskače iz prosjeka, ali ništa posebno...
Zapravo nedostaje mi onaj osjećaj slobode i neodgovornosti (u nedostatku bolje riječi), kad izađeš iz kuće, nemaš pojma kud ideš i kad ćeš se i kako vratiti... kad sjedeš u auto i voziš bez da razmišljaš kud...

o daaaa ovo tako razumijem. pa ja ni na forumsku kavu danas nisam mogla stići, jureći iza posla po jedno dijete koje je u jaslicama pa doma da vidim drugo kojeg je dovelo "tko stigne" (a to sigurno nije muž jer još radi). shvatila sam da se ni s prijateljiom koja radi par blokova zgrada od mene dalje u centru ne mogu naći pod pauzom na kavi jer nam iste nisu u isto vrijeme a iza posla iz već napisanog razloga ne mogu. Nije da se žalim, ali ponekad pomislim iskreno bi li mi to bilo lakše da imam 10 godina manje. U fizičkom smislu zasigurno, u onom drugom teže jer bi mi nedostajalo upravo tih deset godina koje sam nesebično trošila na sebe, prijetelje, i sve drugo što ide s tim. I da, strašno mi nedostaju planinarenja ali ona prava, a sada to kompenziramo izlascima iz auta koje parkiramo tik uz planinarske domove... naravno, s djecom uz dobar grah s kobasicama

[Mojca]

I da, strašno mi nedostaju planinarenja ali ona prava, a sada to kompenziramo izlascima iz auta koje parkiramo tik uz planinarske domove... naravno, s djecom uz dobar grah s kobasicama

Znam. Ja se uvijek osjećam ko idiot kad mi se planinarenje svede na Kraljičin zdenac ili onih 20 minuta ravne makadamske ceste do Runolista. Iako, moram se pohvaliti da je Smjehuljica prije prvog rođendana već spavala u planinarskom domu i da tata već pravi plan za ljeto.

[Mrs Happy]

Da mi je dijete dovoljno veliko da ga bi ga nekome ostavila na dva dana onda bi ga mogla i uključiti u aktivnosti iz tog života koji mi nedostaje. To već i činim, ali u nekom skučenom obliku. Dakle, ne radi se o ničem spektakularnom, ništa što većina ovdje nije iskusila... ajd možda padobranstvo iskače iz prosjeka, ali ništa posebno...
Zapravo nedostaje mi onaj osjećaj slobode i neodgovornosti (u nedostatku bolje riječi), kad izađeš iz kuće, nemaš pojma kud ideš i kad ćeš se i kako vratiti... kad sjedeš u auto i voziš bez da razmišljaš kud...

O.K. Kuzim. Sjecam se kad je Moj tada 2 i polgodisnjak krenuo na prilagodbu u vrtic a ja sam morala izaci iz vrtica i vratiti se za pola sata. Sjedila sam u u jedinom obliznjem bircu, moja mama bi rekla "pajzl da ga ne bi ni pas s maslom", citala sam novine i pila caj i osjecala sam se kao da je cijeli svijet moj. Poslije podne sam bila toliko puna energije i poleta i nije mi bilo jasno od cega ta promjena. Dok nisam skuzila da je to zato sto sam se pola sata totalno iskljucila od svakodnevice.
No, djeca rastu i sad mi je normalno da jedno poslijepodne u tjednu moj sin provede s bakom a ja punim baterije. Tako ce i tvoje dijete narasti pa ces ga moci ukljuciti u puno toga.

[marijanada]

Marijanada, meni je jako tuzno to sto si napisala. Saljem ti zagrljaje.

A, da. Ja uvijek moram postove pisat ko zadaćnice, zato puno ni ne pišem
Zvuči koma kad se čita, baš "cendravo", kako kaže mujica, ali recimo, ja na druge ne ostavljam dojam da u stvari tako živim. Imam petogodišnju kćer, volim kuhati, peći kolače, petljati sa cvijećem, povrćem, pisati blog, šivuckati pomalo i sve me to drži na površini.

