Prava "mjera" kupovine igracki?

[sillyme]

Bilo je slicnih tema ali nekako nisam nasla bas ovu specificnu temu iako se sve nekako vrti oko toga.
Dakle, ja iskreno nikako da nadjem pravu mjeru u svojoj glavi.

Kao prvo, priznajem da mi novac nije ogranicavajuci faktor ako je cijena "razumna" (meni je rang 60-70kn nekako granica za manje igracke). Drugo, puno radim, slabo se preko tjedna druzim s djecom, grize me savjest pa pod pauzom na poslu cesto padnem u napast impulzivno kupiti nesto. Zatim imam jednu kolekcionarsku strast kupovati potrebne "kategorije" igracki, npr. "trebaju" lego, "trebaju" drveni vlakic, "trebaju" puzzle (svih vrsta), pa "trebaju" bojanke, lutke za kazaliste, didakticke igracke, bebe s pripadajucom odjecom, barbike, set kamiona s dizalicom za gradiliste i set raznih instrumenata za sviranje, set pribora za ciscenje i secer na kraju - kuhinju s punim setom plisanog voca, povrca, kolaca i keksa, pribora za kuhanje, cajanku itd ( bolje da nikad ne zbrojim koliko je sve to kostalo). Mm s pravom sizi kako je toga previse za nagruvani dvosobni stan u kojem zivimo (tj. oni nemaju svoju sobu) a ja se uhvatim kako se u zadnji cas suzdrzim da nekupim starijoj steffi lutku jer place da hoce i ona jednu ( kupujemo zajedno njenoj prijateljici iz vrtica poklon za rodjendan).
I onda se na kraju preispitujem da li uistinu nisam trebala joj kupiti je jer ionako kosta samo 50kn a ona nema niti jednu dobru "Barbiku" (ima neku jeftinu kopiju koju joj je poklonila baka i najradije bih je bacila u smece jer je katastrofa, ne vrijedi po meni ni kunu koliko je to smece). Hocu reci grize me savjest sto nema i kvalitetnu lutku iako ima sto drugih kvalitetnih igracki ( a najvise se naravno igra s necim stotim, npr ona i brat se glupiraju nekakvim skvikavim gumenim dinosaurima ili balonom)

Je li problem samo u meni ili mislite da ako mozemo priustiti djeci nesto sto nije pretjerano (kao ta glupa barbika koja me grize vec tjedan dana) da to onda i trebamo bez pretjerane griznje savjesti?

[Charlie]

Ja te mogu potpisati skoro od rijeci do rijeci...i nemam griznju savjesti, mene neizmjerno veseli kupovati im, dok god je to u skladu s nasim mogucnostima i u okviru budzeta. I sebi volim ugoditi kavicom, casopisom, ruckom vani, da sad ne nabrajam...pa sto ne bi i njima. Znam se s MM natezati oko toga, on ne dijeli potpuno moj stav.

Ali ima nesto drugo sto me brine u zadnje vrijeme kako starija curka postaje veca - da ce mi djeca postati osobe kojima nikad dosta i koje nista ne cijene... Jos su malene ali vec sam primjetila da se starija sve krace veseli poklonima, da ih dozivljava pod normalno, i da skoro pa nema necega da si onako stvarno jako zeli. Mislim, zeli ona sve i svasta ali tek toliko da se kupi. A zaista se igra s par stvarcica. Ostalo skuplja...

Tako da sam posljednjih mjesec-dva prestala, ali kako se blizi Uskrs vec imam hrpu ideja

[Svimbalo]

To je strašno individualno.
Anemona i ja, recimo, smatramo da je prava mjera tamo negdje oko polovice mjesečnih primanja.

Šalim se, dijelim tvoj i Čarlin problem, kupovala bih do besvijesti.
Iako sam se i ja zaustavila u zadnje vrijeme, primijetivši da smo u međuvremenu nakupili hrpu toga što nije ni stigao doživjeti.
Tako da je unazad dva mjeseca dobio samo jedan HotWheels za 15 kuna.

Ustvari ćeš si napraviti uslugu time da prestaneš kupovati, kad vidiš da krene otkrivati neke igračke i nove načine igre s njima.

[leonisa]

svimbam svimbalo

samo sto onda predjes na druge stvari, aksesorise, djinjdje minjdje (ak imas curicu ) ili svasta nesto za skolu, torbice (tko mi je otkrio ebay, tko )

