Fiziologija poroda. Bez uplitanja administracije, ona ne spada u fiziologiju.

Porod zapičinje u onom času kada fini hormonski mehanizmi odluče. Ustvari, najvjerojatnije pritisak bebine predležeće česti na vrat maternice daje signal hipofizi ( žlijezda sa unutarnjim lučenjem ) da počne lučenje oksitocina. Ulogu igraju i estrogen koji počinje prevladavati i progesteron kojeg posteljica počinje slabije lučiti. A vjerojatno i nadbubrežna žlijezda sada zrelog djeteta, počne lučiti kortizon, pa to mijenja odnos lučenja estrogena i progesterona iz posteljice.
Taj je trenutak posve individualan i neodrediv unaprijed.

Nakon što se ušće otvori više od 2 cm i trudovi postanu pravilni i bolni ( osjećaj boli je subjektivan) smatra se da je porod počeo. Kad hipofiza počne sa stalnim lučenjem oksitocina, porod je krenuo i nema zaustavljanja dok beba ne bude rođena.

Tri su porođajna doba iako rodilji to nije bitno.
Bitno je da početkom poroda može normalno obavljati poslove i puštati svome tijelu da radi, ono zna kako, sve dok se sama osjeća dovoljno dobro. Legnuti u krevet u to vrijeme bi bila pogreška za normalno odvijanje poroda.

Znate li kada su žene počele rađati ležeći? U Evropi krajem 18. st su uveli taj običaj na dvorovima, jer su plemkinje bile prevelike dame da bi rađale čučeći. Kako je običan narod volio oponašati plemstvo, to su i druge žene prihvatile taj običaj.
Uvođenjem forcepsa, liječnici su počeli preferirati položaj na leđima, sa nogama u stremenima, jer im je bilo lakše( liječnicima, ne ženama). Puno ima toga u povijesti porodiljstva, ali samo ću ukratko. Predugo vremena je porod promatran kao medicinski zahvat, ali razlog je bio veliki. Mnogo je žena i djece umiralo tokom poroda, pa su mnogi liječnici istraživali mogućnosti kako porod učiniti sigurnijim.

Zato se uvriježila izreka: "Tek kad smo porod počeli promatrati kao bolest, prestao je to biti". Nove spoznaje prodiru sporo u našu zapadnu kulturu ( a mi jesmo zapadna kultura, zar ne?), ali ima pomaka. Ipak je prirodniji danas, valjda, ponegdje.

Ali, ja sam htjela nešto o prvom porođajnom dobu, koje može biti jako dugo. Naročito kod prvorotke. 12, 24 sata pa i više. To nisu jako bolni trudovi, ali izmuče. U neko doba će vjerojatno izaći sluzni čep, a možda i neće. Vjerojatno će puknuti vodenjak, nekad tako da se izlije velika količina vode, nekad će samo kapati, a nekad i neće puknuti.

Svo to vrijeme treba lagano jesti, stati kad ulovi trud ili već kako tijelo pita, bilo bi dobro da ste opuštene i da nema stresa okolo. Kad se trudovi ustale i dođu na oko pet minuta ili kad vodenjak pukne ili već kad osjetite da niste sigurne doma, kreće se u rodilište. Lako ćete biti u autu ili kraj ulaza ako vam se učini da ste prerano stigli.

Za to vrijeme maternica vrijedno radi, Grlić postepeno nestaje tako da se rasteže i mišićna vlakna se povlače u tijelo maternice. Što više grlić nestaje, to se više oksitocina luči, a to stimulira maternicu na jače trudove. Kod prvorotke najprije nestaje grlić, a onda ide otvaranje, dok je to kod višerotke brže i nestaje istovremeno.

Nekoj rodilji je lakše da hoda, nekoj da leži, različite smo. A nekoj sve to prođe gotovo neprimjetno, prespava veći dio prvog doba

Prvo doba traje dok se grlić ne otvori za 7-8 cm i tada nastaje prijelazno razdoblje prema drugom dobu. E, tu više nijedna od nas ne spava, tu je najbolnije. Ali, previše sam pisala za jedan post.

Da nastavim?