ne podrazumijevam da moraju ležat, nego da mogu birat što im paše. ako žena može birat šta će radit, pa se šetat, prileć, odmorit, itd, onda treba postojat i krevet gdje može prileć, ako nema slobodnih kreveta onda nema baš mnogo izbora, tj. može se samo u hodniku sjest, ali koliko dugo je čekaona prihvatljiva opcija, to ja ne znam
edit, pišete brzinom svjetlosti, odgovarala sam vertex, ne stignem sad ugurat citat :doh:
Posljednje uređivanje od koryanshea : 20.03.2013. at 10:21
Kod nas nema zavjesa, nema vode, ni muzike. Cemu se zanositi.
A sad idem traziti moderatoricu, da nas zatuce jer smo odvukli ovu temu u krive vode.
Konkretno liječnik koji je taj dan dežuran može opušteno obaviti CR, obići osim odjela babinjača i druge odjele, obaviti vizitu, stručni konzilij... izvaditi koji šmrkalj u pauzi...
Naravno, to što su bile non stop sa mnom i slušale pažljivo svaku moju riječ, što su ČULE sve što sam rekla i što su uvažile to.
Goodies su bili cherry on the top. Nisam ni mislila tad na goodies, ali one jesu.
Te žene su se trudile da se ja u svakom pogledu osjećam sigurno, zaštićeno, zbrinuto... i da sve odluke koje će se donijeti budu moje, a ne nametnute.
Aha, ne želiš da se piše o porodu u rodilištu, ni o iskustvima istog, ako nije bilo intervencija. Samo o onome što se događa u toku poroda. Neovisno o okolini?
Bojim se da okolina jako utječe na tok poroda.
Malo žena može isključiti okolinu i prepustiti se čistoj fiziologiji.
Pa i doma bi trebala misliti na susjede, kako su djeca, što ako se nešto zakomplicira, što ako ...
I u rodilištu što će mi raditi, hoće li boljeti, imam li pravo reći želje...
Taj mozak je čudna stvar, hoće razmišljati i dok mu tijelo rađa , ni ne zna da time zezne tijek...ponekad...
tko nije pročitao ovaj intervju, klik Žarko Alfirević: Da u Britaniji vodim porod kao u Hrvatskoj, završio bih na sudu
inače, dr. alfirević se biti gost na Rodinoj konferenciji PrePorod, koja će se održati za cca mjesec dana
sve ste dobrodošle, možemo i uživo nastaviti ovu raspravu
Posljednje uređivanje od puntica : 20.03.2013. at 10:25
nek moderatorice onda splitaju temu, nekako
Beti, naravno da zelim samo raspravu o fizioloskom porodu. Mozemo ga usporediti s porodom u kojem ima intervencija, ali ne bih ulazila u rutinu rodilista. Pol stvari na koje u rodilistima jako polazu paznju (koji eufemizam, uh) zapravo je nebitan za fiziologiju poroda - o takvim stvarima bih ja razgovarala umjesto da se tu sad prepucavam s klokanicom sta ce doktoru slobodno vrijeme, i jel slobodniji ako ima tri rodilje na dripu koje ce roditi za 3 sata ili 4 bez dripa koje ce radjati sljedecih 8 sati.
Posljednje uređivanje od marta : 20.03.2013. at 10:28
I da bi se zadržali na temi, neću ni ja nastavljat s raspravom o rodilištima i "potrebi" za brzim rađanjem.
Odgovarala sam na martin post 394, ali dok ja postam i obavim po kući, tu je gomila novih postova.
A što se tiče rodilišta koja bi morala plaćati, nema šanse (imam čime platiti, ali iz principa ne želim. Ne plaćam ni privatne liječnike, ni zubare za sebe.).
Ja bi stavila link na cijeli film Orgasmic birth kad bi ga našla.
Ma ne treba ti link na taj konkretni film jer postoji cijela hrpa video klipova stvarnih poroda, to bar nije tesko naci.
