Vi ste svi kao jednocvijeta73 prvotno napisa
u nas valjda nema tih pravaca odgoja, više je to neka krivulja biće. Zezam se, ne ljuti se.
 |
|||
|
|
|||
Vi ste svi kao jednou nas valjda nema tih pravaca odgoja, više je to neka krivulja biće
ma ne ljutim se, al biće sam malo površna, pa ne primjećujem te vaše finese. a sveki, moja mama, mm i ja - svi imamo totalno različite stavove i totalno smo različite osobe. od toga me jedino mm zna iznervirati po pitanju odgoja, jer ovo drugo uglavnom ne vidim, oće li dati čokoladu prije ručka ili ne, oće li koju minutu više gledati crtiće ili ne. imaš 2-3 stvari koje su ti najvažnije i to je to. a da će svoje ubaciti malo (ja sam se recimo s mojom nonom molilaVi ste svi kao jedno), bože moj. neš ti.
nego, znam ja što je, vama su jaslice u zg jeftine. da su vam ko u nas skupe, stavimo sve na stranu, i to bi bio jedan od faktora premišljanja, kažem vam ja. 11 tisućica kuna, pa ti vidi
šalim se malo.
ina, o čemu ti pričaš? sad sam se pogubila u tom microsoft servisnom postojanju total, kakva šutnja, kakvo poslušno. ne kontam uopće.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 27.03.2013. at 15:49
sto se tice fraze nuzno zlo, zar nije bio okrugli stol sa strucnjacima i politicarima prije 5(?)g koji su to govorili, a politicari su se hvalili o jaslicama u kojima bebe mogu ici vec od 6mj ili day care u firmama u kojima roditelji rade, totalno ne shvacajuci point o prve 3 i zasto.
Cvijeto, darling, kako je tebi ovo moje čudno, tako je meni tvoje.
Uostalom, da ne ponavljam, svimbam inin odgovor.
I ovo što je napisala LolaMo.
Moja mama obožava moje dijete, ali on ju vrti oko malog prsta. U želji da mu udovolji, ide preko svojih mogućnosti. Iako je nevjerojatno vitalna, a nije ni stara, stvarno nije za nosanje 20 kg teškog hiperaktivca na leđima, ni za lovice, rukomet i sve ostalo što se igraju kad se vide (barem 3 puta tjedno), ali na sat i pol, dva.
Nakon cijelog takvog dana, sigurna sam da bi je ukočilo u križima.
OK, moji roditelji ionako nisu u mirovini, pa mi to nije ni bila opcija. No, bez obzira, da je i bila, svejedno bih bila odabrala jaslice.
Ne da se više ni meni, već sam sedam puta rekla sve što mislim, a konsenzusa oko ovih i sličnih pitanja nikad neće biti.
A ja bih rekla Svimbi da ovo ne možeš tvrditi.
Sad s odmakom i nakon 5 godina boravka djeteta u jaslicama da, možeš.
Da li možeš 100% reči da si s godinu dana imala na raspolaganju baku i dede koji su silno željeli čuvati unuka da bi postupila jednako i poslala dijete u jaslice, bez razmišljanja, bez vaganja,... Iskreno ne vjerujem.
Želim reči da iz ove pozicije zdravog djeteta, osličnog imuniteta i super zadovoljnog vrtićem situacija izgleda drugačije nego u dobi od godine dana, a da si imala opciju biranja.
Da
Definitivno ovisi i kakvo je dijete..ima djece koja su mirnija u toj dobi..moze se s njima čitati slikovnice po sat vremena, zaigraju se i sama, sjede u kolicima na kavi i snimaju okolinu..takva je bila od frendova kcer..divota od djeteta
S druge strane..moj sin, iako je dobar ko kruhek, je poprilično zivahan, stalno trazi neku akciju i moving
Ma ipak mogu. Nisam ni pomišljala tada "a kad barem...".
Znaš mene, ja sam sva od institucija
A dobro, ako ti tako kažeš.Ma ipak mogu. Nisam ni pomišljala tada "a kad barem...".
Znaš mene, ja sam sva od institucija
ina, ja tebe ponekad stvarno ne razumijem
zašto bismo pisali da ne želimo opterećivati bake i djedove svojom djecom, ako nam je primarna misao da ne zadovoljavaju naše kriterije "čuvanja"?
ja nemam potrebu ni izrezivati ni lijepiti, ovdje samo pričamo o svojim razmišljanjima i iskustvima
Znam ja... Evo, da probam objasniti. Zato jer je ljudska potreba za racionaliziranjem velika (svačija, moja tvoja itd.). Pa onda... idemo na amnio jer je rekao doktor ili dajem dijete u instituciju jer smo kao morali.