[cvijeta73]

uf, ja sam skroz druga kategorija. pod pauzom za posao nikad, al baš nikad ne gledam dječje igračke. viš, to meni uopće ne pada na pamet. al pada mi na pamet svratiti u zaru i vidjeti jel ima koja majica na sniženju.
osim kad su bolesni. npr po ljeti kad je j imao upalu pluća jadan, i tri tjedna u dalmaciji umjesto da se kupa bio doma, mislim da sam mu svaki dan nešto donijela. iz onih glupih ljetnih dućana. il m kad je u šibeniku bila u bolnici, iz tih istih glupih ljetnih dućana. i toliko ih rijetko kupujem da radi toga ponekad imam grižnju savjest. pa im onda nešto kupim. to ti je godišnje jednom il dva put, a da nije rođendan, i da nismo zajedno u dućanu. kad zapile pa ako je jeftinije, kupim. a ako je skuplje, pustim ih da malo duže žele tu barbiku i onda im kupim. napravim issue od barbike

a u ovom tvom rangu su mi eventualno dječji časopisi i one neke male figurice za skupljanje. il sličice. to dobiju, ako žele, bez natezanja, pod normalno. kao ja novine. il cigarete.

i mislim da ta tvoja razumna cijena i nije baš razumna ako stalno nešto kupuješ. kao drugo, ne postoje igračke koje imaju rang "trebaju". nema ih. kao treće, ne znam koliko godina imaju, al kad već kupuješ, kupujte zajedno. ono, kad idete u grad il u špežu, oni mogu izabrati svaki po jednu igračku. malu.
:
uglavnom, moji nisu nikad bili od tih igrački, m voli šoping i kupovanje, samo radi kupovanja.
al da se igra s nečim, rijetko.
a bilo je par igrački u cijelom roditeljskom stažu, koje su se isplatile - ploča za pisanje i brisanje, figurice životinja i lego. i that's it otprilike. naročito m ne ferma. ima jednu winksicu koja je bila "issue" , al nikad se s njom ne igra.

eto, tako mi otprilike. al ne kažem da je to univerzalno ispravno i prava mjera.

[marta]

Kupujem samo za Bozic, ponekad za rodjendan. Doduse, mi smo hrpe igračaka naslijedili tako da nije ni bilo potrebe da se kupuje dodatno.
Povremeno im kupim neku drustvenu igru, ako su zainteresirani. Nemam griznju savjesti zbog toga, nego zbog kolicine koju su svejedno skupili. Kad vidim koliko je tu love ulupano (nije vazno jel to bilo jucer il prije 20 godina) strese me.

[cvijeta73]

samo sto onda predjes na druge stvari, aksesorise, djinjdje minjdje (ak imas curicu ) ili svasta nesto za skolu, torbice (tko mi je otkrio ebay, tko

evo viš. ovo ne kužim. ionako je m skoro uvijek sa mnom, kad god u neki dućan uđem. ja na odrasli dio, onda na dječji. u assesorize, npr. i svaki put se ogrebe za nešto. il od mene i od tate il od bake il od moje sestre il od njenog dečka. svih smuti. i donese doma neku torbicu, gumicu, špangu, nešto :mrrgeen:
i sad da joj još ja sama kupujem, i preko e baya gledam njene đinđe.
vi mora da imate neku skromnu i dobru djecu koaj niš ne traže or what?

[Kosjenka]

Kad se A rodio počeli su mu dovlačiti igračke iz kineskog, koje su se kidale brzinom munje. Tako da sam negdje nakon prvog rođendana odlučila da nema kupovina svakodnevno i svakojakih igračaka. Kupujemo smo za blagdane i rođendane, i onda dobije nešto skuplje.
Doduše u zadnje vrijeme su navučeni na playmobile pa im kad smo negdje u blizini mullera kupimo koju figuricu(to je možda svaki drugi mjesec).
E da i dosada sam uspješno izbjegavala skupljanje koječega. A je imao najmanje gormita, skejtova, sličica i sl.

[Charlie]

Joj ja te male djindje s kioska ili standova ne volim pa ih nastojim izbjeci, a sigurno joj sama to necu kupiti. To ne znaci da ih nema jer kad smo skupa zna nazicati, ali trudim se objasnit joj da su bezveze. I imam paranoju da ih se ne docepa beba. Baku i dedu i tetu redovito obrlati...ali zivimo daleko pa i nema neke stete.

Sa sobom u shopping ju ne vodim ako ne moram, obavim ili pod pauzom ako radim ili dok je u vrticu, sad kad sam doma. Ali primjecujem da puno vise zagledavam stvari za djecu nego za sebe, cak su cure i bolje obucene od mene! Ali to je valjda faza, proci ce, vec mi se polako, skupa s linijom, vraca i zelja za sredjivanjem sebe :D

[sillyme]

Da još malo mozda pojasnim - meni je savršeno jasno da ja po ovoj temi nisam objektivna i razumna, da nemamo taj problem s prostorom u stanu stvarno mislim da bi igrački imali bar dvostruko vise nego ih imaju. Recimo taj slučaj s barbikom, kad sam bila dijete bile su grozno skupe, dobavljane iz DE a ja dijete rastavljenih roditelja, otac je bio vrlo neredovit s alimentacijom i nisam imala rodjake-gastarbajtere da mi kupuju takve poklone, i meni su moje "barbike" bile pravo blago a s druge strane bila sam tuzna ponekad sto nisu "prave" jer im se ne savijaju koljena. I sad moje dijete ima 100x sugaviju "barbiku" koju joj je poklone baka pa ja zbog prostora i da ne pretjeramo s razmazivanjem ne kupujem drugu i onda ona se hoće igrati s njom a noge joj stalno otpadaju i ja u sebi se grizem da sam joj trebala kupiti onu iako sam i sama vidjela da se s ovom ne igra nešto posebno. Pogotovo kad usporedim koliko je mojoj mami bila relativno skupa ona koju je kupila meni a meni bi ova bila praktično beznacajna financijski.

