Citiraj Matovila prvotno napisa Vidi poruku
Kazna i posljedica nisu sinonimi. To sto ju neki od vas koriste kao sinonime to je drugi par rukavica.

Mislim da je kljucan zadatak (i izazov) roditeljima pronaci nacin vodjenja koji uzima u obzir potrebe djeteta (ukljucujuci i potrebu za autonomjiom o kojoj govorite), a da se pritom ne narusaca psihicki i tjelesni integritet djeteta.

Ja svaki put reagiram na svako ponasanje koje krsi dogovorena pravila i/ili ugrozava neciji integritet, ali nastojim pritom biti podrzavajuca, dakle ne izgubit zivce, vikati, povrijediti, prijetiti.
Meni je ovo totalno nelogično. Više nego na Juula, ja se oslanjam na Pavlova, koji je davno dokazao na koji način učimo. Ako se ponašam podržavajuće kada se dijete ponaša neprimjereno, sigurna sam da dijete iz toga neće ništa naučiti. Barem ne moje dijete, neću sad o onoj lako odgojivoj djeci s izrazito blagim temperamentom. Ako ništa drugo, uvjerena sam da to zbunjuje dijete. Zapravo me čitava priča podsjeća na jednu moju profesoricu iz fakultetskih dana koja se ponašala baš ovako kako ti opisuješ. Uvijek je imala neki polusmiješak na licu, pažljivo birala riječi kojima će komunicirati s nama, sve što joj je smetalo izgovarala je u nekom pozitivnom, podupirućem tonu... Na kraju su je studenti doživljavali kao licemjernu i neiskrenu. Ne kažem da dijete treba vrijeđati i uništavati, ali ono treba osjetiti loše posljedice (ili kazne) za neprimjereno ponašanje.