Evo jedan odlomak, bas iz knjige koju sam gore spomenula, "Porodjaj bez nasilja" napisane još 1975. Prevest ću, ne znam je li knjiga ikad prevedena kod nas.

"I kad je dijete rođeno, ono je još uvijek povezano s majkom pupčanom vrpcom, koja nastavlja snažno pulsirati još nekoliko minuta, 4 do 5, a ponekad čak i više. S obzirom da i dalje dobiva kisik kroz pupkovinu, zaštićeno od nedostatka kisika, bez šoka, opasnosti i požurivanja može prodisati u trenutku koji mu odgovara.
Što bismo trebali učiniti tijekom tih kritičnih nekoliko minuta promjene krvotoka i početka samostalnog disanja? Moramo shvatiti da priroda nikad ne poduzima nagle skokove nego ima svoj ​​tempo. Ona je ostavila to vrijeme, tih nekoliko minuta, da dijete može s lakoćom prijeći iz jednog svijeta u drugi. Tih nekoliko minuta dijete prima kisik iz dva izvora, a otvor na srcu se istovremeno zatvara. U tih nekoliko minuta dijete je istovremeno i dio majke i dio svijeta, a zatim polako, polako može prijeći prag u svijet, mirno, lako i sigurno. Ako možemo prigušiti vlastite reflekse i nervozu nastale iz tjeskobe našeg vlastitog rođenja, ako ne požurujemo i ne peljamo se, utjecaj na dobrobit djeteta je nemjerljiva."