svaki bitniji razgovor vodile smo ovako. oci u oci. spustala bi se na njezinu visinu ili bi, dok sam bila trudna pa je to bilo malo teze izvedivo, dizala na svoju (stepenice, kauc...). jedino tako me moze dozivjeti u potpunosti, vidjeti mene
i ja nju. pa tako i moje emocije. bez da joj patroniziram s visoka. jedino u takvom polozaju mogle smo imati produktivnu komunikaciju.





kad ga nađeš, ako već nije i samo dijete u panici, spuštanje u čučanj i razgovor. dok si u čučnju, dobro vidi tvoju izbezumljenu facu, uznemirenu jer si ga izgubio iz vidokruga i panično tražio. spoje se neverbalna i verbalna komunikacija
Odgovori s citatom