No tu je uvijek prisutan taj strah da neće shvaćati kako sve to sto poželi ne može automatski dobiti ( ok, morala sam je razgocarati za pravog velikog zmaja koji riga vatru i žive dinosaure no u dućanu joj skoro uvijek kupim neke djidje tipa narukvice, spangice, rajfove i sl.

Jel ima neka "objektivna" mjera ravnoteze između naše želje da ih usrecimo igračakama i opasnosti da ih razmazimo tom silom željom da ih usrecimo

[leonisa]

evo viš. ovo ne kužim. ionako je m skoro uvijek sa mnom, kad god u neki dućan uđem. ja na odrasli dio, onda na dječji. u assesorize, npr. i svaki put se ogrebe za nešto. il od mene i od tate il od bake il od moje sestre il od njenog dečka. svih smuti. i donese doma neku torbicu, gumicu, špangu, nešto :mrrgeen:
i sad da joj još ja sama kupujem, i preko e baya gledam njene đinđe.
vi mora da imate neku skromnu i dobru djecu koaj niš ne traže or what?

vidis, ja ne odem na odjel za odrasle jer ja mrzim shoping!
jedino shoping za djecu volim, on me uveseljava, ispunjuje i lijeci moje depresivne faze
nije ona skromna, tj. nije da ne trazi, nego ne dobije uvijek. tata joj ne nasjedna na nista, dide nasjedaju na sve (moj stari joj ne zna reci ne za kinder jaje i knjige/casopise), a samnom bas i nema puno prilika zadnjih godinu dana.

al evo npr. kad smo bili preko oceana nasla sam jedan komad odjece za mene. to je bila ljubav na prvi pogled, strast, brak, sve al kad sam vidjela cijenu znala sam da za to mogu kupiti kapu za kojom slini (ona u obliku zivotinje sa salom i dzepovima za ruke kojih kod nas nema i kosta...puno otac je reko da nema sanse da joj to kupimo) pa sam joj kupila to i pozdravila se sa svojom nesudjenom sudbinom. idem do takve mjere da kad sam bila sama s curama u disneylandu nisam nista jela cijeli dan (hrana im je bolesno skupa) da bi njoj kupila suvenire. i uvijek gledam koga vise veseli, a posto mene veseli kad nju veseli, ne mogu...bolesna sam, znam
da ima mjesta u sobi svaki dan bi joj kupila po jednog LPS ili barbiku, makar neimala za jesti. zahvaljujem na ogranicenom prostoru.

[leonisa]

Jel ima neka "objektivna" mjera ravnoteze između naše želje da ih usrecimo igračakama i opasnosti da ih razmazimo tom silom željom da ih usrecimo

e ovo je mene godinama mucilo, narocito u fazi kad je zicala (mislim, zove moju sestru u svicu i pita kad ce doci i donjeti joj to to i to) pa sam joj zabranila da trazi ikoga ista, pa i nas. ali joj zato kupim kad ne trazi. to je bio neka moja granica. barem prva faza. do druge jos nisam dosla :D

[apricot]

Kupujem samo za Bozic, ponekad za rodjendan. Doduse, mi smo hrpe igračaka naslijedili tako da nije ni bilo potrebe da se kupuje dodatno.
Povremeno im kupim neku drustvenu igru, ako su zainteresirani. Nemam griznju savjesti zbog toga, nego zbog kolicine koju su svejedno skupili. Kad vidim koliko je tu love ulupano (nije vazno jel to bilo jucer il prije 20 godina) strese me.

X

ja to čak ni ne povezujem toliko s bačenom nocem, nego zamišljam hrpetine smeća koje svaki dan nastaju zbog bačenih (mahom loših) igračaka.

ali, da... kad razmislim...
svaku bih igračku pretvorila u nešto drugo

ne vjerujem da im nešto nedostaje, jedino me sram kada gledam tuđe fotke i dječje želje, što ni moja djeca ni ja ne znamo što je to

[marta]

I to, ta hrpa smeća, fuj.

