 |
|||
Peterlin - hvala na linku.
Kod nas inače nema pričanja za obojicu, već se i MM i ja obraćamo svakom pojedinačno. Nema zajedničkog kupanja, ma u biti vrlo je malo grupnih aktivnosti.
Oni su vrlo različiti i po temperamentu i drugačije reagiraju na podražaje.
Da li je loše što ih MM i ja potičemo (pored normalnog govora) da se glasaju i dječjim jezikom? Da li trebamo prestati s tim?
I da li je OK to što im ja pjevam pjesmice i učim ih brojalicama na engleskom?
Voljela bih da budu dvojezični.
Za ovu dob ste super! To je sve ok i za dijete-jedinca, a kamo li za dvojezične blizance! Pa moj stariji koji nije blizanac u ovoj dobi nije govorio ništa osim mama i tata.Sumskovoce prvotno napisa
Za dva jezika ne vidim neku zapreku, ali i to je individualno. Dvojezične obitelji obično imaju "mamin jezik" i "tatin jezik" pa tako ne dolazi do miješanja jer djeca vrlo dobro prepoznaju koji jezik pripada mami, koji tati, a koji okolini (ako je drugačiji). Jedino ako primijetite da brkaju jezike možete razmisliti o jednojezičnom odgoju u početku.
Tako je. Poznajem obitelj u kojoj je tata Rus, mama Hrvatica, a baka Francuskinja i njihova curica koja ima dvije godine s tatom priča ruski, s mamom hrvatski, a sa bakom francuski. Dakle, tri jezika u isto vrijeme i sve razumije i sporazumijeva se. Ali, kao što sam već napisala, nema miješanja. Točno zna na kojem jeziku s kime razgovara. Preslatka je.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom