Drage moje javljam vam da mi je dogovoren termin za laparatomiju 24.5 idem u bolnicu a 27. ili 28. će biti operacija! Nadam se da će dobro proć.
 |
|||
|
|
|||
Drage moje javljam vam da mi je dogovoren termin za laparatomiju 24.5 idem u bolnicu a 27. ili 28. će biti operacija! Nadam se da će dobro proć.
držimo fige
Madona sretno! Hug..
Madona nek je sa srećom
Hvala vam i svima šaljemda i vi uspijete u svemu šta sanjate
Madona, puno sreće...
Mislim na tebe, biti će to sve ok, na zimu nove pobjede
madona sretno!
Sretno draga i čuvaj se!
Hvala vam drage moje, uz vas sve je lakše! Svima šaljem
Madonna,bas mi je drago da napokon imas termin
U kojoj bolnici ces biti,petrova ili rebro da znam doc u posjetu he he he
sretno
draga madona,
ja sam ipak u malo vecem gradu i mislila sam da necu imati problema sa zatucanim prijateljima.
Ali gadno sam se prevarila
Moja svekrva, jedno divno stvorenje, sve bi dala za mene ali nazalost velika je patnica, kad mi je prvi ivf bio neuspjesan ispalo je da ja nju tjesim a ne ona mene
mislila sam da joj ne kazemo da idemo na drugi, ali mi bilo glupo lagati pa sam joj ipak rekla.
Drugi nam je uspjesan do sad, imamo lijepu betu a ona jadna nis ne razumije. Svaki drugi dan me je zvala i pitala sta ima, jesam vadila betu i onda zvala svoju rodicu koja je doktorica da joj objasni sta je beta, jel se duplira i sl.... ma umirala sam od smijeha kad sam to saznala. Sad je sretna, zabranila sam joj da ikome govori za to dok ne udjem u 2 tromjesecje i ona se slozila. Nas dvije smo sad ko dva spijuna, svaki dan se zovemo i laprdamo sta kako, simptomi i sl
A moja majka, jado jado, ona kao da ne zeli o tome razgovarati, neugodno joj je, zao, misli da je ona nesto tu kriva pa non stop pita pa kako se to meni desilo, da je to sigurno jer sam u djetinstvu bosa hodala, sjedila na stepenicama itd samo da nije ona krivai nikako joj utuvit u glavu da jbg tako mi je grah pao!!
neki prijatelji, odlicni, kad kazem nesto sto ne razumiju, pitaju, slusaju, pamte, zale sa mnom imaju razumijevanja
neki prijatelji od kojih sam imala velika ocekivanja ne zele o tome razgovarati, neugodno im je, pitaju ko je jalov ja ili muz..... ma ono odj, njima se bas i ne javljam na tel
najbolje mi je bilo kad sam cula prvu betu u ovom ivf i jedan frend na kavi mi kaze, ma ne valjaju ti te bete, najbolje kupi test za trudnocu i to onaj cleare blue ( il tak nesto) to su ti najbolji, odma bus znala jesi trudna
sad mi je to smijesno ali u tom trenutku mi je doslo da mu oci iskopam
sad sam se raspisala, a zaboravila sam napisati poantu
naime, odredi koji ljudi imaju pozitivnu energiju, koji te vesele, tjese i razumiju takvim ljudima se okruzi. Ako ih nema dovoljno u tom mjestu gdje zivis, ima nas baba tu na roda forumu, pisi sta te tisti i vjerujem da ce brzo neka ti odgovoriti.
A ljudi koji imaju negativnu energiju, ja ih zovem pegule, je najbolje izbjegavat koliko god mozes i tu ukljucujem i tvoju sveki. Ako zivite s njom to moze biti nezgodno, ali i ne mora. Jednostavno joj nemoj odgovarati kad te pita za mpo i bok. Samo smjesak na usnama i hrabro naprijed, kad malkice zapnes imas nas tu koje cemo te pridrzati, ne brini.
