i ja sam za posljedice. koja je razlika učim se svakodnevno već nekoliko godina. rekla bih da da je u odgovornosti. kod nagrade i kazne odrasla osoba je vrhunski autoritet koji prosuđuje a djetetu ostaje da bude poslušno ili ne. kod posljedica dijete prosuđuje na vlastitom iskustvu i tako razvija unutrašnju odgovornost .
npr.djetetu naredim da obuče jaknu- nagrada:bravo, kako slušaš mamu; čokoladica....
kazna: zločest si, odi u sobu u kaznu, nećeš ići trala...la
posljedica: zima je, ja ću obući jaknu ,odi na balkon provjeriti kako je vani
ako neće jaknu djetetu dopustimo da mu bude hladno

u početku mi je najgore bilo to dopuštanje jer sam samoj sebi izgledala kao neodgovorna mama. jedan dan dijete ostane polugladno, drugi dan izađe vani obučeno u sto boja, u prljavoj majici, treći dan ode u školu bez zadaće, četvrti mora iz parka jer je eto skočilo u lokvu i smočilo se.. uvidjela sam da je jako malo stvari koje su po život opasne. to objašnjavam i ne dopuštam.
sve ovo odnosi se na područje djetetove odgovornosti: gladi, žeđi, sna, odijevanja, školskih obaveza.... 'moje je mišljenje takvo ali ti imaš pravo samo odlučiti' u 99% slučajeva odluče u skladu s našim mišljenjem( još su mali, kako će biti kasnije vidjet ćemo)
sve ovo ne odnosi se na područje moje odgovornosti: računalo ne diraj, nemogu te nositi bole me leđa,nećemo ništa kupiti osim kruha,... ako moraju plakati zbog toga neka plaču, ne ljutim se zbog plača. ako ipak naprave ono što nedam vičem..
imamo troje djece (4;5 i pol; 6 god i 9 mj) i mogu reći da kod nas takav pristup pali. vičemo vrlo rijetko, dogovaramo se, poprilično su samostalni
kao što rekoh, početak je bio najteži jer u svojoj memoriji ni ja ni mm nismo imali sliku roditelja koji poštuje.(ne pričam o ljubavi nego baš o poštovanju)