Je neg kaj...tipke gonzalesblackberry prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Je neg kaj...tipke gonzales
Da su to zeljeli onda bi grobnicu izostavili iz ugovora, ali s obzirom da je i ona u ugovoru poruka je jasna tako da cemo mi nju ipak preseliti.
Nema prava na nužni dio, nema prava na ništa. U ovom slučaju nije ni trebalo održati ostavinsku raspravu jer pokojni nije imao imovine pošto je svu prebacio ne kćer.
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju se mogu pokušati oboriti na sudu, ali samo u slučaju ako nisu poštivani. Znači ako se davatelj uzdržavanja nije brinuo o primatelju uzdržavanja i time grubo narušio njegovo zdravlje i sl.
Znam za slučaj jedne moje poznanice koja je isto tako nakon očeve smrti otkrila da je otac sve putem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ostavio sinu i ona je doslovno obišla cijeli Zagreb tražeći tko će ju zastupati i nije našla. Na koncu je angažirala jednu mladu i neiskusnu odvjetnicu i krenuli su u spor i izgubili. Hoću reći, nije mogla naći odvjetnika koji bi ju zastupao zato jer su joj svi govorili na nema šanse i nitko nije htio s tim gubiti vrijeme. Uglavnom, ona je tvrdila da njen otac nije mogao svjesno ništa potpisati jer je bio praktički slijep od dijabetesa i to joj je bila osnova za tužbu i poništenje ugovora.
Što se tiče vašeg slučaja, znam da zvuči tužno,a li i sama si napisala da sin s ocem nije imao nikakav odnos i ovakav završetak ste zapravo mogli i očekivati.
Kad sam ja iščitavala topic odmah mi je to palo na pamet i na žalost je tako i ispalo.
I ja kažem ružno je i tužno, ali to je realnost. Ne bih ulazila u vaše odnose, ali znam nekoliko situacija iz bliske obitelji s tim ugovorima o doživotnom uzdržavanju i svi su bili opravdani.
Onaj tko se brinuo za roditelja dobio je na kraju sav ostatak imovine. Meni je to ok.
Namjerno pišem ostatak, jer se radilo o dosta zemlje, pa recimo da je nekakav nužni dio podijeljen među braćom, za života roditelja. Ali taj "nužni dio" je minimum minimuma, a glavninu dobiva onaj koji preuzme brigu.
Budući da baš imam i doma slučaj preuzimanja brige i moram reči da je to ogromna briga i posao 24 sata dnevno koji traje godinama i trajati će godinama, smatram da ta osoba zaslužuje dobiti glavninu.
mislim da su u istoj grobnici pokopani mama i tata od muža
ja sam premještala (baku) s jednog groblja na drugo (udaljeno 100 km) i nije to tako komplicirano
Jasno i apsolutno točno. Ali, ovo o čemu ti pišeš su moralna pitanja i gledište na njih. Zakon govori drukčije. Zakon ne razlikuje djecu. Dijete se po zakonu može razbaštiniti samo ako se grubo ogriješilo o zakon, bilo u zatvoru zbog ubojstva i sl. Inače ne. Zato i postoji nužni dio.
Međutim, uvijek postoji mogućnost razno raznih ugovora, ali bi bilo i moralno ispravno i nadasve pošteno da se upoznaju svi zainteresirani s postojanjem istih.
Po meni, u ovom slučaju apsolutno nije fer što sestra nije upoznala brata s očevim namjerama prije potpisivanja ugovora. Prešutila je to. Zašto? Odgovor zna samo ona, a ja mogu nagađati što neću.
čuj...mnoštvo je različitih situacija u odnosima unutar obitelji.
nekad tako nešto možeš reći...nekad ne možeš...zbog totalno narušenih odnosa, i recimo totalne nebrige, nema veze s koje strane.
Ja imam jedan drukčiji pogled na nasljeđivanje i imovinu roditelja. to što je njihova neće nikad nužno značiti da je i moje. stvorijli su je oni i imaju potpuno pravo s tom imovinom uraditi što hoće.
hoću li ja u njoj jednog dana uživati, ovisi o mojem odnosu s njima. a ne o našim biološkim vezama. to je tako u mojoj glavi.
e sad...ima svakakvih roditelja...ima svakakve djece...i ima teških odnosa.
ovi ugovori u nekim situacijama znaju jako dobro doći. npr., jedan takav je zaštitio moju mamu, jer se ona brinula o svom mužu do njegove smrti...djeca nisu htjela ni blizu...htjela su samo dio kolača i izbaciti je na cestu. e pa sad...moj očuh je ostavio njoj da odluči kome će što dati...i hoće li uopće...
a ona hoće. neće djeci, al će unucima...njegovim...
dok npr. sestra i ona su se svega svojega odrekle u ime bake, kad je djed umro. sad je baka bolesna jako, i više ne može ni odlučivati samostalno. i nije napisala oporuku. i bez obzira što živi s mojojm mamom i što se ona brine 24/7 o noj...imovina će se dijeliti na pola. eto, valjda sve ima svoje razloge.
i ponavljam...ovdje su djeca bila u pitanju...
ponekad su roditelji koji su komplicirani i koji otežavaju odnos...ne znam...
muka mi je od svih tih kompliciranih veza...