[leonisa]

e to je jos jedna stvar- ne kupujem joj smece.
moja obozava roll play igre i jako puno se igra takvih igri, ima zaista punu kutiju LPS al se doslovno sa svakom igra. voli crtati pa ima tonu pribora. voli izradjivati stvari, pa ima i toga.
i ono sto je meni smece (npr. etikete) ona ih ne da baciti vec ih koristi u stvaranju neceg drugog, novog.

mene smeta sve veca nekvaliteta, npr. jos uvijek imam svoju prvu barbiku (ja sam ih imala dvije u svom zivotu) koja nema savitljive ni noge ni ruke, ona ih ima jos nekoliko od moje sestre i od sogorice i sve su te barbike u jednom komadu. imala je fazu kad je bila luda za winxicama i jedan rodjendan je dobila svih 5 od raznih ljudi (ili koliko ih vec ima u crticu) i bez obzira sto su skupe (150kn je za mene puno) svakoj je u roku pola godine otpala ili ruka ili noga. smeta me sto su igracke sve vise nekvalitetne i tako nastaje smece. a ona ne dopusta da se bace vec da se ljepe, pa se ne daju zaljepiti, pa se povlace takve, strgane.

[marta]

Meni to sve zajedno u konacnici izgleda kao smece. Obicno plasticno duuuugoraspadajuce smece.
Al ja sam nekako usamljena u toj tezi, ko Clint u špageti vesternima. Meni su i ovdje super cijenjene Chicco i Fisher igracke plasticni drekec.

[leonisa]

to su one igracke za bebe?

ok, ni meni one nisu napete, a iz iskustva vidim da bebu vise privlace sekine igracke, daljinski, kablovi, boce, trake za kosu, spangice i sve ono cime mi baratamo i sto mi koristimo.
izuzetak su neke muzicke igracke i one kocke igracke koje stavljas u njihov utor.

[Charlie]

Ja nastojim izbjegavat plastiku i nekvalitetne igracke, pa je tako kuhinja drvena, sudje takodjer drveno i limeno, memory, puzzle, kocke drveni, isto kupujem pribor za crtanje i kreativno izrazavanje, a najvise knjige i slikovnice, cak i bebi uzimam drvene i platnene igracke. Ali ne mozes pobjeci od plastike, i dali ste mi za mislit o toj hrpi smeca....za sad se nase sve igracke recikliraju, od najstarije necakinji pa nazad bebi, a jednom, uh...poklonit cemo dalje.
Ovdje gdje zivimo se jako puno reciklira, ali plasticne igracke na zalost ne.

[larmama]

U principu joj kupujem za Božić i za rođendan. Između sam joj kupovala slikovnice bilo da sam ja to željela ili ona . Ono što je odstupalo od ovoga su trendovske igračke koje sam joj znala kupiti ako sam vidjela da baš ima jaku želju no to je bilo na mjesečnoj bazi ili još manje.
Sad je veća i ovo između si u principu sama kupi od novaca koje je dobila tokom godine.
S time da ja nemam sad u glavi stav ne treba kupovati nego jednostavno mi nije prirodna stalna kupovina i zapravo mi uopće nije nikada padalo na pamet svakodnevno kupovanje. Tek sam nakon nekog vremana skužila da ima obitelji koje gotovo svakodnevno kupuju nešto ba bilo to i par kuna.
I unatoč svemu ima hrpu igračaka

[apricot]

slikovnice i knjige ne pripadaju u grupaciju "igračke"

[rossa]

e to je jos jedna stvar- ne kupujem joj smece.
moja obozava roll play igre i jako puno se igra takvih igri, ima zaista punu kutiju LPS al se doslovno sa svakom igra. voli crtati pa ima tonu pribora. voli izradjivati stvari, pa ima i toga.
i ono sto je meni smece (npr. etikete) ona ih ne da baciti vec ih koristi u stvaranju neceg drugog, novog.

mene smeta sve veca nekvaliteta, npr. jos uvijek imam svoju prvu barbiku (ja sam ih imala dvije u svom zivotu) koja nema savitljive ni noge ni ruke, ona ih ima jos nekoliko od moje sestre i od sogorice i sve su te barbike u jednom komadu. imala je fazu kad je bila luda za winxicama i jedan rodjendan je dobila svih 5 od raznih ljudi (ili koliko ih vec ima u crticu) i bez obzira sto su skupe (150kn je za mene puno) svakoj je u roku pola godine otpala ili ruka ili noga. smeta me sto su igracke sve vise nekvalitetne i tako nastaje smece. a ona ne dopusta da se bace vec da se ljepe, pa se ne daju zaljepiti, pa se povlace takve, strgane.

naša potrgana barbika je živjela u sretnom suživotu s ostalim bez jedne potkoljenice i to je bila "lutka s invaliditetom". tako da i potrgane barbike mogu imati svrhu

[larmama]

onda ću slikovnice izuzeti iz svoga posta
I još sam htjela reći da su nam rođendan i Božić u idealnoj ravnoteži da se izgušta u onome sto je dobila i zaželi novo.

