Evo, ja se konačno dočepala literature M. Odenta. Moram priznati da sam u tim knjigama na neki način samo pronašla potvrdu o onome što već godinama predosjećam i smatram da je u biti normalno, prirodno, fiziološki - a ovo što mi imamo u rodilištima - zapravo obrnuto i suprotno svemu tome.

Zanimljivo mi je bilo čitati i shvatiti kako su zapravo današnji pogledi na ženu, seksualnost, trudnoću, porod i dojenje - totalno izvrnuti, većinom u društvu.

Ako je ženi njena priroda kojom je stvorena dala i namjenila da rodi neometano, udaljena iz zajednice, u svom miru i sigurnosti, u svom skrovištu, sama ili uz pomoć iskusne, suosjećajne, majčinske zaštitničke figure koje ne osuđuje, kako bi se pravilno odvijala hormonska reakcija koja podržava porod, ako je sve to potrebno za sigurniji, brži i lakši porod, kakve šanse za takav porod imamo u našim rodilištima, gdje nas pitaju za adresu, zanimanje, gdje nas klistiraju, briju, bodu, uljevaju kojekakve kemije u naša tijela trebalo ili netrebalo, tjeraju na ležeći položaj da bi njima bilo lakše, naljegaju na trbuh, režu, ne pokazuju nikakve osjećaje.....?

Zanimljivo je također čitati o poslijeporođajnim depresijama kojih zapravo nema kod žena koje su rodile fiziološki, nenasilno, neometano, uz emocionalnu podršku, naspram većinu nas koje smo izašle iz rodilišta u kojima su nam oduzeli mogućnost da rodimo na takav način...

Itd, itd.....