Znate li kako izgleda fiziološki porođaj?

[Nightswimming]

Dakle, tijekom tog prvog porođajnog doba, kad se ušće maternice otvara polako, do potrebnih oko 10 cm, ili tih 10 prstiju, koliko treba da bi beba krenula na put porođajnim kanalom van, iz maternice, da bi krenuo izgon, žena ima trudove, kontrakcije maternice, mnoge imaju bolove u leđima....

Ta je faza najdulj vremenski, trudovi se daju izdržati, žena se može kretati, može nešto jesti, svakako može piti, još nije preumorna od svega.

Neki porodi idu brže i naglije, to nas većina nekako priželjkuje, ali nismo te sreće.

Pa možda bi bilo korisno napisati i opis tih brzih i naglih poroda (koji se stvarno događaju i uistinu jesam sretna da imam to iskustvo) - iako to jest iznimka od ovoga što si ti gore opisala.

Pretpostavljam da su češći kod višerotki i mnogorotki. Uglavnom, može se desiti da prvo porođajno doba traje između pola sata i sat vremena, bez intenzivno bolnih trudova. Odmah su jaki i efikasni i javljaju se u pravilnim vremenskim razmacima. I nakon njihove se pojave vrlo brzo prelazi u zadnju fazu, tj. izgon.

Mene je tijekom tog cijelog iskustva najviše fasciniralo to što sam se osjećala skroz odvojena od svog tijela - mislim, razum mi je govorio neke stvari, a tijelo je paralelno odrađivalo svoje i nisam ni na što imala utjecaja. Potpuni, ali potpuni gubitak kontrole - nešto što nisam prije nikad doživjela. Htjela sam se obući i krenuti u bolnicu - nisam mogla, htjela sam sići s kreveta i postaviti se u čučanj - nije bilo šanse da se mrdnem. I to je valjda isto - fiziologija.

[Nena-Jabuka]

Pa možda bi bilo korisno napisati i opis tih brzih i naglih poroda (koji se stvarno događaju i uistinu jesam sretna da imam to iskustvo) - iako to jest iznimka od ovoga što si ti gore opisala.

Pretpostavljam da su češći kod višerotki i mnogorotki. Uglavnom, može se desiti da prvo porođajno doba traje između pola sata i sat vremena, bez intenzivno bolnih trudova. Odmah su jaki i efikasni i javljaju se u pravilnim vremenskim razmacima. I nakon njihove se pojave vrlo brzo prelazi u zadnju fazu, tj. izgon.

Mene je tijekom tog cijelog iskustva najviše fasciniralo to što sam se osjećala skroz odvojena od svog tijela - mislim, razum mi je govorio neke stvari, a tijelo je paralelno odrađivalo svoje i nisam ni na što imala utjecaja. Potpuni, ali potpuni gubitak kontrole - nešto što nisam prije nikad doživjela. Htjela sam se obući i krenuti u bolnicu - nisam mogla, htjela sam sići s kreveta i postaviti se u čučanj - nije bilo šanse da se mrdnem. I to je valjda isto - fiziologija.

Hvala što si opisala, ima toga, ima sreće na ovom svijetu.

[Nena-Jabuka]

Već su opisane porođajne faze, i u postovima, i u linkovima, pa da ne ponavljam,

samo ću navesti u kontekstu straha i panike, pred kraj drugog porođajnog doba, kad se cerkviks gotovo otvori do potrebnih 10 prstiju, negdje pred tu fazu, a naročito u njoj, trudovi su najjači, pa je normalno da je to psihofizički najteže podnijeti.

Dakle, u toj fazi "tranzicije", cerviks je otvoren, dijete je gotovo spremno za izlazak, ali još ne ide, vodenjak je pukao već prije (ili nije, nebitno), a malo čudo još ne bi van, mamicu mu njegovu. Nekima čak prirodni trudovi neko vrijeme stanu, kao, ajmo malo odmora pred finiš, nekima se pojačaju. Ta faza traje par, 10, 20 minuta, pola sata, kod prvorotki dulje, znam i neke višerotke koje je potrefilo da im se odulji više od sata (evo, sebe npr.) .

Zna ta faza biti baš kratka, ali koliko god bila kratka, najbolnija je i ženama se čini da traje vječno, vječno... i da nikad neće završiti.

E, tu dolazimo do onih silnih izvještaja o gubitku kontrole, o jadu, očaju, panici. To je ono vrijeme kad se plače, vrišti, psuje, kuka, imamo cijeli spektar fenomenalnih izjava : nikad više..., izlazi, izlazi...ne mogu više, umrijet ću, ubit ću se, ubijte me, dajte mi epiduralnu, hoću na carski, ovo je nemoguće---tu je i cijeli niz "religioznih" (to osoblje rodilišta posebno zabavlja) tipa Gospe moja (u Dalmaciji) ili prizivanje cijelog niza svetaca i svetica...

Nastavite niz. Normalan je i sasvim "fiziološki".

