znas ono kad se dijete igra na podu i u svom je filmu, a ti sjedis i gledas ga, ne gledas uopce sta radi/gradi niti kako izgleda, gledas njegov dozivljaj svijeta i sebe. i onda se dijete okrene i ulovi tvoj pogled i vidi da ga vidis i prije nego je reklo "vidi me" i u tom trenu vidis onaj osmijeh koji isijava iz ociju toliko da obasja sobu...

dijete kad nesto ucini i zeli se pohvaliti i dobiti priznanje za ucinjeno ne kaze vidi me, kaze vidi (i pokaze). vidi kako sam obukla ovu lutku, vidi kako sam se popela, gle mama ovo sto mogu napraviti, vidi kak skocim, gle kak se prekobicnem. za razliku kad kaze vidi me. tada trazi da vidis njega/nju.