Oči su mi usmjerene najviše prema djetetu i njenoj budućnosti i to mi pomaže da mi dani budu ispunjeni i prekratki da bi se prepustila depresiji. Da nemam dijete, onda bih čuvala tuđu, jer su oni divna motivacija za život i pravi pokretači radosti. U njihovom društvu ja ne mogu biti loše volje ili malodušna.
Tako hendlam svoje 40-te i gledam prema 50-ima, mada su možda još daleko, ali vrijeme tak brzo leti...
Zapravo, imam veliku nadu da će se sve ovo što me sada sputava u normalnom životu ipak promijeniti u budućnosti i da ću svom djetetu ipak moći na vlastitom primjeru pokazati ćemu služe rodbinske i prijateljske veze, kako je priroda veličanstvena, kako je sloboda neprocijenjiva...
a sada moram kako moram. za mir u kući

[marijanada]

eto, još jedna zadaćnica

nebum više.

[Mrs Happy]

A, da. Ja uvijek moram postove pisat ko zadaćnice, zato puno ni ne pišem
Zvuči koma kad se čita, baš "cendravo", kako kaže mujica, ali recimo, ja na druge ne ostavljam dojam da u stvari tako živim. Imam petogodišnju kćer, volim kuhati, peći kolače, petljati sa cvijećem, povrćem, pisati blog, šivuckati pomalo i sve me to drži na površini.

Oči su mi usmjerene najviše prema djetetu i njenoj budućnosti i to mi pomaže da mi dani budu ispunjeni i prekratki da bi se prepustila depresiji. Da nemam dijete, onda bih čuvala tuđu, jer su oni divna motivacija za život i pravi pokretači radosti. U njihovom društvu ja ne mogu biti loše volje ili malodušna.
Tako hendlam svoje 40-te i gledam prema 50-ima, mada su možda još daleko, ali vrijeme tak brzo leti...
Zapravo, imam veliku nadu da će se sve ovo što me sada sputava u normalnom životu ipak promijeniti u budućnosti i da ću svom djetetu ipak moći na vlastitom primjeru pokazati ćemu služe rodbinske i prijateljske veze, kako je priroda veličanstvena, kako je sloboda neprocijenjiva...
a sada moram kako moram. za mir u kući

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

[casa]

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

Da, možda, ali možda nauče da je vrijedno žrtvovat se za ono što smatraš najvrednijim. Mislim ljudi valjda biraju prema vlastitom sustavu vrijednosti a ne tek tako da udovolje. I ja ima 30 točno i osjećala sam se kao Caine s 19 kad sam prvi put postala mama i gledala kako ljudima na faksu prolazi život a kako moj.... I onda je prošlo jer na kraju shvatiš da imamo puno više zajedničkog... Danas sam prilično stabilna i ponekad sam si ispred želja svoje djece. A to je bio duuugačak i težak put.

[marijanada]

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. ..................
Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

Ma nisam ja tu cendravost uzela za zlo, uopće. Mujica je prije spomenuo da smo svi/sve tu baš cendravi, pa sam zato to spomenula, ali ne zamjeram na toj riječi. Nasmijala sam se kad sam pročitala mujicu.
Tema je takva - došli smo se malo iscendrati jedni drugima, naći koju pametnu kod drugih i vozimo dalje.

Moja kćer je još mala i za sad me treba baš u ovakvom "agregatnom stanju" u kojem jesam: potpuno posvećenu njoj, njenim špangicama, mašnicama, da joj triput na dan pletem pletenice, da se sa njom igram Winxica, da joj radim šatore po stanu, da sa mnom mućka kolače, da se šetamo po kvartu i glumimo da smo dvije gospođe, da po Youtubeu tražimo sve pjesme na engleskom iz svih Disneyevih Zvončica... ja sam joj u tome posvećena i ona je uz mene sretna. Ja ne radim, ona skoro da ne ide u vrtić (osim nekih tri mjeseca godišnje kad se sve zbroji).
Kad za koju godinu poraste puno će se toga promijeniti u našoj obitelji, pa će se i sustav vrijednosti koji nam sad diktira način života, morati promijeniti.
Ja sam uvijek bila tiha voda koja brege dere, a ona je već sada potočić koji prilično glasno žubori.

