Ono sto zenama u tom trenutku treba je jako individualno i razlicito u razlicitim porodima kod iste zene.
Dok sam vapila da cu plakat nad vlastitom sudbinom, primalja mi je htjela reci da cu uskoro upoznati svoju bebu, a ja sam joj htjela reci marš i ti i beba. Mozda bi mi bolje leglo da je rekla plakanje je u redu ili nesto slicno, al nema zena kristalnu kuglu, pa da zna sta bi ja da mi ona u tom trenutku izgovori. Mozda je najjednostavnije pustiti zenu u tim trenucima da nabraja sta god, dok god taj strah odnosno to stanje (koje nizozemske primalje inace zovu "sat ocaja") ne prelazi u nesto van kontrole.