Znate li kako izgleda fiziološki porođaj?

[Zuska]

Zar tiskanje nije dio normalnog (fiziološkog?) porođaja?

To bi mi možda objasnilo neke stvari.
Trudnoća nam je prošla divno, imala sam osjećaj da smo beba i ja potpuno sinhonizirane. Onda mi je par dana prije termina jedne noći pukao vodenjak, potpuno smireno došla sam u bolnicu, obavljala sve što je trebalo, legla u predrađaonu, odspavala koji sat i onda su počeli trudovi. Odbila sam epiduralnu i drip, fokusirala se na sebe i nas, šetala, sjedila na lopti, ležala, disala, radila sve što mi je odgovaralo, zamišljala da sam cvijet koji se otvara..i ja sam se lijepo otvarala, nakon samo nekoliko sati trudova, bila sam spremna roditi...bez ikakve drame i ijednog visokog tona.

I onda su mi u nekom trenutku viknuli "tiskaj!" i to me potpuno blokiralo jer nisam imala ni potrebu ni nagon za tiskanjem i nisam znala što trebam raditi.

Taj osjećaj da ne znam što trebam raditi, koji me oprao po prvi put otkako sam ostala trudna, je u meni proizveo drugi osjećaj, osjećaj užasa koji me u drugoj sekundi preplavio - jer osjetila sam se nekompetentnom, onom koja bi mogla nauditi djetetu koje upravo rađa...

Govorim vam o nekoliko sekundi autentičnog i najgoreg užasa koji mi je preplavio tijelo i jedino što sam u tom trenutku mogla je zaderati se da taj užas iz mene izađe van, slušala sam ih kako su nezadovljni mojom suradnjom, i drugi put su viknuli tiskaj, ponovo se ponovio cijeli krug nemoći, užasa i drugog zaderavanja, oni su se ponovo uskomešali, čujem ih ponovo nezadovoljne, jedan kaže drugom da zove pedijatra, u meni opet užas, zašto zovu pedijatra, jedan mi je doktor zalegao na trbuh dvaput i ...ja sam, cijelo vrijeme osjećajući nemoć i užas od straha da sam joj možda naudila, rodila...uz njihov komentar da kad mama ne zna što bi trebala raditi, barem beba zna.
Je li sve u redu? Apgar 10/10.
U meni osjećaj kako sam svoju bebu izdala na samom kraju. Toga se često sjetim.

[mama_jos_malo]

I onda su mi u nekom trenutku viknuli "tiskaj!" i to me potpuno blokiralo jer nisam imala ni potrebu ni nagon za tiskanjem i nisam znala što trebam raditi.

Taj osjećaj da ne znam što trebam raditi, koji me oprao po prvi put otkako sam ostala trudna, je u meni proizveo drugi osjećaj, osjećaj užasa koji me u drugoj sekundi preplavio - jer osjetila sam se nekompetentnom, onom koja bi mogla nauditi djetetu koje upravo rađa...

Po meni ovo spada u uznemiravanje i ometanje poroda, da netko ( ko god, dr., primalja, Profesor ma ko god) viče, jer onda krene adrenalin a on je neprijatelj poroda.
Žena koja je nosila bebu zna je i roditi!
Nemoj si predbacivati ništa, smetali su te, a rodila si, prema tome ipak si znala!

[nela08]

Zar tiskanje nije dio normalnog (fiziološkog?) porođaja?

To bi mi možda objasnilo neke stvari.
Trudnoća nam je prošla divno, imala sam osjećaj da smo beba i ja potpuno sinhonizirane. Onda mi je par dana prije termina jedne noći pukao vodenjak, potpuno smireno došla sam u bolnicu, obavljala sve što je trebalo, legla u predrađaonu, odspavala koji sat i onda su počeli trudovi. Odbila sam epiduralnu i drip, fokusirala se na sebe i nas, šetala, sjedila na lopti, ležala, disala, radila sve što mi je odgovaralo, zamišljala da sam cvijet koji se otvara..i ja sam se lijepo otvarala, nakon samo nekoliko sati trudova, bila sam spremna roditi...bez ikakve drame i ijednog visokog tona.

I onda su mi u nekom trenutku viknuli "tiskaj!" i to me potpuno blokiralo jer nisam imala ni potrebu ni nagon za tiskanjem i nisam znala što trebam raditi.

Taj osjećaj da ne znam što trebam raditi, koji me oprao po prvi put otkako sam ostala trudna, je u meni proizveo drugi osjećaj, osjećaj užasa koji me u drugoj sekundi preplavio - jer osjetila sam se nekompetentnom, onom koja bi mogla nauditi djetetu koje upravo rađa...

Govorim vam o nekoliko sekundi autentičnog i najgoreg užasa koji mi je preplavio tijelo i jedino što sam u tom trenutku mogla je zaderati se da taj užas iz mene izađe van, slušala sam ih kako su nezadovljni mojom suradnjom, i drugi put su viknuli tiskaj, ponovo se ponovio cijeli krug nemoći, užasa i drugog zaderavanja, oni su se ponovo uskomešali, čujem ih ponovo nezadovoljne, jedan kaže drugom da zove pedijatra, u meni opet užas, zašto zovu pedijatra, jedan mi je doktor zalegao na trbuh dvaput i ...ja sam, cijelo vrijeme osjećajući nemoć i užas od straha da sam joj možda naudila, rodila...uz njihov komentar da kad mama ne zna što bi trebala raditi, barem beba zna.
Je li sve u redu? Apgar 10/10.
U meni osjećaj kako sam svoju bebu izdala na samom kraju. Toga se često sjetim.