[pomikaki]

Marijanada, nije mi tvoj post zvucao cendravo, nego mi ono sa pticom i kavezu jako tuzno. )osobno iznad svega cijenim svoju slobodu i jako tesko bi mi palo da se radi nekoga ili necega moram odreci svoje osobne slobode, tj prijateljica, druzenja, razgovora... Meni je to potrebno poput vode i kisika. Bas citam "zenski mozak" i cini se da nam tako hormoni odredjuju, no to je vec druga prica. ) Kao i ti vjerujem da svojim primjerom vrsimo izuzetan uticaj na nasu djecu. Nemoj me krivo shvatiti, ali ako vide da smo mi ko ptice u kavezu, zar ne mislis da postoji mogucnost da ce i sami kopirati taj primjer?

Moram reći da mene tvoji postovi deprimiraju Ja sam se sigurno puno toga odrekla. Ima toliko toga što sam htjela a vidim da se ne može sve ostvariti, bar ne tako skoro. Većina prijatelja živi daleko, u malom smo mjestu, nemamo nešto novaca. Da ne idem u detalje. Ali što da sad učinim (Lastane ) da ne budem ptica u kavezu? Jedini izlaz je da ostavim muža i dijete. U međuvremenu pokušavam uživati u malim stvarima i živjeti najbolje što mogu s onim što imam. Baš tužno

[Beti3]

Ja sam party breaker. Meni je super nakon četrdesete. Ali, meni je uvijek super. Ustvari, sama si u svakoj situaciji nađem ono što je "super". A pri tome nikad nisam ni probala pušiti, mislim na cigarete i "travu", i ne osjećam želju da ikad probam.
Iako...nikad ne reci nikad, svašta ja probavam...nikad nije kasno.

[Lili75]

mislim kad si sam s djetetom teže se organizirat,,a kad si sam sam onda brate možeš imat 100 hobija i zanimacija, ima sigurno i drugih koji nemaju obveza,ima rješenja....
ajme tip felera, fali da "čovjek ima svoja sitna zadovoljstva, ..."
je sad tvoj turning point

[cvijeta73]

trina
ovako. moja prognoza događaja je ovakva. danas bi cain najrađe čitao dostojevskog i tolstoja u kupeu transibirske željeznice, a sutra će mu se ova sredina koju je nadrastao činiti jedina moguća za život. jer će se zaljubiti. u ovu neku koje danas nisu više kao što su nekad bile
čitamo se za par mjeseci-godinu
i onda je tu lejt za tajland, otok i vlak.
i dok se okreneš eto te kako malo kukaš, malo ti je praznik kad uvatiš trinin dan - ležanje na suncu, piva i pušenje čega god, i tako...
trina, daj si zamisli da ti je svaki dan takav. pa dođe subota, a ti opet ležiš na suncu, piješ i pušiš. dojadilo bi to.

[Trina]

Da,mozda. Onda bi se prebacila ispod bora

[zhabica]

Da,mozda. Onda bi se prebacila ispod bora

Koja si ti legenda

Caine, potpisujem apri, na dobar i forum dosao

[mamitzi]

ja imam baš 40 i često se osjećam kao trina. što se posla tiče tu sam velika djevojčica, ali kao domaćica i mama- e tu znam da nisam odrasla bar ne kao što su mame moje generacije bile. ne želim puno toga; ni čistu kuću, ni bijeli stoljnjak, ni frizuru od frizera, nego samo biti bezbrižna, što mi je puf ! nestalo kad su se djeca rodila.
caine, i ja se pitam gdje su četrdesetogodišnjaci? ponekad sretnem svoje poznanike i prijetelje, neženje u najboljim godinama i pitam ih izlaze li svaki vikend, što ima novo u ljubavnom životu, gdje putuju a oni mi često predlože da odrastem !