Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
Matovila, sve sto ti pises lijepo zvuci u teoriji, ali u praksi bas ne funkcionira

I naporno je svima, i roditeljima i djeci, to stalno promisljanje kako reagirati, kako se postaviti na neko ponasanje...

Npr., ja kuham, cujem iz djecje sobe da je neki dvostruki tantrum u tijeku, samo zavicem: ko se svadja, danas ne gleda crtic - i obicno zavlada mir! Kakva analiza potreba djeteta i ne narusavanja psihicko/tjelesnog integriteta djeteta? U xy svakodnevnih situacija? Od strane nekoliko osoba koje su s djecom na dnevnoj bazi? A svaka od njih ima svoja pravila i stavove - npr. deda nekako uvijek ocejkuje da starija popusti mladjem, tata ih gleda kao ravnopravne, baka ih kod sukoba brzo razdvaja bez rjesenja i zabavlja necim novim, a ja ne znam kako reagiram - kako mi se cini da bi bilo OK. Ne promisljam dubokoumno, nastojim postici neku harmoniju, bez previse filozofiranja, osnovna premisa je da smo obitelj, da se volimo i zato se izvolite lijepo ponasati jedni prema drugima.
Baš tako. I ja sam bila u fazi kad sam se držala Juula ko pijan plota, i to je bilo dok sam bila sama kući s djetetom, 1 na 1. Pogubili se i ja i dijete. A onda sam dobila posao, stiglo i drugo dijete... Juula se sjetim tek kad ga spomenu na forumu. Još kad uz to netko živi u većoj zajednici, pa svatko ima potrebu uskočiti i nadodati nešto svoje... Nije da od Juula nisam puno naučila i promijenila neke svoje stavove i razmišljanja, ali da slijepo slijedim sve što mi Juul propiše... No way. Uostalom, mislim da je i on negdje izjavio da je puno bolji pisac i terapeut, nego roditelj. Zato jer je život naprosto prepun raznih zamki i okolnosti, i nekada se moraš voditi srcem, snagom, voljom i razumom, a ne diktiranim pravilima.