Sve curke su ti tu jako super i drage i voljne pomoci i nisu pegule
bas mi je tuzno citati tvoju pricu i ovo za mamu kaj si napisala jako me je rastuzilo, ali znaj da i meni nije lako....madona prvotno napisa
mi smo u braku 13,5 god. a tek smo prije 3 god. krenuli na pretrage i zatim na potpomog. oplod.
a mozes vidjeti u mojem potpisu koje sam godiste... moji roditelji su jako staromodni
a nisu nista bolji niti roditelji od mojeg muza.......moji su ostali u soku kad smo im rekli da krecemo na potpom. oplod.
pa su nam rekli, pa sta sad idete pa gdje ste bili prije, u jednu ruku su imali i pravo a u drugu nam nisu bili podrska....
tako da mojima nisam niti rekla da smo zadnji put bili na potp. oplod.
dok muzevi roditelji znaju jer zivimo sa njima, ali isto tako me je svekrva znala izluditi sa koje kakvim pitanjima
onda sam joj jednom nesto odbrusila pa joj nije bilo po volji....
rekla sam muzu izvoli joj rec da me ne pita koje sta jer sam jako osijetljiva u tom periodu i za sad je sve ok
vidjet cemo u 6 mj. ako bude sve ok kak ce biti...
madona.... htijela sam ti jos napisati da ako ti nemozes svekrvi reci da te ne gnjavi i ne zapitkuje
pa nek joj kaze tvoj muz, mozda ce njega prije poslusati nego tebe jer ipak je on njezin sin...
Ej draga, u petak me primaju u Petrovu, moram primati antibiotik i gladovati a lap bi trebala biti u pon. ili uto. ali još ne znam da li će biti na Rebru ili u Petrovoj. Glavno da imam termin a gdje će me operirati je manje bitno. Samo da dobro prođe. Javim ti se kad nešto saznam.Madonna,bas mi je drago da napokon imas termin
U kojoj bolnici ces biti,petrova ili rebro da znam doc u posjetu he he he
sretno
Hvala ti draga nadam se da će sve sa vremenom sjesti na svoje mjesto i da ću i ja bit mama. Gazim kroz trnoviti put ali se nadam da ću ga uspješno pregaziti i da će sve biti dobro. Istina je da imam vas na forumu pa mi je lakše kad mogu nekome nešto reć a da me se ne osuđuje. A svekrva želi imati sve pod kontolom pa tako i potomstvo svog sina. Niti on ne bi ništa napravio samo bi se posvađali jer oni ne znaju normalno razgovarati samo traže krivca u svim situacijama. Jedino molim Boga da lap. prođe kako treba i da donesem na svijet bebicu, (iako znam da me niti tada neće pustiti na miru ali barem ću imati svoje zlato)A tebi želim puno sreće da i ti dođeš do svog cilja.draga madona,
ja sam ipak u malo vecem gradu i mislila sam da necu imati problema sa zatucanim prijateljima.
Ali gadno sam se prevarila
Moja svekrva, jedno divno stvorenje, sve bi dala za mene ali nazalost velika je patnica, kad mi je prvi ivf bio neuspjesan ispalo je da ja nju tjesim a ne ona mene
mislila sam da joj ne kazemo da idemo na drugi, ali mi bilo glupo lagati pa sam joj ipak rekla.
