o da
prvi put sam juula procitala kad je starija bila manja od godinu dana i pomogla mi je da shvatim moje djetinjstvo, zasto sam se ponekad ponasala kako sam se ponasala. kroz prvo citanje "upoznavala" sam sebe. razumjevala sam sebe. i kasnije mi je pomoglo da razumijem i dijete. drugo citanje je bilo kad je imala oko 2-3, razdoblje koje je meni bilo jako tesko jer sam s njom bila skoro 24/7 2,5g i pocela gubiti zivce, zapravo obje smotad sam shvatila da je doslo vrijeme za kolektiv
drugo citanje bilo je zrelije.
i trbelo mi je bas zbog ovog drugog pasosa o kojem pise cvijeta. jer sam toliko razmiljala o njoj da sam zanemarila sebe. i svaku svoju granicu pomicala da slucajno ne bi narusila njenu samosvjest. lose sam i predoslovno shvatila ja poruke. onda sam sve knjige i seminare/radionice pustila da se slegnu i nekako je sjelo sve na svoje mjesti. shvatila da nisam niciji rob i da necu djetetu uciniti traumu ako joj iskreno kazem da mi se sada nesto ne da. da ja ne zelim.
sjecam se svojih postova od prije x godina kada sam pisala sta u situaciji kada kazem: ne zelim da radis to i to, a ona mi vrati, ali ja zelim. i cija zelja je tu jaca.
kad sam prestala filozofirati i u glavi raditi preveliku nauku, sve se iskristaliziralo.
i potpisujem prvi, necitirani dio posta, da su mi knjige dale potvrdu da ono sto osjecam da je "prirodno", ispravno, je ispravno. problem je bio u to uvjeriti i ostale![]()