Scene u trgovini

[cvijeta73]

ma dajte. mi smo svi drugačiji, pa ćemo drugačije i odgajati djecu. to je neminovno. meni ovo tvoje matovila djeluje sterilno i promišljeno, a vjerujem da nije.
i stvarno mislim da je potpuno nebitan odabir riječi koji ćemo koristiti. sjećam se tog dijela o crtežu. i dok sam ga čitala, prije 5 godina, bio mi je bzvz, neprimjenjiv za mene. ako se potrudi s crtežom, prirodno mi dođe pohvaliti ga i razgovarati o njemu. dok sam čitala, mislila sam u sebi - a daj više reci toj maloj da je lijepo nacrtala, a ne kolko boje si koristila, đizs.
neprimjenjive su mi i zvjezdice. ne ide.
a neprimjenjiva mi je i dosljednost. da u jednom trenu kažem nema soka i toga se držim ko pijan plota. opet ne ide.

enivej, on topik, moja prilično tantrumasta djeca, oboje, nikad u dućanima nisu radila scene.
kombinacija ovdje rečenog.
prvo, dok su tako mali, zaposliš ih u dućanu, da oni imaju ulogu biranja. od dućana napraviš igru.
drugo, dogovoriš neku sitnicu koju će dobiti, na kraju, na kasi.
treće, ako ga ponese i nestane negdje, a oće to djeca kad ga nađeš, ako već nije i samo dijete u panici, spuštanje u čučanj i razgovor. dok si u čučnju, dobro vidi tvoju izbezumljenu facu, uznemirenu jer si ga izgubio iz vidokruga i panično tražio. spoje se neverbalna i verbalna komunikacija i teško da će to ponoviti. ako si stvarno uznemirena. to im je dovoljna i kazna i posljedica, kako god hoćete. hebeš sok. a ako nisi, a onda znači da dijete nije baš toliko zabrljalo.

[crnka84]

treće, ako ga ponese i nestane negdje, a oće to djeca kad ga nađeš, ako već nije i samo dijete u panici, spuštanje u čučanj i razgovor. dok si u čučnju, dobro vidi tvoju izbezumljenu facu, uznemirenu jer si ga izgubio iz vidokruga i panično tražio. spoje se neverbalna i verbalna komunikacija i teško da će to ponoviti. ako si stvarno uznemirena. to im je dovoljna i kazna i posljedica, kako god hoćete. hebeš sok. a ako nisi, a onda znači da dijete nije baš toliko zabrljalo.

a što ako to njega ne tangira previše? čini mi se da ga uopće nije briga što sam ja u tom trenu ljuta/bijesna. jedino što sam do sad shvatila da mu zaokupi pažnju, je, ako sam tužna...

[leonisa]

treće, ako ga ponese i nestane negdje, a oće to djeca kad ga nađeš, ako već nije i samo dijete u panici, spuštanje u čučanj i razgovor. dok si u čučnju, dobro vidi tvoju izbezumljenu facu, uznemirenu jer si ga izgubio iz vidokruga i panično tražio. spoje se neverbalna i verbalna komunikacija i teško da će to ponoviti. ako si stvarno uznemirena. to im je dovoljna i kazna i posljedica, kako god hoćete. hebeš sok. a ako nisi, a onda znači da dijete nije baš toliko zabrljalo.

svaki bitniji razgovor vodile smo ovako. oci u oci. spustala bi se na njezinu visinu ili bi, dok sam bila trudna pa je to bilo malo teze izvedivo , dizala na svoju (stepenice, kauc...). jedino tako me moze dozivjeti u potpunosti, vidjeti mene i ja nju. pa tako i moje emocije. bez da joj patroniziram s visoka. jedino u takvom polozaju mogle smo imati produktivnu komunikaciju.