Scene u trgovini

[Matovila]

Matovila, sve sto ti pises lijepo zvuci u teoriji, ali u praksi bas ne funkcionira

I naporno je svima, i roditeljima i djeci, to stalno promisljanje kako reagirati, kako se postaviti na neko ponasanje...

Npr., ja kuham, cujem iz djecje sobe da je neki dvostruki tantrum u tijeku, samo zavicem: ko se svadja, danas ne gleda crtic - i obicno zavlada mir! Kakva analiza potreba djeteta i ne narusavanja psihicko/tjelesnog integriteta djeteta? U xy svakodnevnih situacija? Od strane nekoliko osoba koje su s djecom na dnevnoj bazi? A svaka od njih ima svoja pravila i stavove - npr. deda nekako uvijek ocejkuje da starija popusti mladjem, tata ih gleda kao ravnopravne, baka ih kod sukoba brzo razdvaja bez rjesenja i zabavlja necim novim, a ja ne znam kako reagiram - kako mi se cini da bi bilo OK. Ne promisljam dubokoumno, nastojim postici neku harmoniju, bez previse filozofiranja, osnovna premisa je da smo obitelj, da se volimo i zato se izvolite lijepo ponasati jedni prema drugima.

Ma to zapravo uključuje rad na sebi. Moram priznati ja uopće ne promišljam o tome što ću i kako reagirati, reći. Gotovo uvijek to dođe iznutra. Činjenica je da ja u odnosu sa svojim djetetom, ali i drugom djecom i odraslima kojima se susrećem koristim JA poruke. I nije to fejkano, možda nakon godina i godina raznih treninga, edukacija, rada na sebi, rada s drugima, meni je to već profesionalna deformacija. Ali primjećujem kako odrasli s kojima radim uglavnom koriste TI poruke (i onda se pitaju zašto dijete cendra, prepire se, baca na pod ili sto vec...).

i to fake ponasanje. dijete kuzi. i te kako kuzi.
ko sto sam napisala, ponasam se kako se osjecam.
i ko cvijeta sam nedosljedna i muku smo mucile dok sam pokusavala postupiti "kako knjige kazu" dok se nisam pomirila s time da sam nedosljedna inedosljedna u svojoj dosljednosti i postala dosljedna samoj sebi. tad je krenulo sve puno bolje.
i izderem se kad se osjecam kao da cu eksplodirati, al i o mojim emocijama nas dvije razgovaramo, ne samo o njenim.
ne je ne, a ne ne al bravo sto si se potrudila oboriti moje ne (ok, to nekad bude kad se zezamo).

edit: nadovezala sam se na rehab

Ja mislim da je super razgovarati o emocijama. To i je poanta JA poruka jer govoriti o sebi (uključujući i kako se osjećamo) znači preuzeti odgovornost za sebe, a na taj način smo i model svojoj djeci i učimo dijete kako govoriti i zastupati sebe.

Što se knjiga tiče, i Jesper je mijenjao retoriku tijekom godina, ali u jednom je sigurno u pravu kad kaže "ima malo univerzalnih savjeta - točnih i ispravnih za sve roditelje i svu djecu. I roditelji i djeca su različite osobe, što odgovara jednima, ne pristaje nužno drugima".