Drugi nam je uspjesan do sad, imamo lijepu betu a ona jadna nis ne razumije. Svaki drugi dan me je zvala i pitala sta ima, jesam vadila betu i onda zvala svoju rodicu koja je doktorica da joj objasni sta je beta, jel se duplira i sl.... ma umirala sam od smijeha kad sam to saznala. Sad je sretna, zabranila sam joj da ikome govori za to dok ne udjem u 2 tromjesecje i ona se slozila. Nas dvije smo sad ko dva spijuna, svaki dan se zovemo i laprdamo sta kako, simptomi i sl
A moja majka, jado jado, ona kao da ne zeli o tome razgovarati, neugodno joj je, zao, misli da je ona nesto tu kriva pa non stop pita pa kako se to meni desilo, da je to sigurno jer sam u djetinstvu bosa hodala, sjedila na stepenicama itd samo da nije ona kriva
neki prijatelji, odlicni, kad kazem nesto sto ne razumiju, pitaju, slusaju, pamte, zale sa mnom imaju razumijevanja
neki prijatelji od kojih sam imala velika ocekivanja ne zele o tome razgovarati, neugodno im je, pitaju ko je jalov ja ili muz..... ma ono odj, njima se bas i ne javljam na tel
najbolje mi je bilo kad sam cula prvu betu u ovom ivf i jedan frend na kavi mi kaze, ma ne valjaju ti te bete, najbolje kupi test za trudnocu i to onaj cleare blue ( il tak nesto) to su ti najbolji, odma bus znala jesi trudna
sad mi je to smijesno ali u tom trenutku mi je doslo da mu oci iskopam
sad sam se raspisala, a zaboravila sam napisati poantu
naime, odredi koji ljudi imaju pozitivnu energiju, koji te vesele, tjese i razumiju takvim ljudima se okruzi. Ako ih nema dovoljno u tom mjestu gdje zivis, ima nas baba tu na roda forumu, pisi sta te tisti i vjerujem da ce brzo neka ti odgovoriti.
A ljudi koji imaju negativnu energiju, ja ih zovem pegule, je najbolje izbjegavat koliko god mozes i tu ukljucujem i tvoju sveki. Ako zivite s njom to moze biti nezgodno, ali i ne mora. Jednostavno joj nemoj odgovarati kad te pita za mpo i bok. Samo smjesak na usnama i hrabro naprijed, kad malkice zapnes imas nas tu koje cemo te pridrzati, ne brini.
Sve curke su ti tu jako super i drage i voljne pomoci i nisu pegule
Draga želim ti svu sreću ovoga svijeta da uspije potpom. oplod. a iz valastitog iskustva znam da pitanja i podpitanja neće prestati pa ko god im šta rekao, ja sam svojoj sve objasnila u detalje pa svejedno svaki put me pita jedno te isto. A kad sam ostala spontano trudna te kad sam došla na prvu kontrolu pitala me je koliko su velike jajne stanice bile kad sam ostala trudna ( alo pa nemam uzv doma da si ih mjerim) ali bezuspješna su moja objašnjavanja. Mislim da kad se ide u mpo bi trebali se svi zajedno držati i biti potpora ali toga je jako jako malo. Nikad nije kasno krenuti za u mpo vode i hodati prema svom cilju a neki ljudi to jednostavno ne razumiju. Samo znaju pametovati a kad bi se oni našli u takvoj situaciji onda bi vidjeli kako to je. Draga šta da ti kažem nego da skupiš snage i da 6 mj donese radost u tvoj život. Kad ispunimo svoj san onda će valjda i svi oko nas zašutjeti, ili će naći drugu temu da bi nas pikale, ne znam......
Madona, iako je moja obitelj prilično open minded ja sam prešutjela da idem na IVF.
Jer sam procijenila da će meni tako biti lakše. Naravno, morala sam imati ventil, pa sam rekla nekim bliskim prijateljicama, ali nitko mi nije bio podrška kao cure s foruma
Moraš znati da te nitko, ali baš nitko tko ne pliva ovim vodama neće moći u potpunosti razumijeti, pa samim time možda ni podržati. Dobar savjet si dobila, biraj pone koji ti mogu dati pozitivnu podršku, nek ih bude malo, nije važno, ali nek to bude netko tko neće ni tren dovoditi u pitanje tvoju odluku, tko neće donositi sumanute zaključke i tko će znati slušati kad treba, pričati kad treba i šutjeti kad treba.
Sretno!