Ovaj dio sa tiskanjem se dogodio i meni.

Moj prvi porod nije bio fiziološki nikako, ali taj dio mi je definitivno bio najgori, jer kad sam konačno bila spremna za izgon (na kisiku, u nesvjestici nekoliko puta, bez daha, suhih usta i grla koliko je to moguće, sva krvava, između ostalog od 14 uboda jer su mi pokušavali dati drip - s razlogom jer su trudovi potpuno prestali, ali su vene samo ekplodirale na svaki ubod), ali i tada iako je svima bilo jasno da više nema trudova vikali su "tiskaj, tiskaj", gdje i kako da primim noge, a ja više nisam mogla ni glavu držati niti u ležećem položaju i ono čega se jedino sjećam iz tog dijela poroda je baš to nezadovoljstvo babice i doktorice s "mojom suradnjom". Bio je muž sa mnom i on me držao za ruku, ali tada sam se osjećala apsolutno mrtvom, nemoćnom i taj odnos mi nije ni malo pomogao. Vikali su: "tiskaj, beba, beba...." spremali vakum, rezali bez trudova, ja sam jedva neki krik mogla ispustiti (nisam se ni čula gdje sam bila, MM kaže da i nije bilo baš tiho), ali bebu su doslovno izvukli nalijeganjem u nekoliko navrata, vjerovatno zadnjim pokušajem prije vakuma, jer je već bio spreman, a onda i posteljicu isčupali (potrgali naravno), pa sam nakon svega imala i kiretažu, anesteziju itd.

Drugi porod mi slijedi jako brzo i s ovim u glavi, malo je reći da me je strah, ajde dajte mi savjete kako da se ponašam i što da radim da drugi porod ne bude takav (jasno mi je da nisam kriva za prestanak trudova), ali kako postupiti u takvoj situaciji??? Znam da trebam razmišljati pozitivno i nastojim maksimalno, ali teško mi ide.

Do tog zadnjeg dijela kojeg sam opisala imala sam svoje trudove (i ta ista babica je baš bila zadovoljna s tim kakvi su prirodni trudovi), prokinuli su mi vodenjak uz najavu (bez pitanja za dozvolu, ali ne vjerujem da bi imala hrabrosti odbiti jer sam već tada bila jako iscrpljena), ležala sam spojena na CTG.....

[marta]

Nela, mozes doci sto kasnije u bolnicu, sto si krace tamo, manja je sansa da ce biti intervencija.

Inace, taj Apgar 10/10 koji se u nasim rodilistima ide ko alva, cesto je pretjeran. Ali to je sasvim jedna druga tema.

[nela08]

Nela, mozes doci sto kasnije u bolnicu, sto si krace tamo, manja je sansa da ce biti intervencija.

Inace, taj Apgar 10/10 koji se u nasim rodilistima ide ko alva, cesto je pretjeran. Ali to je sasvim jedna druga tema.

Pozitivna sam na BHS B pa moram doći na vrijeme za antibiotik.....

Šta bi bilo da tada u toj mojoj opisanoj situaciji nisam bila u bolnici?

[sirius]

Pozitivna sam na BHS B pa moram doći na vrijeme za antibiotik.....

Šta bi bilo da tada u toj mojoj opisanoj situaciji nisam bila u bolnici?

u zadnjoj trudnoći sam odbila raditi bris na BHS, razlog : željela sam sto manje maltretiranja na porodu . Ne znam da li sam bila pozitivna, niti bi mi taj podatak ista značio . Dijete je imalo srčanu grešku , pa je pola sata nakon poroda bilo transportirno u drugu bolnicu ( planirano) pa sam očekivala da će postupiti kako treba u slučaju da se pokažu bilo kakvi simptomi.

[Kaae]

Nela, mozes doci sto kasnije u bolnicu, sto si krace tamo, manja je sansa da ce biti intervencija.

Inace, taj Apgar 10/10 koji se u nasim rodilistima ide ko alva, cesto je pretjeran. Ali to je sasvim jedna druga tema.

Tu u bolnici je 8/10 odlican Apgar, sve iznad toga je izuzetno dobar, a 10/10 je gotovo nepostojeci. Debeli je dobio 9/10, oduzeli su nam jedan zbog mekonija (objasnili nam na porodu, a i pise u papirima).




Sto se brijanja tice, ok, moje lohije su bile bezvezne (ali su zato trajale preko 8 tjedana), ali nisam dobila nikakvu bolescugu zato sto nisam bila obrijana. Odnosno nemam pojma kakva sam bila, nije me bilo briga tih zadnjih tjedana jer ionako nisam mogla najbolje dohvatiti strateska mjesta. Frizura medjunozja nije uopce zanimala niti mog ginekologa, niti primalju/med. sestru.

[Mojca]

Nela, mozes doci sto kasnije u bolnicu, sto si krace tamo, manja je sansa da ce biti intervencija.

Inace, taj Apgar 10/10 koji se u nasim rodilistima ide ko alva, cesto je pretjeran. Ali to je sasvim jedna druga tema.

Nama u Austriji nitko nije ni spomenuo Apgar. Dođuše, ja sam bila u dubokom snu, a MD kaže da su jedine brojeke bile težina i duljina.