[centar]

ja cu prodati legice da joj platim faks. mislim da ce novaca ostati i viska
imamo toliko setova koji se u hrvatskoj nikad nisu mogli kupiti, kuca, vlakova, dvoraca, citave serije 3u1, gusarskih brodova... pun prostor ispod naseg kreveta, pun ormaric za presvlacenje iz ikee koji nam sluzi kao polica za sve te kutije, pune police u njezinoj sobi.
dijete je od nas dobilo ruzicastu kutiju i svaki put kad bi je netko pitao cime se voli igrati, ona bi rekla lego i krenulo je kao poplava.

[cvijeta73]

vidis, ja ne odem na odjel za odrasle jer ja mrzim shoping!
jedino shoping za djecu volim, on me uveseljava, ispunjuje i lijeci moje depresivne faze

ne moraš dalje, ovo je ta suštinska razlika
al kako je sve manje i manje para, tako je sve manje i manje šopinga, naravno. za svih. pa se nekako svede na larmamin post.

silly, kupi djetetu poštenu barbiku

[cvijeta73]

e da, komad odjeće za mene u usporedbi s nekakvom kapom za m...neusporedivo. srećom, moji ni ne sline za tim skupim stvarima. m je jedno vrijeme bila luda za labelima i samo smo labela kupovali.

[Anemona]

To je strašno individualno.
Anemona i ja, recimo, smatramo da je prava mjera tamo negdje oko polovice mjesečnih primanja.

Šalim se, dijelim tvoj i Čarlin problem, kupovala bih do besvijesti.
Iako sam se i ja zaustavila u zadnje vrijeme, primijetivši da smo u međuvremenu nakupili hrpu toga što nije ni stigao doživjeti.
Tako da je unazad dva mjeseca dobio samo jedan HotWheels za 15 kuna.

Ustvari ćeš si napraviti uslugu time da prestaneš kupovati, kad vidiš da krene otkrivati neke igračke i nove načine igre s njima.

X

Baš mi je drago da si napisala i moje mišljenje, ne trebam se mučiti i pisati.

[genius]

Ja sam "nemajka" - nesjećam se kad sam kupila zadnju igračku (osim možda za Božić ili kad su bile skroz male), većina naših prijatelja to zna pa onda oni kupuju za rođendane i kad dolaze kod nas. Mislim nije da se moja djeca nemaju s čim igrati ali dosta toga ostalo je iz moga djetinjstva od beba ,tadašnjih barbika, plišanaca, čovječe,domina, una,crnog petra, lego kockica ,običnih drvenih kockica,igračaka iz kinder jaja....... i da ne nabrajam dalje. Uglavnom vidim i da oni nisu pretjerano zainteresirani za igračke ,mislim jesu ali dan eventualno dva,a ja nakon toga čupam kosu zbog bačenog novca, tako da sam valjda jako rano shvatila da im neću kupovati igračke.
Iako i ja se ponekad volim poigrati s nečim npr.lego... Hajde osudite me......

[vissnja]

Ja ne kupujem, skoro uopšte. Tu i tamo na kasi užicka nešto, neku glupost ili časopis.
Kupujem joj knjige i "potrošni materijal" (plastelin, bojice, flomastere, sveske, samolepljivi papir).

A opet imamo gomiletine igračaka, gomiletine.
I u stanu i u podrumu i u vikendici.

Jedino što sam joj do sad kupila je Schleich, moj brat mi je računao da imamo jedno letovanje u Schleichu (i životinje, i štrumpfovi i bayala...)

Ali ja bih kupovala, rado bih joj kupovala puno više kada bi nju išta zanimalo ili kada bi to bilo kvalitetno. Ovako, ona meni žica parfem, labelo, kremu, šnale.... nedavno me molila da joj kupim okruglu četku, da ima za frizuru. Dođe mi da sednem i da plačem.

[Mima]

Hm, i ja nekako mislim da ne kupujemo osim za rođendan i BING ali mislim da je tako da ne bi bilo te gomile igračaka u njenoj sobi.

[*mamica*]

Ja isto nisam nikada kupovala igračke i svejedno smo u 2 god nakupili igračaka za 2 vrtića

Moja slabost je robica, posteljina, cd-i i knjige. Na to mi nikada nije bilo žao potrošiti, a sigurno će tako biti i sa novim švrćom koji nam dolazi, iako mi nije baš neki gušt oblačiti dečke. Znam da je i kupovina odjeće za male bebe bacanje novca, ali za igračke mi je to katastrofa. Najradije sam nam pravila tijesto za igru ili smo bojile vodenim bojicama, a o igri vanka da ne govorim.

[piplica]

Nekada mjesecima ne kupimo niti jednu igračku, a nekada dobiju dvije zaredom. Ako im je nešto stvarno napeto i budu dovoljno dugo uporni.
Gledam da ne kupujem neplanirano, ono, u trgovini smo pa mi oni trpaju nešto u kolica,
već da je to nešto što oni stvarno žele od prije.
Volim, kao i Cvijeta, od toga napraviti isssue, pa mi kupovinu željene igračke obavljamo dvaput,
prvi put odemo u grad u obilazak trgovina i ispitivanje tržišta
I na sladoled.
Doma malo prespavamo i donesemo konačnu odluku o kupnji,
pa onda par dana slatko iščekivanje
zatim konačno odemo u grad izrealizirati tu kupovinu.
I na sladoled.
Dvostruko veselje.