Da se vratim na tvoj primjer od jedne godine.
Često se dogodi da mama da dijete onda tek s 3 godine u vrtić (to su onda već 2 godine), pa onda ima i drugo dijete (to su već 4), pa onda ta baka... nakon cijelog života, recimo ispadne da istovremeno bedina i nekog bolesnika u obitelji (ko će ako ne ona, neće to radit zaposlena snaha, premda zaposlena snaha, kao deadi, misli da će to raditi, a već sad sve jedva stigne, pretpostavljam, kao i sve zaposlene žene - ono sve je isprograminao do u cencu pa kad bi još i nekog nepokretnog tu u jednadžbu).
Eto... tako nas racionalizacija, npr. odvede sa samo jedne godine, na tipa 5+ godina.
Sigurno to radim i ja, ali sebe ne vidim.
Hoću ti reći da ono čega smo mi svjesni kao primarne misli... možda to i nisu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:32
Da još malo razradim - ovo je scenarij samo ako ta baka ima jedan "unučki par", tj. ima ona samo jedno dijete. Ako ima dvoje, times 2, to je 10 godina "Microsoft Desktop" servisnog postojanja koje ti dođe kao struja - uvijek je tu,tiho poslušno, i nezamislivo da nema, ono... što mi radi, neće mi čuvat unuke, rekla mi je da bi pila kavu, sebično totalno.
Radi se o tome što mi svi biramo vidjeti (svjesno ili nesvjesno).
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:38
Tu si u pravu, kod nas sad već ide deveta godina zaredom...baka koja iako ima kuću na moru, na GO ide samo kad i mi, jer inače čuva...koja odlazak na frizuru kombinira sa mojim i MM radnim vremenom...iako je već prešla 70-tu godinu. Ona kaže, da joj je sve teže, pa smo malog upisali u jaslice sa 22 mj. Kad su krenule bolesti, nije mogla mirne duše rješavati križaljke (to je njeno heklanje) i piti kavu...tražila je odmah da ga maknemo iz vrtića...i odmah se "javila na dužnost"...svojevoljno...veli da previše voli unučiće da bi bili bolesni radi njene komocije..a kad je tek čula da mali plače kad ga ostavim u jaslicama, fraze je dobila, odmah je htjela po njega...ona kaže da njoj briga i obveze za unuke daju motivaciju i snagu, i iako joj je teže nego prije 8g, nije joj toliko teško da mirne duše hekla.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 27.03.2013. at 15:46
To je stvar osobnosti, ja mislim da neću biti ta, a oko osobnosti nema "poželjno", "nepoželjno" itd., ako čovjek nije patološki lažac, kriminalac...
Iskreno, ja nisam taj đir "moja komocija" je meni doslovno ko što na Rodi ono "zabranjena riječ" - nepostojeći pojam. Interesi su mi važni, i moji i tuđi, a razmišljanje takvo... meni je ko ta baka iz pjesmice od Klinaca - ali, de gustibus itd.
opet ću reći zdravoseljački, ne zamjeri, ali jedna godina nije pet godina i pet jednakovrijednih obaveza nije kao ista takva jedna - osim ako si munjenČesto se dogodi da mama da dijete onda tek s 3 godine u vrtić (to su onda već 2 godine), pa onda ima i drugo dijete (to su već 4), pa onda ta baka... nakon cijelog života, recimo ispadne da istovremeno bedina i nekog bolesnika u obitelji (ko će ako ne ona, neće to radit zaposlena snaha, premda zaposlena snaha, kao deadi, misli da će to raditi, a već sad sve jedva stigne, pretpostavljam, kao i sve zaposlene žene - ono sve je isprograminao do u cencu pa kad bi još i nekog nepokretnog tu u jednadžbu).
Eto... tako nas racionalizacija, npr. odvede sa samo jedne godine, na tipa 5+ godina.
Sigurno to radim i ja, ali sebe ne vidim.
