ja trenutno pokusavam sebe istrenirati da dajem vise slobode jer sam skuzila da ovako vise ne ide

to otprilike ukljucuje da, ako pobjegne, ne idem za njom nego cekam da se vrati. da ju pustam i da padne i da se razbije ako to bas jako zeli, da jede prljavi snijeg za koji sam 1000000000000000000 puta rekla, objasnjavala, pokazivala da se ne jede (i slicne gadosti).. uglavnom suprotno od ono sto sam radila dosad (uzaludno) i nervirala se i pi*dila. primjetila sam da se puno suradljivije ponasa otad. naravno, ne dam da istrci na cestu i sl, ali sve neopasne stvari su trenutno dozvoljene. ona je takav tip da mora sama isprobat ili ce svijet propasti, a ja mogu dzabe objasnjavati 500 godina.

ovo sa kupnjom ili ne prepustam svom trenutnom ceifu i financijskoj situaciji, a nekad se i sjetim unaprijed obavijestiti o odluci (i nje se drzim bez obzira na ispade, ako ih bude). u trgovine igrackama ulazimo se defaultnim "nista ne kupujem", ali dozvoljavam da se predomislim na licu mjesta

uglavnom nam je ok, slusaju me, postujemo se i nemam prevelikih zamjerki (iako naravno ima dana kad poludim i derem se i prijetim svacim sto obicno ne izvrsim). ali to ima veze samo s karakterima srednje i najmanje. one me iz topa na mjesec ispaljuju, a istovremeno su divne