Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
mamice
Slažem se s tobom, čvrst stav je važan i dobar je put.
Međutim, što se događa kad nakon tvog čvrstog stava, posjedanja i oblačenja jakne, dijete jaknu strgne sa sebe?
Ili kad zatvori usta kod pranja zubi i smijucka se, iako je za tebe pranje zubi stvar koja se radi bez iznimke?
Za neke je čvrst stav dovoljan da rade što roditelj želi, za neke nije. Ili za isto dijete, jedno vrijeme jest, a onda otkrije da se može i drugačije igrati. I to je isto ok i važno, tako se odrasta. Nije ta poslušnost baš toliko važna (nije ni nevažna, naravno, mora to dijete nekako funkcionirati u zajednici).
E o tome ne mogu pričati, jer nisam imala takvo iskustvo - vidjet ćemo što dolazi s ovim dečkićem koji nam stiže. Prvo dijete nam je bilo lako odgojivo - tako kažu drugi, meni se nije činilo. Ulagala sam ogromnu energiju, trud i volju da bih mogla hendlati s njom jer je imala jako jako izraženu osobnost i svoje ja. Čini mi se prije da sam pogodila pristup koji je njoj odgovarao.
Ali kao što već rekoh, život nije crno-bijel, vidjet ćemo što nam nosi drugo dijete i kakav će ono pristup trebati.