Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
Prije par godina, dok sam imala samo curu, potpisala bi Matovilu i čudila se ostalim metodama "discipliniranja", "zvjezdica", "oduzimanja crtića" i sl.

Onda je došao Braco - i sve se promijenilo, a najviše moji stavovi o odgoju!
Njega ništa ne dira - ne sluša, baš ga briga za kazne, nagrade...ok, tek je 2i pol godine, ali u usporedbi sa sekom u toj dobi, to je nebo i zemlja. Seka je bila stvarno lako odgojivo dijete, a braco je totalna suprotnost.
Ovo je i kod nas najveći problem, on ka0o da se isključi, ne reagira, ignore maksimalno, ništa mu ne znači ako će otići bez crtića na spavanje, ili ako ću mu spremiti lego za taj dan. Super su meni ove metode, ali iskreno mislim da na njemu nisu primjenjive. Evo već par dana je ok, svaki put kad smo ušli u trgovinu, prije toga je bilo dogovor, dogovor, dogovor. Prekjučer je mene nešta uhvatilo, mogla sam cijeli dan plakati, i skužio je da sam tužna, i još me više rastužilo kada me pitao: jel tako da slušam? Nekako mi je ispalo kao da je on shvatio da sam tužna zbog njegovog ponašanja, a nikad mu to nisam rekla tako. Nikad nisam rekla: e sad je mama tužna zato što ti ne slušaš, ljuta da, ali tužna nikad. Ili sam krivo shvatila, jer mi je dan baš bio za pokrit se po glavi. :/