Složila bi se s Mojcom da nas nitko, tko nije u ovim vodama ne razumije, niti nas može razumijeti, to je meni razumljivo kao što ni ja ne shvaćam nečiji tuđi problem jer nisam u tuđoj koži već u svojoj. Znam da me nitko ne može razumijeti, al htjela sam samo malo podrške, empatije i suosjećajnosti od moje obitelji, točnije mame i 2 mlađe sestre. Al u ovoj svojoj situaciji sam se tako razočarala prije svega u njih. Imam krasnog muža, koji me diže kada padam, imam super prijateljice iz djetinjstva, neke su majke, neke još nisu udane, ali sve su mi odlične i uvijek otvorene za razgovor,a opet ne pilaju me kada ne treba. Moja mama ima svojih problema u životu, sestre svoj život i obveze i to je meni sve jasno, al npr. da me moja najmlađa sestra niti jedan dan nije nazvala ili poslala SMS da pita kako sam dok sam u postupku, ma ništa kao da ne postojim (srednjoškolka je i dosta je velika razlika među nama), bitna je frizura, ppramenovi, nove patike, škola, ten.... a prije smo bile povezane, zna me zvati kada njoj treba nešto npr. ići u shoping, opravdat je u školi, otić s njom negdje i sl., jako me razočarala, druga sestra ne mogu reći da se nije zanimala za mene, zanimaju je činjenice i imam li kakve simptome, ali kada ja dobijem one se ponašaju kao bilo pa prošlo, kao znala sam da su šanse fifty-fifty, život ide dalje, a u meni tuga nemaju pojma kolika ni kako mi je, niti malo empatije. A moja mama, koje je to razočarenje za mene, nikad ne bih bila takva prema svom djetetu da ga imam. Sve joj je teško, ne bi došla pomoć nešto kad ja mirujem i još mi priča o svojim problemima kao to je bitnije nego ovo moje i da ja nemam šta tu puno bisnit, biće kako Bog hoće, i rekla mi još i prije da ona neće imat obavezu čuvat moju djecu (budem li ih imala) jer ona cijeli život ima malu djecu (razlika među nas tri je po 8 ipo godina između svake) i da se izmučila i da nije željna unučadi kao neke bake koje jedva čekaju. A za najmlađu sestru joj ništa nije teško, ona mora ima tsve. Shvatila sam da me niti malo ne razumiju, i što je još gore niti malo suosjećajnosti prema svojoj kćeri ili sestri. Još sam im i dosadna sa svojim pričama. Meni je obitelj bitna, ali shatila sam tko je moja obitelj, to je moj muž i naše još nestvoreno dijete/djeca (nadam se iskreno tome kao i sve mi). Imam prije koje sam gore spomenila, ovaj forum, a jednu curu iz ST-a sam upoznala upravo na forumu, preko pp smo izmjenile brojeve i upoznale se i uživo i nas dvije se u popunosti razumijemo i podržavamo kad smo u postupcima, a tko nas može bolje razumijeti od nas koje ovo prolazimo.
Stvarno je tužno šta sve žene moraju prolaziti... I još u svojoj obitelji...
Ne znam je li ja takve komentare ne čujem, ili samo imam sreće...
Moja obitelj je više manje ok. Pružaju podršku, ali ima trenutaka kada ja njih moram tješiti. Ponekad prešutimo da smo u postupku, ali to je da imamo mira ( svi bi pomagali, kuhali, pospremali, a meni je ponekad više od toga potreban moj mir). Mama je ok, a svekrva ima već 3 unuka pa nije da joj fale unuci. Svekar je ok (saznao sve o dijagnozi, isčeprkao sve što bi moglo pomoći).
Ali u svemu ovome meni je najbitnija podrška mog muža, jer na kraju nas dvoje se moramo sa svime time suočiti.
Tako da u cijeloj ovoj priči smatram da je međusobna podrška partnera najbitnija. A ostali ako hoče pomoći ok, a ako ne ne obazirati se na njih.