Hoću ti reći da ono čega smo mi svjesni kao primarne misli... možda to i nisu.
uzajamno uzimanje i davanje unutar obitelji meni je potpuno normalna stvar, sva sreća da svi u obitelji razmišljamo slično
Mislim da to više funkcionira u manjim sredinama, di se još ima vremena za princip "usluga za uslugu" - tipa ti menui prevedi, ja ću tebi opiturat i slično. U sredinama većima, uz posao do 17 h, putovanje od 45 min, razvažanje po aktivnostima... kad bi updalo to "kontradavanje" (ako nije u lovi)? Tj... bojim se da su u tim sredinama primatelji jedni, a davatelji drugi... iako se to racionalizira sa "moja komocija, moja ljubav me preteže itd.". Sad to ogoljavam do kraja, malo i pretjerujem, jer nije nikad samo A ili samo B, to je uvijek neki neuredni miks.opet ću reći zdravoseljački, ne zamjeri, ali jedna godina nije pet godina i pet jednakovrijednih obaveza nije kao ista takva jedna - osim ako si munjen
uzajamno uzimanje i davanje unutar obitelji meni je potpuno normalna stvar, sva sreća da svi u obitelji razmišljamo slično
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:09
ina, ja umrem od smijeha kad čujem da dvoje ljudi s jednim djetetom i poslom gotovim u 17 h ne bi imali kad uzvratit nešto svojoj obitelji. Mislim stvarno...pretjera ga!
A ja (nastavljam gore na Svimbi, čini mi se) baš mislim da imamo konsensuz. Skoro svi se slažu da odgovor na pitanje baka ili jaslice ovisi o kompletnom kontekstu.
Aha, ovo moje je bilo iza vertex.
Brzi stze, nema što
x
kuzim je i apri i cvijetu (dalmatinski kontekst mi je poznat i u pozitivnom i u negativnom smislu) i inu.
u svakom pristupu ima neki point.
nadovezala bih se na vertex, te rekla da i to na koji i koliki nacin bake i dide (koje stalno zaboravljamo, jelda) sudjeluju je takoder pitanje konteksta.
ja mislim da se ne podrazumijeva ni da su bake i dide po defaultu tu za cuvanje, ili da nisu za cuvanje. sve je stvar ljudi, njihovih situacija i zelja i mogucnosti.
dok se svi ti odrasli ljudi lijepo mogu dogovoriti, da svi budu zadovoljni, meni je svaka kombinacija ok.
naravno, prva postavka je da baka i dida odlucuju sami, da li uopce hoce/mogu/zele cuvati.
i to da li cuvaju ili ne cuvaju, nema veze s tim koliko se vole ili ne vole.
tu se slazem s ronin (ronin, velike cestitke), da bih i ja mislila da sam nesto grdno pogrijesila u odgoju, kada bi mi moje dijete npr. zamjerilo jer ne bih mogla/zeljela cuvati unuke 9 sati na dan.
(kuzim je tebe cvijeto, moram reci da kada bi mi bilo stani pani, da nekako i ja (tako je u nasoj familiji) znam da bi mi mama i tata pomogli. i ja bih za djecu moje kceri takode bila sprema par godina ih i cuvati cjelodnevno, ako ne bi bilo nikakve druge mogucnosti. medutim ne svida mi se ideja, da bi recimo hipotetski moja djeca (da ih imam vise) smatrala da se podrazumjeva da ja recimo 6,7,10 godina cjelodnevno cuvam unuke)
osim toga, ja se nadam da cu dugo raditi, da cemo ja i mm putovati...heklala nisam ni do sad, pa sumnjam da cu i pod stare dane.
osobno, zeljela bih pomoci svojoj curki (znam koliko je nama pomoc mojih i mozevih (nije bilo cuvanje, ali su nam uskakali i pomagali kako su mogli prvih par godina) na nacin koji njoj bude najpotrebniji, a sve ostalo cemo vidjeti i dogovarati kada za to dode vrijeme.
Ovo sam ja mislila reći, ali bezuspješno.
Ijuju!
i vaze. vaze plseve i minuse bake i pluseve i minuse jaslica.
pa podvuku crtu.
onda kad uopce i mogu vagati.
jest, baš tako
nakupi se toga, nakupi
ispadne da je baka upravo ono kako se kolokvijalno i naziva - servis
Pametan je naš narod, vidi i ispod poruka i namjera, vidi što to stvarno day-in, day-out, je, a ne što bismo mi htjeli da to bude ili koja je naša vizija
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 15:40
ina, i još baki pošalju troje afričkih siročića na školovanje
Nesumnjivo ima takvih scenarija, ali tvoj scenarij je uvijek isti tj. uvijek taj. A ima ih i bitno drugačijih.
Deaedi pa i moja bi mama sve za mene napravila, a i za moje dijete. Mama mi je i voli me..