Evo link na Orgasmic birth trailer, ako već ne može cijeli film
ispricavam se, isla sam redom od zadnjeg citanja, nisam vidjela da je rasprava otisla dalje.
Mogli bi. U kućama za porode to rade. Idi, šetaj, pričaj s prijateljicom, bilo što, kad žena dođe prerano...i čekaj.
Ali ona dolazi prerano ili iz neznanja ili straha. Da žene da nisu u strahu ne bi ni došle tako rano, a onda je osoblje ili neće poslati nazad doma, ili neće ona,
ne znam kako toide, mislim da je ovo prvo češće,
pa će odmah dobiti nešto da se porod ubrza
ili će se smjestiti pa tamo čekati,
a ako se sve samo ne pokrene očekivanom brzinom, ili krene pa stane, pa traje, sve je vrlo iscrpljujuće, pa onda idu intervencijska ubrzanja itd.
Strah je najgora moguća stvar.
Nastavno na ono gore.
Uloga liječnika, u bolnici, kući za porode ili kao nekog asistenta kod žene doma (ne znam ima li to gdje), nije da on nju gleda i promatra.
Kad se o tome govorilo, mislilo se da to trebaju proći tijekom izobrazbe (a tada ne prolaze jer nemaju gdje ) jer bi u sklopu svog cjelokupnog stjecanja znanja i vještina trebali znati, vidjeti i doživjeti
kako se neke stvari rješavaju mimo standardnih medicinskih intervencija, kako to rade stare babice, koji su to položaji, koje su to kretnje, masaže, koliko treba strpljenja.
Onaj tko gleda i promatra i čeka je PRIMALJA.
Ne mora ni ona stalno, može pratnja, muž, doula, ali odnos pažnje jedan na jedan je bitan za sigurnost rodilje i jamči da će se u svakom trenu primijetiti ako nešto nije kako treba i da se rodilja može opustiti s povjerenjem.
U opisu posla primalje i stoji da sve nepravilnosti, odskakanja od normale fiziološkog, smetnje, patologiju, dojavljuje liječniku.
Onda je on tu da odradi svoj dio posla.
Ne da je primalja samo usputno medicinsko osoblje, tehničar koji postavlja infuziju, drip, radi klistir...
Primalja je glavna uloga u praćenju fiziološkog poroda.
Ne kužim zašto je tema problem bilo kome tko želi čuti i pročitati kako radi tijelo pri porodu, kako to ide kad nema intervencija.
Zašto?
Znanje je problem neki?
Pa gdje bi to žene trebale čitati? U tečajevima po domu zdravlja opisuje se bolnička rutina, i ovdje svugdje žene stalno opisuju bolnički porod s borbom protiv intervnecija, koju su uspjele izboriti, ili nisu do kraja, s traženjem lijekova, s nuđenjem, svi znamo što je drip, ali ne znamo da se dijete može bez problema uhvatiti u ruke i da je sve vidljivo i kad se rodi na stolčiću.
Fiziološki porod uopće ne zamišljam ni u kakvoj šumi Striborovoj nego u sobi nalik onoj što je netko dao iz klinike na fotki.
Soba, zatvorena, ima zastore, ima lampu, krevet, stolicu, stolčić, lopte , strunjače..., i sva potrebna medicinska pomagala u pozadini.
Intimna soba u koju dolazi roditi žena i njezina pratnja.
I tu je primalja.
To što kod nas toga nema, kakve veze, zamišljajmo da ima, i kako bi to izgledalo.
Neke cure zato opišu kako to izgleda vani.
A moglo bi biti i kod nas. U nekim rodilištima ima uvjeta ako bi bilo volje.
A volje nema, koliko god tvrde neki da ima, nema.
Nema kog glavešina, tamo gdje bi trebalo biti.
I dio vas to podupire jer uporno minirate svaku želju i napor da se nešto pokrene na bolje.
Ako je vama bio dobar medicinski paket, ako ste dobile tretman kakav ste htjele, lijepo, uživajte u svojoj sreći.