[rehab]

Ne znam jesam li ja škrta ili što, ali jedino što se mogu sjetiti da sam mu kupila u 3 god života bile su kutija drvenih bojica, 1 bojanka, jedne puzzle i vrećica plastičnih vrećica. Sve ostalo je dobio. Uopće nemam potrebu kupovati mu igračke, niti on traži, vjerojatno jer nije naviknut na to.

[lunja]

Bas sam se sinoc nad ovim zamislila: http://www.e-novine.com/fotogalerija/fotogalerija-entertainment/80708-Pria-igrakama.html

Posebno nad zakljuckom autora fotogalerije: "Najbogatija deca bila su i najposesivnija. U početku mi nisu dozvoljavali da diram njihove igračke, i bilo je potrebno više vremena pre nego bi mi dozvolili da se igram sa njima," kaže Galimberti. "Sa siromašnom decom bilo je mnogo lakše. Iako su imali samo dve ili tri igračke, nije im bilo važno - igrali bi se sa svojim drugarima napolju."

Sigurno da ima i veze s karakterom, ali bas me streca i rastuzuje kad moja curica reagira tako- posesivno, kad inzistira usred ducana na necem sto je taj tren ugledala, kad nece ponijeti npr. biciklu u vrtic da joj druga djeca ne uzmu .

I da, i ja obozavam kupovati igracke ( ista vadiona, kao, samo kvalitetne) i njoj i drugoj djeci i sebi.

Danas sam u Ikei spucala poprilicno novcica na onaj Trofast namjestaj samo za pohranjivanje njenih igracaka. I jos sam se mislila trebam li joj sa poludnevnog izleta u Ikeu ponijeti suvenircic s odjela plisanaca .

[kljucic]

Ne stignem sve čitat, ali tu sam negdje na tragu apri i marte. Dovoljno plastičnog smeća dobiva od drugih pa ja kupim pokoju drvenu ili didaktičku igračku za blagdane i rođendane. Što zbog novaca, što zbog ekologije, što zbog bojkota konzumerizma, nastavi niz.
Ionako se na kraju igra sa ne-igračkama npr. krpicama koje su mi ostale od krojenja, mojim zdjelama, granjem itd.

[magriz]

tu sam negdje, između anemone i svimbalo i leonise

kupujem mu jer želi, ali i jer mene veseli
i uopće me ne dira jel to plastično smeće ili turbokvalitetno drvo. ako se mališa s tim igra, meni je dovoljno
sretna sam jer je fazu gormita i ostalih skupiihsve igračaka prerastao. sad smo na skupiihsve knjigama

[anchi pp]

Ja sam svojoj kćeri dok se još igrala s igračkama kupila 1 šatro-barbiku i 1 pravu barbiku. Tata je bio druga priča, češće je putovao i uvijek je donosio igračke i razne druge stvari.
Bake i djedovi, ne moram valjda ni govoriti. A kako joj je rođendan i sv. Nikola na isti dan - oni su joj kupovali duplo!!!
Bila sam luda od toga i bojkotirala sam kupovinu čim više, eto i uspjela sam. Isto sam te hrpetine igračaka promatrala koa bačen novac i smeće.
Dio smo uspjeli reciklirati drugima, ali većina je završila na smetlištu . Žalosno.
Dakle, ja nisam imala mjeru u ne-kupovanju

[Sirius Black]

Kupujemo za rođendane, sv. Nikolu i Božić. Jedna cura je rođena u svibnju, jedna u listopadu, a za svaki rođendan obje dobiju neki poklon (slavljenica veći, druga manji) od nas, obje bake i obje tete. Isto svi kupe i za Nikolu i Božić, pa nema potrebe da dobivaju igračke u međuvremenu jer je i ovo više nego dovoljno. Više ne znamo kaj kupiti jer svega imaju previše. Nisu uvijek igračke u pitanju jer dobivaju i odjeću i knjige, ali ni knjige više nemam kam stavljati, moramo im napraviti nove police.

Jedino kaj kupujemo izvan rođendana i blagdana su knjige, i starija cura je dobila šah jer ga obožava igrati.

[Snjeska]

. Recimo taj slučaj s barbikom, kad sam bila dijete bile su grozno skupe, dobavljane iz DE a ja dijete rastavljenih roditelja, otac je bio vrlo neredovit s alimentacijom i nisam imala rodjake-gastarbajtere da mi kupuju takve poklone, i meni su moje "barbike" bile pravo blago a s druge strane bila sam tuzna ponekad sto nisu "prave" jer im se ne savijaju koljena. I sad moje dijete ima 100x sugaviju "barbiku" koju joj je poklone baka pa ja zbog prostora i da ne pretjeramo s razmazivanjem ne kupujem drugu i onda ona se hoće igrati s njom a noge joj stalno otpadaju i ja u sebi se grizem da sam joj trebala kupiti onu iako sam i sama vidjela da se s ovom ne igra nešto posebno. Pogotovo kad usporedim koliko je mojoj mami bila relativno skupa ona koju je kupila meni a meni bi ova bila praktično beznacajna financijski.

