naljutiti se i vikati nije knjiški?
u jednoj trećoj knjizi juul reče:
"a sad zašutite i slušajte. dosta mi je vašeg brbljanja i ne želim više čuti ni riječi o razrednom slavlju. ja radim svoj posao i predajem, a to je danas bilo nemoguće. želim da sada sjednete na svoja mjesta i usredotočite se na školski rad koji ćete pisati sljedeći četvrtak.I TO SMJESTA!"
nastavnica viče iz sveg glasa, po vratu su joj izbile crvene mrlje, a oči su joj pune srdžbe. nema sumnje da su djeca prevršila mjeru. neka su se djeca uplašila, a nekima ja žao-što je u redu. nešto starijoj djeci neće naškoditi ako se suoče s osjećajima odraslih-bez obzira jesu li ti osjećaji nekome tko to promatra izvana razumni ili nerazumni.
da je nastavnica svoju prodiku zaodjenula u riječi kojima bi djecu izgrdila, ponizila ili povrijedila, to bi oslabilo njezin položaj u razredu. svoje bi granice označila tako da povrijedi djecu i time ne bi stekla vjerodostojnost.
s druge pak strane nema sumnje da bi željeno djelovanje izostalo da je nastavnica svoju izvornu frustraciju maskirala slatkorječivošću, apeliranjem i izražavanjem žaljenja, jer joj ni to ne bi dalo vjerodostojnost."