I ja mogu otplatiti ratu kredita pa ne šizim na ljude koji grcaju u švicarcu i htjeli bi da se nešto riješi.
Pustite da žene pročitaju najosnovniju moguću stvar, tijek fiziološog poroda, i pozadinu i djelovanje pojedinih stavki.
Još nismo ni došli do toga kako spada.
Ma daj leonisa, sta se ispricavas, pa nabijamo po tastaturi ko da nam zivot o tome ovisi, normalno da se ne stigne odgovarat redom.
A to da liječnik gleda porođaj - pa nije se govorilo o tome da liječnik sjedi pored svake rodilje i promatra je čitavo vrijeme, nego da liječnik u svom liječničkom stasavanju, ima priliku naučiti kako izgleda fiziološki porođaj, a to podrazumijeva i da ga koji put promatra svojim očima.
Znam da se vraćam unazad, ali nije mi jasno kako je oko ovakve banalne tvrdnje uspio nastat nesporazum.
Nedostatak vremena je češće na nečiju štetu, možda ne za tebe koja upravo odrađuješ fiziološki porod negarantirano s ishodom bez komplikacija, možda ni za onu trudnicu koja čeka u isto vrijeme na pregled u trudničkoj ambulanti i baš joj se nekako čini da slabo osjeća bebu, treća koja je prokrvarila, problem s rodiljom na odjelu babinjača... možda sve na kraju ispadne dobro, zaista najčešće sve i bude dobro, ali ne uvijek, i tada bi se svaka zapitala zašto baš meni.
Možda pretjerujem pišući o nekakvim negativnim situacijama i rizicama, ali s njima se osoblje svakodnevno susreće i vjerujem da nije spremno preuzeti rizik na sebe, jer na koncu oni su odgovorni. Između ostalog i zbog toga pribjegavaju koje kakvim "rutinskim intervencijama" koje imaju "neželjene nuspojave".
Mislim da problem nije dovoljno duboko shvaćen i da je energija potpuno pogrešno usmjerena prema navodnom "nedostatku volje". Pitanje odvijanja fiziološkog poroda nije SAMO pitanje dobre volje, nego je i pitanje vremena, prostora, osoblja, individualnih želja, zatim drugih individualnih želja koje se ne poklapaju s prvima, rizicima na koje je upitna spremnost osoblja i rodilje...
Za početak, dobro je ne izazivati komplikacije kako ne bi trošio vrijeme spašavajući situaciju. Vrijeme koje je potrebno da se odvije fiziološki porod je upravo vrijeme u kojem liječnik nije potreban rodilji (u velikoj većini slučajeva).
Imala sam dva takva poroda, s primaljom, pa ako i ne bih povjerovala pustoj literaturi na tu temu, imala bih barem osobno iskustvo, iskustvo minimalne vremenske angažiranosti liječnika na mojim porodima.
A sad nešto o fiziološkom porodu.
Manjem dijelu trudnica porod počne pucanjem vodenjaka i istjecanjem bistre plodne vode. Najnovije znanstvene spoznaje kažu, ako se ne varam, ako je voda bisrta, čeka se do 48 sati do početka prirodnih trudova jer se voda sama obnavlja. Bolnice daju različite smjernice za kretanje put rodilišta, kad se pročita na njihovim stranicama, vidiš da ne misle isto, pa ne bih u to ulazila, osobito ne u stručni dio toga. Za odluku tada treba kontaktirati stručnu osobu, primalju ili liječnika, oni će znati procijeniti.
No, kod većine počinje s trudovima.
Pravim trudovima može prethoditi par dana pripremnih, a može cijeli jedan dan prije izgledati da su to krenuli "pravi", ali imaju nepravilne razmake, 10, 15, minuta je između njih, pa pola sata, pa se opet skrate i tako satima.
Onda opet ništa, kao, šala mala, prođe i dan i onda navečer krenu ponovno.
