Moj sin je trčao po trgovinama, ponekad bi slučajno ponešto i razbio. Kada sam ga prestala voditi bilo gdje, moja mama je tada rekla:" Ako ga skloniš od izazova trenutno jel misliš da će on nešto skontati i da će tebi biti lakše?! Ne, ti samo odgađaš njegovu neposlušnost!" I tako smo se nas dvoje znojili prilikom odlaska u trgovinu, prilikom odlaska nekome u goste, prilikom bilo čega, gdje je on mogao doći do "izražaja". JA nekada ludila, nekada objašnjavala, nekada galamila, čak sam znala i plakati od muke. I onda je to odjednom prestalo, čak mu je sada sa 10, bezveze kada mala seka nešto izmišlja ili galami dok kupujemo. Uz to, lijepo pozdravlja, pametan je, odgovoran, slobodan, nije ono nevjerovatno stidan, kao što neka djeca budu. Skroz ok lik koji jasno izražava svoje stavove, i ima svoje mišljenje. Svi su naprosto ludi za njim.
Sad trebam se nadati da će i ova mala biti jednom takva