Tužna je tvoja priča sara 10 a i sama se nalazim u njoj, vjeruj mi. Moja mama kako sam već i spomenula ne pita za mene i nije kraj mene u mojim teškim trenutcima i isto tako je ravnodušna po pitanju gubitka kao bilo bu kako Bog hoće. Ja sam jedinica tata mi je umro 2001 godine (počinio je samoubojstvo) bio je kronični alkoholičar i u kući nikad nije bilo mira, ljubavi i sloge. Bila sam maturant kad si je oduzeo život, kolko god život bio težak uz njega toliko me je i bolila njegova smrt. Mama je mlada ostala udovica , nije htjela ići raditi poslje tatine smrti pod opravdanjem da ima visoki tlak, tako da sam maturirala i krenula za poslom da bi prehranila obitelj. Nakon samo par mjeseci k nama se uselio mamin dragi koji također nije radio već je dobivao vojnu opskrbninu. Sve sam razumjela da je mlada da je bolesna pa sam popustila na moju žalost. Da bi s vremenom polagano mene izgurali iz svog života i samo su oni bitni. Kad sam izgubila bebu sa 5.5 mj javila sam joj iz bolnice kad je sve bilo gotovo, odgovorila mi je da se oni ne smiju uzrujavati jer imaju visoki tlak. A ja sam na ponoru, ja sam ta koja je izgubila dijete, pa mene boli!!! Do danas prošlo je godina i 4.5 mj od mog gubitka ona nije bila kod mene, a na prste jedne ruke bi se moglo prebrojiti koliko me puta nazvala. Eto sad idem na laparatomiju uopće me ne zove i ne pita kako sam, kad idem. Imam osjećaj da joj ja nisam bitna u životu ostala ili propala. A pred svekrvom i svekrom me je tako jako sram da ti ne mogu opisati riječima. Zbog toga šta nemam nigdje nikoga šutim i popuštam i svekrvi i ne želim se svađati a sve me to košta živaca. Nadam se da će i moje patnje prestati i da ću i ja osjetiti šta to znači imati dijete. Jedno znam da ću svom dijetetu biti podrška u dobru i u zlu pa imalo ono 5 ili 35 godina. Jer znam šta znaći živjeti bez roditeljske ljubavi.
madona težak si život imala, a jesi ikad majci rekla otvoreno to što te muči? Ne da bi se izmirila s njom i promjenila nju, nego možda radi sebe da kreneš dalje. Teško je živjeti u takvoj okolini kad nemaš podrške od obitelji niti malo, jesi li razmišljala da popričaš sa psihologom o tome, čisto da ti da neke smjernice (ionako ih ima manje više svaka bolnica i do nedavno to je bilo pod obaveznom prije MPO-a)
Pokušavala sam joj reći i objasniti koliko me to sve boli i vrijeđa ali ona kao da me ne doživljava, njen centar svijeta je njen dragi i njena bolest sa tlakom. Poslje tatine smrti nije htjela ići raditi već sam išla ja. Stalno se izgovara na tlak pa ljudi rade koji su bez noge ili ruke kojima je još teže a ne sa tlakom kojega imam i ja pa svejedno radim sve i svašta. A šta se tiče psihologa htjela sam ga posjetiti poslje tatine smrti ali mi je rečeno (od strane obitelji, da ja nisam luda) zakinuli su me u početku , pa sam sama svoj psiholog. Teško mi je jako boriti se sa svim imam osjećaj da se borim sa vjetrenjačama. Ali borim se zbog svog anđela kojega priželjkujem.
madona pusti ti što govore ljudi, pa ne ide se psihologu zato što je netko lud to samo netko je zatucan može izjaviti. Neplodnost je jedna od najtežih stvari s kojom se čovjek može susresti u životu(pogotovo kad to traje godinama) a još je teže nositi se s tim bremenom ako nemaš podršku obitelji i takvu tešku situaciju koju si ti imala u životu, zato mislim da bi tebi i tvom suprugu koristio razgovor s psihologom, kažem imaš ih u sklopu raznih klinika neznam gdje se liječiš inače?