No tu je uvijek prisutan taj strah da neće shvaćati kako sve to sto poželi ne može automatski dobiti

Mislim da si joj trebala kupiti tu barbiku.
I sama kažeš da ima samo jednu, i ta ne valja (otpadaju joj ruke i noge), nije ti preskupa, dijete je želi a i ti ju želiš za svoje dijete.

Moja D. ima 14 barbika, pravih. Ne volim da se igra sa kineskim smećem.
Neke sam joj ja kupila, neke je dobila na poklon a neke je sama platila iz svoje kasice. I igra se s njima, svakoj zna ime i funkciju

[Mima]

Iskreno rečeno, svaki puta kad iz neke pedagogije i principa nisam htjela djetetu kupiti igračku kasnije sam to požalila.

[Snjeska]

naša potrgana barbika je živjela u sretnom suživotu s ostalim bez jedne potkoljenice i to je bila "lutka s invaliditetom". tako da i potrgane barbike mogu imati svrhu

i mi imamo kena bez ruke

[Mima]

Tko u to sumnja neka pročita odličnu knjigu Maše Kolanović - Sloboština Barbie, gdje će upoznait jednog vrlo zanimljivog Kena zvanog doktor Kajfeš

[sillyme]

Hvala svima na raznim iskustvima. Ako nista adrugo tjesi me da i vi koji kao ne kupujete igracke ipak na kraju shvatite da ih imate za vrtic-dva
Inace, ja sam stvarno stavila tu svoju opsesiju kupovanjem pod kontrolu (operatvno, ne i misli o kupovini), odavno joj nisam kupila nista posebnog, samo pokojeg minis-konjica ili ljubimca (rang 1-5kn), cak su i drugi prestali kupovati (mi smo im rekli da smanje jer da em ima sve em nemamo kuda s tim). Naravno, poneki "izlet" tipa dva gumena dinosaura koja je ona odabrala (jedan za sebe i jedan za bracu) dok je u posjeti rodbini ne raucnam, dobila je doduse i lego za 5+ ali taj sam spremila za kasnije jer se ne slaze s duplom. A onda opet - odem u postu, i dok cekam u redu vidim neki hello kittey bolnica set (ona se jako voli igrati doktora - imamo naravno i doktorski set) i dodjem opet u napast kupiti iako imamo sav pribor za igranje bolnice. Velim... problem je u meni.

Barbiku mislim da cu ipak kupiti , ali ipak za koji jos tjedan-dva ili mjesec. Onaj dan nisam mogla nikako jer sam joj jasno rekla prije ulaska u ducan da idemo kupiti frendici poklon a njoj spangice, a ona je opalila pravu scenu kako ona hoce tu barbiku i da joj moram kupiti. Inace je dobra u ducanu, vjezbale smo puno kako se ponasa ali zna se da ako zica i drami da onda sigurno nista od kupovine

[spajalica]

kupujemo igracke za rodjendan i za BING. Sv. Nikola i zeko donose uglavnom slatkise i sitnicu (za balerinu obicno su to spangice i sl. drangulije, za BC-a vec nesto tog ranga).
no i drugi im kupuju za iste te prigode, pa se toga u ta dva praznika skupiiiiiii,
i naravno kupuju sebi od svojih novaca, koje dobiju od baka ili odnosom boca: BC je nedavno kupio lego chimu, iskesirao za mene nevjerojatnu svotu novaca. ali ni MM ni ja mu nismo rekli ni rijeci. sad ga svrbi sto mu sestra ima puno vise love od njega (sto je prilicno nevjerojatno), a treba mu novi bicikl. sav je na mukama.

[apricot]

kod nas se količine smanjuju
starija je prešla u fazu u kojoj prijatelji više ne poklanjaju igračke
a budući da ona nije špangica-torbica tip, povećavaju se koliloine knjiga
što ona najviše i voli

a malac ima njezine naslijeđene igračke
s tim da se najviše igra mačevoma, pa bismo i te stare polako mogli "rashodovati"

[tangerina]

Onaj dan nisam mogla nikako jer sam joj jasno rekla prije ulaska u ducan da idemo kupiti frendici poklon a njoj spangice, a ona je opalila pravu scenu kako ona hoce tu barbiku i da joj moram kupiti. Inace je dobra u ducanu, vjezbale smo puno kako se ponasa ali zna se da ako zica i drami da onda sigurno nista od kupovine

Mi imamo isto ovo pravilo i inače odlično funkcionira, nikad ne radi scene u dućanu. Do prije 10 dana, kada je u Plodinama ugledao Lego vatrogasca koji se od njegovog L. vatrogasca razlikuje po, citiram juniora "što ovaj ima okvir kao kabriolet samo bez stakla, i gospodin (vatrogasac) ima brkove". Opalio je takvu dreku da sam se na kasi pravila da ne poznajem to dijete koje urla i tatu koji ga pokušava smiriti. I danima još pričao o tome. Ne sjećam se kad je tako zapeo za nešto, a mene mrzi dati 80kn za igračku kakvu već praktički ima.

