Scene u trgovini

[leonisa]

ja sam odrasla osoba i biram trenutak kad prenosim odgovornost na dijete. hajdmo na jaknu. mogućnost izbora hoće ili neće počinjem nuditi u trenutku kad se zbog odabira neće završiti u bolnici. park ispred zgrade je zicer. možemo se vratiti doma i ponovno izaći ili se samo vratiti doma. predavanje nakon događaja potpuno je suvišno.
lakše je ponesti jaknu nego se zafrkavati sa sitnim nezadovoljstvima.
ponekad je treba ponesti,ne treba biti isključiv ali ako to stalno radimo odlazimo u drugu krajnost.

mogucnost odabira bit ce: oces jaknu ili prsluk i trenirku i to ako ja kao odrasla osoba procjenim da joj i u jednom i drugom moze biti dovoljno toplo. time sam joj prepustila odgovornost odabira izmedju dva izbora kojeg sam ja kao odrasla osoba procijenila da su ok jer je ta odgovornost na meni. ja sam odrasla osoba i ja sam odgovorna za njeno zdravlje.
isto kao sto je prekjucer htjela obuci laganu proljetnu suknju. rekla sam da je prehladno i dala joj stample i dvije samt suknje da izabere koju ce. nisam joj dopustila da obuce ono sto je htjela, al je na kraju obukla sta je izabrala. podjeljena odgovornost na nivou zrelosti.

[rehab]

Mislim da svaka metoda treba biti prilagođena pojedinom djetetu, i da se ista metoda ne može primijeniti u svakoj situaciji. Sasvim mala djeca ne mogu podnijeti punu odgovornost za svoje postupke, niti mogu uvijek razumjeti svako objašnjenje zašto nešto ne smiju. Neka djeca ne mare za posljedice, čak ni kada ih iskuse. Većina djece ne može tako dalekosežno razmišljati, da izbjegavaju loše posljedice. Evo, iz vlastitog primjera. Dopustila sam mu da približi prstić kaminu, i prije nego je dotaknuo kamin, shvatio je da je to jako vruće i nešto što treba izbjegavati. Nikada ga nisam morala upozoravati da ne dira vatru, sam je iskusio da to može biti opasno. Drugi primjer, kad ja i mm pijemo kavu, i on je želi piti. Pokušali smo mu podvaliti kraš umjesto kave, ali nije uspjelo, brzo je primijetio razliku u boji. Kako da mu objasnim da kava nije za 3-godišnje dijete? Nekad ukrade gutljaj, ako ostavimo šalice na stolu, i vidi da se ništa loše nije dogodilo, samo mu je bilo fino i ukusno. Ne mogu mu ja sad objašnjavati štetne učinke kave na njegov organizam, jer je premalen da to shvati. Jedino mu mogu reći da mu ne dam piti jer to nije za malu djecu i gotovo (u prijevodu - because I told you so). Ili kad idem uspavati malog bracu. Više sam ga puta upozorila da bude tiho. Ispočetka je bilo teško, pustila sam ga da bude glasan i da brat ne može zaspati od njega. Vidio je da se ne mogu igrati s njim zato jer je brat pospan i nervozan, dakle iskusio je lošu posljedicu, pa ga to nije spriječilo da opet bude glasan. Naučio je tek kad sam ga za kaznu poslala u njegovu sobu, i otišla u miru uspavati brata. The point is, svako je dijete drugačije, svaki uzrast i situacija nosi svoje, i svemu trebamo prilagođavati naše postupke.

[crnka84]

Dopustila sam mu da približi prstić kaminu, i prije nego je dotaknuo kamin, shvatio je da je to jako vruće i nešto što treba izbjegavati. Nikada ga nisam morala upozoravati da ne dira vatru, sam je iskusio da to može biti opasno.

Evo ovaj primjer, opekao se na lampion i pustio si je vrelu vodu iz aparata za vodu po ruci, u obadva slučaja je imao plikove, i jako ga je bolilo. No ja još uvijek ga moram opominjati za peć, rernu, šporet, dakle, uopće nije naučio da to NE SMIJE dirati. Kao da se mora opeći na sve što je vruće, da bi se sam uvjerio da je to tako. Isto je i sa skakanjem i trčanjem s okrenutom glavom u stranu, redovno mazne od štok. Zapravo rijetko prođe dan, a da se on negdje ne udari. Jako je brzoplet, a uz to još i nespretan, da ne kažem smotan...