"Prave" je teško promašiti. Kad krenu gusta i jaka stezanja trbuha, više se ne možete skoncentrirati baš na nešto drugo osim na to i samu sebe, tada nestaje pitanje- je li to to i kako ću znati.
Naročito kod prvorotki to zna biti šargopirgasto i zato se one često upute prerano u rodilište.
Tijekom tih prvih sati česti su odlasci na WC, pritisak na mjehur i debelo crijevo, proljevaste stolice.
Velik dio žena očisti crijeva i prije klistira.
U toj fazi se cerviks lagano otvara, brže ili sporije, to je individualno.
Koliko to traje sati, neću nagađati. Piše u linkovima tekstova na ovoj temi. Kod prvorotki zna biti jako, jako dugo (pitaj Kaae ako ne vjeruješ), ali svaka je rodilja priča za sebe, iako nekih općih brojki ima.
Koji su dobri uvjeti, postupci, fizički i psihički, okolina, da bi ta faza išla prema efikasnom daljnjem tijeku poroda, da li mirovati, hodati, tuširati se, pričati, možemo o tome.
I zašto je nešto korisno, poticajno, a nešto blokirajuće.
Potrebne su osobe od povjerenja, mir, mogućnost mijenjanja položaja, voda, piće, ne prejako svjetlo, ne previše buke i uznemirujućih zvukova sa strane, događanja koje potiču strah ili tjeraju ženu da misli i zamara mozak bilo čime osim mišlju kako stiže beba i kako cijelo njezino tijelo radi da bi bebu dočekali. I da se pokuša opustiti što je više moguće. To nam je svima teško u toj situaciji, ali pokušavamo, s više ili manje uspjeha, nebitno.
Sve iz okoline trebali bi joj biti na usluzi, tješiti ju u bolovima, ohrabrivati u strahu.
(O onim izrazima obeshrabrenosti- ubijte me, ne mogu više, dajte mi epiduralnu, carski...to je kasnija faza, to je isto dio fiziološkog poroda, sve smo jednako normalne bez obzira na to, taj očaj je čest prateći dio najteže faze poroda)
al ohrabrujuce je da kad dodje ta faza da je i kraj blizu, zar ne?
(pod uvjetom da je porod neometan)
Da, slažem se da bi tako trebalo biti, ali osim nedostatka vremena nedostaje i hrabrosti liječnika da odstupe od standardnog, rutinskog protokola, hrabrosti da ne poštuju protokol starije službe, hrabrosti i povjerenja da ih rodilja koja odbija bilo kakve intervencije neće tužiti ukoliko dođe do komplikacija, a nedostaje i prostor koji bi zadovoljio svačije kriterije.
Zapravo kad tako pročitam što sam napisala, imam dojam da nedostaje dostižno.
nedostaje i povjerenje rodilja u lijecnike da ce postupiti po proceduri samo i ako je to zaista nuzno i potrebno, ako dodje do komplikacija, a ne zbog procedure, rutine, zurbe, straha od tuzbi....
to je ono sto MENI najvise ne dostaje i to je ono cega me najvise bilo strah.
steta sto ih nije strah od naslova koji cu puno cesci. i steta sto takvih naslova vise nema....
"nakon 12h mojih trudova dali su mi drip bez epiduralne, jos 12h. gubila sam se i padala u nesvjest. bilo je to najgorih 12h mog zivota. a onda sam konacno bila otvorena 9cm, al zavrsavala je smjena pa su mi opicili hitan carski. i nakon godinu dana kad vidim trudnicu pocnem se tresti. ne zelim nikad vise biti trudna."
ili bilo koja prica od cura sa forumu nad kojima je izvrseno nasilje.
oh da... prije 10g mi je pricala susjeda kako su na kontroli nakon 6tj. otkrili komade gaze i zahvaljivali bogu da niej dobila sepsu.
nije ni cudo da sam imala fobiju od rodilista prije nego sam uopce pomislila biti trudna.