nisam jedna od vas,al suosjećam sa svakom osobom i svaki post me rastuži....mojoj kolegici je 2ivf uspio,bila sam uz nju kad nije uspjela i presretna kad je uspjela,ima tri sineka koji će još malo 2god....al ona sad nema razumijevanja za mene,ne razumije da ne smijem na drugu trudnoću jer mi nalazi nisu ok,a nadala sam se da će me ona puno bolje razumjet od bilo koga,ne sudim joj,sretna sam da je ona uspjela
Rekla bi da imamo podršku...neznam,možda zato jer sa sve manje ljudi pričam o mpo,pa ni nisam više tolko svjesna dal imamo il ne..nije do mene,ja sam svakom bitnom čovjeku u našim životima rekla da neću gnjavit nikoga sa svojim problemima,ali ću vrlo rado podijeliti sve i objasniti sve svakome,koga zanima.Na početku je sve zanimalo,al ubrzo je prestalo.Sestra je jedina koja je bila uz mene sad kroz zadnji postupak,tih vađenja krvi i neizvjesnosti...moja i njegova obitelj već na sve to gleda kao da se podrazumijeva da nam neće skoro uspjeti.Moja mama navija dok treba,nada se kroz daljinu,pošalje mi poruke nade,al kad se vidimo ne pričamo o tome.Njegovi...a neznam kaj da velim.Svekrva je posebna priča,lani nakon misseda me pitala da kaj sam krivo napravila kaj je sad to tak završilo,a sad nakon spontanog me došla glet u bolnicu i rekla mi je znala da ne ništ od tog jer sam lani izgubila vjenč. prstena u moruA reko,i našla sam ga natrag.Wathever.Inače je najpametnija na svijetu,a s mpo nema iskustva i zna samo ono kaj je čula a to su kojekakva naklapanja...pa mi zna tu i tam dojti s nekim spikama.Nekad mi je kazala neke prahe,izgleda ko barut,nek se s tim perem dolje da bum ozdravela.Pa reko nisam bolesna.Sad neki dan mi je rekla nek pijem grenčicu (drenčicu..),da bu mi to pomoglo.I tak,stalno nekaj.Dok sam rekla da pem na pretrage s štitnjačom ostala je šokirana jer kakve pak sad veze ima štitnjača s tim.. jer ona za to nije čula-znači to ne vrijedi.Muževa sestra,pa moja vjenč. kuma i nekad naj frendica,nit su pitale kak je prešlo,nit su pitale kak sam nakon spont...nit mi trebaju.
Kak je neko gore napisal-dovoljan mi je moj muž,i ja njemu.Tko želi biti uz nas,dobrodošao je.Tko ne pita,taj nam ni ne fali.
Što vrijeme više prolazi,to smo se nekak navikli biti sami jedno s drugim u svoj toj priči,i dobro nam je.Uz to,imam i rodu i neka nova prijateljstva žena koje prolaze kroz kaj i ja i koje razumiju..pa nekak to sve kompenziram jedno s drugim i zadovoljna sam na kraju krajeva.
madona,žao mi je zbog svega što si u životu prošla i kroz što trenutno prolaziš.Kažeš da šutiš i popuštaš svekrvi zato što nemaš nikoga...imaš muža,budite jedno uz drugo,i pokušaj ignorirati svekrvu i njene komentare,upadice...ako neide,neka suprug razgovara s njom i proba joj dat do znanja kolko je težak ovaj period kroz koji prolazite.Drži se,šaljem zagrljaj
A Žužy, svekrve su posebna priča. Čast izuzecima!
Ja bi o svojoj mogla litanije pisati, ali neću jer ne želim niti misliti na nju.
Trenutno djeluje i na odnos MM i mene, ali rješit ćemo i to, nadam se.
Uglavnom imam podršku okoline. Svima sam oko sebe rekla da proživljavam izuzetno teško razdoblje, i da me ne zamaraju problemima koji zapravo nisu problemi... Neki su poslušali, a neki baš i ne (oni koji su sebični i misle samo na sebe).