Mislim da bi puno nas imalo što napisati na temu odnosa u obitelja pa i morala unutar obitelji.
Uvijek misliš, kod nas nije tako i omnda ti život pokaže i druguu stranu
meni je sve to uzas i uopce ne mogu pronaci nikakva opravdanja za takve roditelje.
moje je dijete-moje dijete.
s jednim sklopiti nekakav ugovor, a drugog ostaviti praznih dzepova, mi nije normalno.
i da ih imam 10, a samo jedno brine o meni, opet bi sve jednako podijelila među bracom i sestrama, pa sviđalo se to nekome ili ne. ako brine o meni iz ljubavi, a ne zbog materijalnog iskoristavanja, bit ce mu svejedno.
s druge strane ako netko ne moze ili ne zeli brinuti o meni, tu vrstu iskrenosti posebno cijenim.
Ma jasno, upravu si, ali teško je tako raspravljati o odnosima.
Zašto sin nije posjećivao oca? Za svaki odnos dobar i loš treba dvoje ljudi,...
Možda je otac bio uvrijeđen (ne ulazim u to i ne znam da li s pravom ili bez prava, svejedno, to su njegovi osjećaji i njegove odluke), možda otac nije želio da sin zna,....
nitko niti nie rekao da je normalno. kad ja razmišljam o svojoj djeci sada, razmišljam upravo tako kako ti zboriš.
ali, život je nešto drugo.
i to što kažeš, bez obzira tko se brinuo o tebi...ti bi dijelila jednako. ok.
mada bi se ja tada osjećala kao Marsupilami, pa se svoga djela odrekla...ili nagradila sestru/brata koji je taj dio i zaslužio....ako se ja nisam brinula o roditelju.
To su moralne odrednice...
ali...materija je vrag...i po meni..najveći razlog raskola u obiteljima, upravo u najtežim trenucima.
meni je to strašno...ali je tako.
opet, s druge strane...odrasla sam u uvjetima takvim u kojima je odnos roditelj - dijete daleko od idealnog.
u mom slučaju, bez obzira na sav trud..nikad nisam doprijela do oca.
u slučaju mog očuha...nikad nije uspio riješiti narušene odnose sa djecom. i razbolio se radi toga. i umro. i sve obveze koje je imao prema njima, za života je i ostvario.
zašto bi im bio dužan i nakon smrti?
mislim...meni to nema logike...
ljudi ostare, ne budu više skroz "čisti" u glavi. slažem se s tobom, ali kako sam nedavno imala dve nemile situacije , tek sam sada skužila na šta su sve ljudi spremni - radi novca.
Nije to tako jednostavno,ima situacija gdje i druga djeca itekako mogu brinuti, ali im se "neda". I nije mi jasno zašto onda ne bi bilo svejedno i onome koji ne može ili ne želi brinuti.
Ja sve mogu shvatiti, i da otac nece i da sestra suti, i da se nekom hoce maznuti pol kuce ili cijela, sve ok... ali niti suvlasnistvo nad grobnicom u kojoj je njeno djete e pa to mi je bas jadno i neljudski. Nije unutra neki pra pra djed nego njena kcer. To mi je strasno. Eto na tom dijelu topika sam stvarno zastala.
i ja ovako...isto. strašno.
Slažem se. Tužno je da roditelji nisu dovoljno mudri pa postupe u interesu svoje djece koja ostaju bez njih na svijetu , prepusteni jedni drugima. To ostavlja gorak okus u ustima pa narusava odnose . A onda ako već roditelji nisu takvi. , bilo bi dobro da djeca jesu.
Ništa čudno.
Moja obitelj ima dvije grobnice, i za života su se moja baka i njezina sestra dogovorile da će jedna plaćati jednu grobnicu a druga drugu.
I nama je to ok.
Baka je umrla, teta je umrla i sada s obzirom da one nisu napismeno ništa ostavile tetina obitelj polaže i inzistira na pravu ukopa u naš grob.
Kaj reći.............
Posljednje uređivanje od Cathy : 14.03.2013. at 15:47
Pokusao je, vise puta.
Zadnji pokusaj bio je kada je sa nasim sinom dosao i on ih nije pustio u kucu jer "nije sam" tj. imao je zensko drustvo.
Prije toga je bilo sezona prehlade pa da ga djeca ne zaraze, neimanje vremena jer on mora na vikendicu...stalno nesto.
S obzirom da je moj suprug iznimno postivao svog oca odlucio je postivati njegovu odluku da se ne druzimo i pustio ga da on sam odluci da li zeli vidjati svoje unuke ili ne.
Zasto je izabrao da ih ne zeli u svom zivotu znao je samo on i to saznanje je odnio sa sobom u grob jer nikada se nije izjasnio a kako nije bilo nikakavih svadja ostavio nas je s upitnicima iznad glave :/
Posljednje uređivanje od Marsupilami : 15.03.2013. at 02:05
razumijem te u potpunosti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
