Citiraj Matovila prvotno napisa Vidi poruku
Inače, u subotu popodne je moje ludovalo, u nekoliko navrata mi je došlo da viknem ili nešto drugo.... svaki put sam duboko udahnula i iznova....
Navecer kaze ona meni "mama, ja sam ti danas jako vesela i znam da sam te malo zafrkavala, a meni se tako sviđa kad se zafrkavamo. Sutra možeš ti mene zafrkavati, a poslije ćemo zajedno tatu!" Mudrica, zar ne?
Vidš, kad bi meni smetalo to ludovanje, ja ne bih uzdisala i opet iznova, već bi mu jasno dala da mi to smeta. Nekako mi nikada nisu sjela ta prestrukturiranja u glavi i biranja riječi. Uvijek nastojim biti iskrena sa svojim djetetom, i ne krijem kad sam sretna, ljuta, umorna, razigrana, kad me nešto živcira... Dajem mu do znanja da je svaki takav osjećaj ok. I sviđa mi se što i on na jednak način uzvraća meni. Ako slučajno pretjeram, uvijek se ispričam. I on se uvijek meni ispriča kad pretjera, i to mu dođe spontano, jednostavno je usvojio takav obrazac ponašanja. Više volim spontanost i otvorenost u odnosu, a mislim da je takav pristup i zdraviji.