meni je ovo išlo na živce, mislim prisutstvo dr. na izgonu. da nisam bila skoncentrirana na izgon više bi mi odmoglo. ustvari jako su mi smetali doktori i njihovo dahtanje za vratom. nekako se stiltam kad ih vidim i inače, to me podsjeća na bolest, a ja sam rađala. zato sam zatvorila oči i isključila se iz rađaone.
prisutstvo primalja na porodu mi je baš pasalo, bile su nenametljive, drage i imala sam osjećaj sigurnosti uz njih. uz mm su mi stvarno pomogle na izgonu i u toku poroda, a nisu ništa specijalno radile, samo su me pustile na miru.
Posljednje uređivanje od Ayan : 20.03.2013. at 11:30
jesam, na pregledima.
kad sam zavrsila s odjela u predradjaoni, nisam stigla jer sam rijetka sretnica koja lijecnika zapravo nije ni vidjela. i imala primalju koja je "otkantala" doktora i bile smo same.
isto tako nisam nikad izustila: zelim prirodan porod bez ikakvih intervencija te da ako intervencija bude da znam da su tu jer je to nuzda, zbog mene i bebe. da vam vjerujem da to radite za moju dobrobit, a ne ni jednog drugog razloga.
izustila sam: zelim prirodnan porod bez intervencija. ako budu potrbene intervencije, radje zelim ponovljeni CR. (bilo je govora o vakumu, kljestima, mojoj zdjelici, prethodnom carskom).
Posljednje uređivanje od leonisa : 20.03.2013. at 11:32
i da smetalo me skoro SVE u predradjaoni- svjetlo, buka ctga, cakulanje ostalih zena koje nisu imale trudove vec su cekale inducirani porod ujutro. pa sam se pokrila preko glave, stavila i jastuk i plahtu.
ne znam da li im je praksa u gluho doba noci ugasiti svjetlo i stisati ctgove ili je sestra uvidjela stetnost istih, al eto, u neko doba se smirilo, a ostale cure su zaspale.
smetalo me sto trebam dati uzorak stolice, onako u trudovima, a nisam imala snage prepucavati se s njima.
i znala sam da to sve ometa moj prirodan tok poroda. i usporava ga.
a lijecnici?
meni bi bilo puno lakse i draze da sam ostala na odjelu u sobi s dvije cure nego sto su me zatvorenu s prvim trudovima i izljevom plodne vode preselili u predradjaonu.
i uopce se ne radi o nedostatku komocije. radi se o ometanju. o svemu onome sto radi kontra tebe. kontra lijepog tijeka poroda.
Sve o krasnom porodu pročitala sam u knjizi "Duhovni pristup rađanju",puno mi je pomogla,naročito psihološki,da porod prihvatim bez straha i trauma,kao prirodan čin svake žene koja je blagoslovljena da rodi!
Baš me zanima kakav je prosjek poštivanja jasno i glasno definirane želje za fiziološkim porođajem. Nebi bilo loše neko anketiranje žena o (ne)poštivanju jasno definirane želje za fiziološkim porodom u bolnici. Pri tome ne mislim na one usmene molbe "doktore mogli bi".
istina, nisam imala plan poroda jer je na kraju odluceno da idem na CR. i zaprimljena sam zbog toga. iako sam ga odgodila 2 tjedna.
i da sam imala napismeno plan poroda i moje zelje, kako da vjerujem da rade intervencije zbog mog sava, bebe, mene ili rade jer je kraj smjene ili im treba krevet.
kako vratiti (ili uopce steci) to povjerenje?
trebalo bi uvesti protokol i za razdoblje prije dolaska u bolnicu
moraš se javljat svakih sat vremena i javljat u kojoj si fazi
ček, ček, ne može, nema tko odgovarat na telefon
onda da se osmisli 060 linija gdje se žene moraju javljati od kad im krenu trudovi/pukne vodenjak, i onda slijediti upute na automatu, dok ne dođu do trenutka kad će im se reći: evo sada smijete doći u bolnicu