Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
Da mi je dijete dovoljno veliko da ga bi ga nekome ostavila na dva dana onda bi ga mogla i uključiti u aktivnosti iz tog života koji mi nedostaje. To već i činim, ali u nekom skučenom obliku. Dakle, ne radi se o ničem spektakularnom, ništa što većina ovdje nije iskusila... ajd možda padobranstvo iskače iz prosjeka, ali ništa posebno...
Zapravo nedostaje mi onaj osjećaj slobode i neodgovornosti (u nedostatku bolje riječi), kad izađeš iz kuće, nemaš pojma kud ideš i kad ćeš se i kako vratiti... kad sjedeš u auto i voziš bez da razmišljaš kud...
o daaaa ovo tako razumijem. pa ja ni na forumsku kavu danas nisam mogla stići, jureći iza posla po jedno dijete koje je u jaslicama pa doma da vidim drugo kojeg je dovelo "tko stigne" (a to sigurno nije muž jer još radi). shvatila sam da se ni s prijateljiom koja radi par blokova zgrada od mene dalje u centru ne mogu naći pod pauzom na kavi jer nam iste nisu u isto vrijeme a iza posla iz već napisanog razloga ne mogu. Nije da se žalim, ali ponekad pomislim iskreno bi li mi to bilo lakše da imam 10 godina manje. U fizičkom smislu zasigurno, u onom drugom teže jer bi mi nedostajalo upravo tih deset godina koje sam nesebično trošila na sebe, prijetelje, i sve drugo što ide s tim. I da, strašno mi nedostaju planinarenja ali ona prava, a sada to kompenziramo izlascima iz auta koje parkiramo tik uz planinarske domove... naravno, s djecom uz dobar grah s kobasicama