Znate li kako izgleda fiziološki porođaj?

[Nena-Jabuka]

ali ne vidim zašto ne bi prvorotku u početnim trudovima mogli poslat doma uz uputu da dođe kad trudovi budu ovakoonako

Mogli bi. U kućama za porode to rade. Idi, šetaj, pričaj s prijateljicom, bilo što, kad žena dođe prerano...i čekaj.

Ali ona dolazi prerano ili iz neznanja ili straha. Da žene da nisu u strahu ne bi ni došle tako rano, a onda je osoblje ili neće poslati nazad doma, ili neće ona,
ne znam kako toide, mislim da je ovo prvo češće,
pa će odmah dobiti nešto da se porod ubrza
ili će se smjestiti pa tamo čekati,
a ako se sve samo ne pokrene očekivanom brzinom, ili krene pa stane, pa traje, sve je vrlo iscrpljujuće, pa onda idu intervencijska ubrzanja itd.

Strah je najgora moguća stvar.

Nastavno na ono gore.
Uloga liječnika, u bolnici, kući za porode ili kao nekog asistenta kod žene doma (ne znam ima li to gdje), nije da on nju gleda i promatra.
Kad se o tome govorilo, mislilo se da to trebaju proći tijekom izobrazbe (a tada ne prolaze jer nemaju gdje ) jer bi u sklopu svog cjelokupnog stjecanja znanja i vještina trebali znati, vidjeti i doživjeti
kako se neke stvari rješavaju mimo standardnih medicinskih intervencija, kako to rade stare babice, koji su to položaji, koje su to kretnje, masaže, koliko treba strpljenja.
Onaj tko gleda i promatra i čeka je PRIMALJA.
Ne mora ni ona stalno, može pratnja, muž, doula, ali odnos pažnje jedan na jedan je bitan za sigurnost rodilje i jamči da će se u svakom trenu primijetiti ako nešto nije kako treba i da se rodilja može opustiti s povjerenjem.
U opisu posla primalje i stoji da sve nepravilnosti, odskakanja od normale fiziološkog, smetnje, patologiju, dojavljuje liječniku.
Onda je on tu da odradi svoj dio posla.
Ne da je primalja samo usputno medicinsko osoblje, tehničar koji postavlja infuziju, drip, radi klistir...
Primalja je glavna uloga u praćenju fiziološkog poroda.

Ne kužim zašto je tema problem bilo kome tko želi čuti i pročitati kako radi tijelo pri porodu, kako to ide kad nema intervencija.
Zašto?
Znanje je problem neki?

Pa gdje bi to žene trebale čitati? U tečajevima po domu zdravlja opisuje se bolnička rutina, i ovdje svugdje žene stalno opisuju bolnički porod s borbom protiv intervnecija, koju su uspjele izboriti, ili nisu do kraja, s traženjem lijekova, s nuđenjem, svi znamo što je drip, ali ne znamo da se dijete može bez problema uhvatiti u ruke i da je sve vidljivo i kad se rodi na stolčiću.

Fiziološki porod uopće ne zamišljam ni u kakvoj šumi Striborovoj nego u sobi nalik onoj što je netko dao iz klinike na fotki.
Soba, zatvorena, ima zastore, ima lampu, krevet, stolicu, stolčić, lopte , strunjače..., i sva potrebna medicinska pomagala u pozadini.
Intimna soba u koju dolazi roditi žena i njezina pratnja.
I tu je primalja.
To što kod nas toga nema, kakve veze, zamišljajmo da ima, i kako bi to izgledalo.
Neke cure zato opišu kako to izgleda vani.
A moglo bi biti i kod nas. U nekim rodilištima ima uvjeta ako bi bilo volje.
A volje nema, koliko god tvrde neki da ima, nema.
Nema kog glavešina, tamo gdje bi trebalo biti.
I dio vas to podupire jer uporno minirate svaku želju i napor da se nešto pokrene na bolje.
Ako je vama bio dobar medicinski paket, ako ste dobile tretman kakav ste htjele, lijepo, uživajte u svojoj sreći.
I ja mogu otplatiti ratu kredita pa ne šizim na ljude koji grcaju u švicarcu i htjeli bi da se nešto riješi.

Pustite da žene pročitaju najosnovniju moguću stvar, tijek fiziološog poroda, i pozadinu i djelovanje pojedinih stavki.
Još nismo ni došli do toga kako spada.

[Nena-Jabuka]

A sad nešto o fiziološkom porodu.

Manjem dijelu trudnica porod počne pucanjem vodenjaka i istjecanjem bistre plodne vode. Najnovije znanstvene spoznaje kažu, ako se ne varam, ako je voda bisrta, čeka se do 48 sati do početka prirodnih trudova jer se voda sama obnavlja. Bolnice daju različite smjernice za kretanje put rodilišta, kad se pročita na njihovim stranicama, vidiš da ne misle isto, pa ne bih u to ulazila, osobito ne u stručni dio toga. Za odluku tada treba kontaktirati stručnu osobu, primalju ili liječnika, oni će znati procijeniti.

No, kod većine počinje s trudovima.
Pravim trudovima može prethoditi par dana pripremnih, a može cijeli jedan dan prije izgledati da su to krenuli "pravi", ali imaju nepravilne razmake, 10, 15, minuta je između njih, pa pola sata, pa se opet skrate i tako satima.
Onda opet ništa, kao, šala mala, prođe i dan i onda navečer krenu ponovno.
"Prave" je teško promašiti. Kad krenu gusta i jaka stezanja trbuha, više se ne možete skoncentrirati baš na nešto drugo osim na to i samu sebe, tada nestaje pitanje- je li to to i kako ću znati.
Naročito kod prvorotki to zna biti šargopirgasto i zato se one često upute prerano u rodilište.
Tijekom tih prvih sati česti su odlasci na WC, pritisak na mjehur i debelo crijevo, proljevaste stolice.
Velik dio žena očisti crijeva i prije klistira.
U toj fazi se cerviks lagano otvara, brže ili sporije, to je individualno.
Koliko to traje sati, neću nagađati. Piše u linkovima tekstova na ovoj temi. Kod prvorotki zna biti jako, jako dugo (pitaj Kaae ako ne vjeruješ), ali svaka je rodilja priča za sebe, iako nekih općih brojki ima.

Koji su dobri uvjeti, postupci, fizički i psihički, okolina, da bi ta faza išla prema efikasnom daljnjem tijeku poroda, da li mirovati, hodati, tuširati se, pričati, možemo o tome.
I zašto je nešto korisno, poticajno, a nešto blokirajuće.

Potrebne su osobe od povjerenja, mir, mogućnost mijenjanja položaja, voda, piće, ne prejako svjetlo, ne previše buke i uznemirujućih zvukova sa strane, događanja koje potiču strah ili tjeraju ženu da misli i zamara mozak bilo čime osim mišlju kako stiže beba i kako cijelo njezino tijelo radi da bi bebu dočekali. I da se pokuša opustiti što je više moguće. To nam je svima teško u toj situaciji, ali pokušavamo, s više ili manje uspjeha, nebitno.
Sve iz okoline trebali bi joj biti na usluzi, tješiti ju u bolovima, ohrabrivati u strahu.

(O onim izrazima obeshrabrenosti- ubijte me, ne mogu više, dajte mi epiduralnu, carski...to je kasnija faza, to je isto dio fiziološkog poroda, sve smo jednako normalne bez obzira na to, taj očaj je čest prateći dio najteže faze poroda)