Na temu, iako moje dijete sasvim sigurno ima puno više igračaka nego mu treba, muž i ja smo pravi skeneri za "ono što bi mu se sigurno svidjelo". Sreća da smo u stisci s novcima pa ne kupimo sve što poželimo. Ali primjenjujemo ono spremanje svih igračaka s kojima se ne igra sa strane (imamo neki prostor koji ne koristimo), pa ih izvuče nakon nekog vremena oduševljen.

[rehab]

Ja svome nisam ništa kupila ni za Božić, ni za rođendan Ne zato što nisam htjela, nego zato što to njemu ništa ne znači. Kupila sam mu za sv. Nikolu vrećicu sa slatkišima i crtanim filmom, samo se reda radi nasmijao i rekao : super, i nije ju više niti pogledao. Djed ga upita što će mu kupiti, a on kaže : vodu i povrće Njemu je i za rođendan i za Božić bila veća fora okićen bor, rođendanska torta koju je sam izabrao, tko mu je sve došao, itd., nego što mu je tko kupio. Da ne ispadne da nikad nemamo scene u trgovini, taj bi za Domaćica kekse i smoki prodao dušu, to ga baš veseli. Obožava figurice životinja, ali sam nakon ogromne kutije sakupljenih životinja stavila rodbini veto na na kupovinu istih, jer mi nema smisla da dijete ima 5 nosoroga, 8 krava, itd. Jedino što je uvijek dobrodošlo su knjige, puzzle, bojanke i bojice, to mi je nekako potrošan materijal za zabavu.

[Peterlin]

kod nas se količine smanjuju
starija je prešla u fazu u kojoj prijatelji više ne poklanjaju igračke
a budući da ona nije špangica-torbica tip, povećavaju se koliloine knjiga
što ona najviše i voli

a malac ima njezine naslijeđene igračke
s tim da se najviše igra mačevoma, pa bismo i te stare polako mogli "rashodovati"

Ovo smo mi imali prije nekoliko godina. Fakat, s vremenom se hrpa igračaka smanji (a i znaš prepoznati što bi djetetu pasalo, a što je čisti višak).

Mi smo godinama znali "reciklirati darove" (dupliće društvenih ili računalnih igara, knjiga i sličnog spremiti i darovati dalje za rođendane dječjih prijatelja).

[*mamica*]

Ako nista adrugo tjesi me da i vi koji kao ne kupujete igracke ipak na kraju shvatite da ih imate za vrtic-dva

Koji KAO??

Hoćeš reći da nam ne vjeruješ??

Mi smo nakupili toliko igračaka jer ih je dobila na poklon. A smanjila sam ih na mjeru dva vrtića nakon što sam dvaput bacala sve oštećeno. I isto bi ih većinu najradije bacila/poklonila, ali mi žao, imaju sentimentalnu vrijednost.

[hm]

Mi isto ne kupujemo igračke - osim za Božić i ročkas. Iznimna je bila faza kad su se "skupljali" gormiti, pa smo tu i tamo znali kupiti pokoji set (nemaju ih previše - u odnosu na to koliko ih je izašlo).
Ali sam ja zato slaba na knjige i društvene igre.
Za prvo su i sami zainteresirani, a na drugih treba s vremena na vrijeme malo više potaknuti, ali igraju se i s njima.
Od ostalih igračaka najviše vole mačeve, legiće i još poneke kocke, a s napuhanim balonima smišljaju najbolje igre ....

[sonata]

I mi kupujemo samo za blagdane i rodjendan. Ne znam, volim da dijete shvati da i mi imamo zelje, citaj: i mama bi svaki tjedan kupila cipele pa ne kupi i da nekako shvati da ne moze imati sve sto pozeli a pogotovo ako ce se time igrati 2 dana. Do sada smo vec primjetili s cime se najvise igra a to su barbike, legici i crtanje i onda tako gledamo i kupovati. Ali isto tako ne kupujem 100 barbika nego robu i namjestaj jer mi se to nekako cini bolje. I u zadnje vrijeme smo poceli dio igracaka micati (dobro, mi imamo mjesta gdje ih mozemo maknuti) i onda ih se zazeli, par dana igra pa opet promijenimo za nesto drugo. Jedino sto s vremena na vrijeme uleti je neki casopis ili rajf. prsten ili ogrlica ali to su cijene od 5-20kn a to i mi potrosimo na kave, lak za nokte ili sta ja znam neke druge sitnice.