Nakon te faze doći će brzo kraj cijelom procesu, ali to treba nekako izgurati. Da je tada biti pametan i sjetiti se da je blizu kraj, eeeee.

(Molim da se netko uključi u podrobnije opise što je u ovim etapama potrebno i nužno, a što ne, od upada sa strane, ja sam jedan aspekt obradila, moje "pameti" je bilo inaf, pretpostavljam.)

[ekoi]

Već su opisane porođajne faze, i u postovima, i u linkovima, pa da ne ponavljam,

samo ću navesti u kontekstu straha i panike, pred kraj drugog porođajnog doba, kad se cerkviks gotovo otvori do potrebnih 10 prstiju, negdje pred tu fazu, a naročito u njoj, trudovi su najjači, pa je normalno da je to psihofizički najteže podnijeti.

Dakle, u toj fazi "tranzicije", cerviks je otvoren, dijete je gotovo spremno za izlazak, ali još ne ide, vodenjak je pukao već prije (ili nije, nebitno), a malo čudo još ne bi van, mamicu mu njegovu. Nekima čak prirodni trudovi neko vrijeme stanu, kao, ajmo malo odmora pred finiš, nekima se pojačaju. Ta faza traje par, 10, 20 minuta, pola sata, kod prvorotki dulje, znam i neke višerotke koje je potrefilo da im se odulji više od sata (evo, sebe npr.) .

Zna ta faza biti baš kratka, ali koliko god bila kratka, najbolnija je i ženama se čini da traje vječno, vječno... i da nikad neće završiti.

E, tu dolazimo do onih silnih izvještaja o gubitku kontrole, o jadu, očaju, panici. To je ono vrijeme kad se plače, vrišti, psuje, kuka, imamo cijeli spektar fenomenalnih izjava : nikad više..., izlazi, izlazi...ne mogu više, umrijet ću, ubit ću se, ubijte me, dajte mi epiduralnu, hoću na carski, ovo je nemoguće---tu je i cijeli niz "religioznih" (to osoblje rodilišta posebno zabavlja) tipa Gospe moja (u Dalmaciji) ili prizivanje cijelog niza svetaca i svetica...

Nastavite niz. Normalan je i sasvim "fiziološki".

Nakon te faze doći će brzo kraj cijelom procesu, ali to treba nekako izgurati. Da je tada biti pametan i sjetiti se da je blizu kraj, eeeee.

(Molim da se netko uključi u podrobnije opise što je u ovim etapama potrebno i nužno, a što ne, od upada sa strane, ja sam jedan aspekt obradila, moje "pameti" je bilo inaf, pretpostavljam.)

Lako za vikanje, psovanje i ine stvari koje u ovoj fazi izgovorimo, brine me ono što tada osjećamo. Mene upravo tih trenutaka najviše strah. Sa prvog poroda ostalo mi je urezano u sjećanje misao koja se tada javila: ovo nije normalno, ovo nije za izdržati, ja ovo neću moć podnjeti, mislim da ću upravo sad umrijeti...uf. Ovako se čine samo kao puste riječi, ali tada sam intezivno osjetila strah baš od same smrti, smrti od neizdržive boli, i strah da ću prije same smrti poludjeti, ono totalno ispasti izvan sebe. ne bih više nikada u životu voljela to iskusiti. Ne znam kolko je to baš bilo normalno, tj. fiziološki...

[rutvica]

Lako za vikanje, psovanje i ine stvari koje u ovoj fazi izgovorimo, brine me ono što tada osjećamo. Mene upravo tih trenutaka najviše strah. Sa prvog poroda ostalo mi je urezano u sjećanje misao koja se tada javila: ovo nije normalno, ovo nije za izdržati, ja ovo neću moć podnjeti, mislim da ću upravo sad umrijeti...uf. Ovako se čine samo kao puste riječi, ali tada sam intezivno osjetila strah baš od same smrti, smrti od neizdržive boli, i strah da ću prije same smrti poludjeti, ono totalno ispasti izvan sebe. ne bih više nikada u životu voljela to iskusiti. Ne znam kolko je to baš bilo normalno, tj. fiziološki...

to je totalno normalno, ja sam se u jednom trenu pomirila s tim da ću umrijeti (imala sam osjećaj da ću se raspasti, da se raspršujem u bezbroj atoma) i tada se ona rodila
meni je to logično jer i na smrt gledam kao na tranziciju iz ovog stanja u...neko drugo a ovdje imamo tranziciju u... pa stanje majčinstva, jel
prije poroda ja sam bila ja, doduše nešto trbušastija nego inače , a nakon poroda bila sam mama. i dalje sam bila ja, ali istovremno i nisam bila, ak me kužite
to je za mene bio događaj koji je nepovratno utjecao na moju ličnost. to mi je isto logično, gledano fiziološki porod prati nevjerovatan koktel hormona, usporediv s tripanjem na nekim drugim drogama i isto kao što jedan takav trip može imati dugotrajne posljedice na ličnost, može i ovaj porođajni hormonski vrtuljak