Madona
Madonna draga baš si težak život imala, al sada imaš svoga mm i nastojite dobit dijete, a uvjerena sam da će ti život vratiti sve to što si prošla kroz tvoje dijete. A što se tvoje svekrve tiče, vi živite zajedno koliko sam skužila, jel tako. Pa jel postoji kakva šansa da se odvojite od nje, nađete si neki stančić ako ne možete odmah kupit, malo u podstanare, ma znam da je financ. situacija teška više-manje svima, al onda bi ti bila mirnija i ne bi te toliko ona pilala... Želim ti svu sreću svijeta da dobiješ svoje dijete i bit ćeš jako, jako dobra majka
Što se tiče svekrva, ja moram napisati da je meni moja na početku našeg braka išla na živce, moj muž je jedinac, otac mu davno umro i tako, pa onda žena ima samo njega, pa briga oko njega u početku, što je meni smetalo, ali sada je malo drugačije. Ali moj muž nije ni razmažen, već muž kakvog sam samo poželjet mogla. Ne bih ga mijenjala ni za koga, bez obzira i da nemam dijete nikad s njim jer je njegov sperm. loš. U njemu imam sve: muža, ljubavnika, prijatelja, veliku pomoć u kući (super kuha i voli to), oslonac, podršku, rame za plakanje, sretna sam što ga imam i vjerujem da ćemo imat jednom dijete, i kad nemam razumijevanja od ljudi koji su mi bitni, znam da je moj muž tu i da smo okrenuti jedno drugom zajedno kroz život pa šta bude.
Da se vratim samo na svekrvu, ona je jedina koja nakon nas dvoje, iskreno, od srca želi da dobijemo dijete i da nam uspije, strepi sa svakim mojim postupkom hoće li uspjet, pita nakon punkcije jel me boli, pita jel treba skuhat, pomoć, doć, donijet nešto... Pati kada ne uspije, a opet ne pila me puno i ne zapitkuje, samo kada ja otvorim tu temu i želim razgovarat ona je tu, a nije napadna. I stvarno joj nemam šta reći. A kad onda usporedim svoju mamu (gore sam napisala post o njoj) zaboli me što moja mama nije takva prema meni...
cure, nemam srećom što reći na ovu temu, moja mama je super, tata zna koliko mu kažem, brine se, svekići niš puno ne pitaju pa ni sada u trudnoći, a što se prijatelja tiče - malo ih je pravih i bliskih i svi su za pet, s druge strane, kolegica koja je npr. prošla MPO i dobila dijete rekla mi je u najgorim trenucima : pa dobro šta, ne mogu svi imati djecu
Definitivno se slažem sa svima vama da je partner najbitniji, ja svog muža ne mijenjala za ništa na svijetu...
Žužy, s_iva, madona, sara, šaljem ogroman zagrljaj i sigurna sam da ovako sjajne mame čeka barem jedna beba na kraju ovog tako trnovitog puta
anđeo, sve smo mi zapravo iste, preko trnja do beba
Drage moje hrabrice, samo da vam pošaljem zagrljaj za svu ovu tugu koja se osjeti u zraku...
Ni ja nemam baš nešto za reći na ovu temu, imamo ogromnu podršku i bliže i šire obitelji i prijatelja, vidim koliko imamo sreće zbog toga.. Ne mogu si ni zamisliti drugačije, ali vidim da nije svima tako "lako"..
Držite se drage moje i kao što je netko napisao, imate svoje mužiće a ostali baj baj.. Bez onih loših ljudi se i može, iako vjerujem da nije lako kad su u pitanju najuži članovi obitelji...
Madona nadam se da je sve proslo dobro..javi se kad stignes..
Pozdrav drage moje živa ja, mada se je zakomliciralo pa smo išli na drugu opr poslje laparatomije ali hvala Bogu i doktorima sve je dobro prošlo. Evo sad sam doma i mirujem jer moram mirovati, da boli da a pogotovo sad jer moram dobiti stvari. A prošlo b i to. Hvala vam na podršci i šta ste mislile na mene. Svima želim puno uspjeha u postupcima i svemu šta prolazite.
Jooj madona..bas mi je zao da se je zakompliciralo, ali nek ti ovo bude zadnje..i da se sto prije oporavis i krenete po svog smotuljka..saljem veeeliki hug..
Hej drage oje evo mene nakon nekoliko izbivanja. sada je sve iza mene ivf obavljen vraćene dvije nadam se uspijehu. Isto tako želim svima vama u kojoj god fazi bile.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