Ali nama je super u vrticu..krenuo je prije dva mjeseca, znaci sa 2g3mj, bio je samo par dana do sada doma zbog laringitisa..ima ih 14 na 3 tete i fakat im je lijepo.. Ipak, on kada bi mogao birati, izabrao bi baku
ma klinac
kad sam dobila savjet da na tri mjeseca izvadim dijete van iz jaslica zbog čestih viroza, našli smo čuvalicu
i plaćali je 3500 kuna
a svekrva u istom dvorištu s nama
i voljna čuvati
ali ja ne znam kako vi ne razumijete da bi mene bilo sram takvo što napraviti
pa bez obzira što je čista ljubav u pitanju
Posljednje uređivanje od apricot : 27.03.2013. at 15:52
Ma daj, apri... u jednom postu velis da bi te bilo sram iskoristavati bakinu ljubav, a prije toga pises da je ta ista baka odgovorna za pretile i nesigurne bratice/sestricne. Bas AM dobro kaze, ne brkajte razloge zasto ne zelite baku!
Posljednje uređivanje od Deaedi : 27.03.2013. at 16:01
to je isto, ali ti to ne vidiš
jer ti se podrazumijeva da baka čuva
da bih dala nekome dijete, trebala bih dati i "uptstvo za upotrebu"
a meni bi to bio bezobrazluk
i ne, nema te sile koja bi me natjerala da dam djecu bakama
one su svoje odradile
sada neka im djeca budu samo užitak, a ne i obaveza
odoh, samo se živciram
Iluzija je da je život uredno posložen po ladicama.... vidiš da na kraju "ispadne" da nije. Ma koliko neko racionalan bio. Gle na primjeru mantajuće bake.
Ma, kako ne razumijete inu, a one jadne bake koje se boje nazvati sina ili kćer i javit da su bolesne? Valjda sam previše u parku ali čujem svašta... kako požrtvovna baka ne prijavljuje nikom mantanje od visokog tlaka jer gdje bi onda oni s djecom...pa tako mantajuća 70+ žena čuva dvogodišnjaka 9 sati dnevno i prati promjene u tlaku ovisno o tableti s kojom pokuša to jutro...i tako cijeli tjedan.... Naravno, sigurna sam da njeni sin i snaa ili kćer i zet ne znaju za taj problem jer ona im ne govori od straha kako će oni na posao...Čini mi se da se takve stvari događaju češće nego što smo spremni priznat...
I ja bi uvijek glasala za baku do 4 sata dnevno...iznad ne bi dala ni da se otima...
Igzektli. I tada je ta mantajuća žrtva fakat ne da je dobra za djecu, i nimalo romatnična stila "neću ja sad mislit na svoju komociju" (mislim... vidite li vi koliko je to naopako, ne znam) nego može bit i ugrožavajuća, samo to snaha mora moći vidjeti i prepoznati - mora joj bit vidljivo.
I ja to imam, pa imam neki security oko toga zlu ne trebalo - jer baka u godinama ipak nije vrtić di ih ima milijun, premda se i tamo dogodi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:04
eto, sad je ovo razlogda bih dala nekome dijete, trebala bih dati i "uptstvo za upotrebu"
manje bi se živcirala kada ne bi željela biti i ..... i poštena, mislim, ne zamjeri!
Svi smo mi takvi, AM... samo vidimo onog drugoga.
Koji put nešto ne možeš sprovesti (recimo, ja sa svojom uputstvo za uporebu, koje svaka od nas rado daje, do i jedne - u smislu koliko šetnje, koliko čega, TV itd.), a jaslice stalno bolesni, pa se snađeš s onim što je raspoloživo - mijenjaš kriterij, prilagođavaš se itd., stila, ok, ma nema veze što drnda TV, bitno je ovo ili ono...nešto drugo.
Ko je tu čvrsti nepomični monolit - nema ga, po meni. Pukao bi pri jačem izazovu... i to je normalno, to je prilagođavanje, to je ključ našeg opstanka kao vrste.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:12
misliš? ja ne.Svi smo mi takvi, AM... samo vidimo onog drugoga.
da nisam u stanju vidjeti i sebe u odnosu prema drugima, ne samo druge u odnosu prema sebi rekla bih da sam užasno sebična.
a nisam i jako je smjelo ovo što si rekla, preteška izjava za onako ovlaš
osim toga, da razjasnim šta je uzajamno davanje:
moja svekrva je meni čuvala dijete da ja ne moram plaćati jaslice
zato ću ja njoj plaćati dom
uopće, ali uopće nisi u pravu
to je kod mene ironija, ne čuješ je u pismu
i kad sam napisala da me je stid, nisam mislila na sram u smislu ustručavanja od nelagode, nego na "kako te nije stid"
jer bih ja sebe samu tako pitala
žena koja je odradila 35 godina u nekom poduzeću
koja je odgojila vlastito dijete
ja mislim da je zaslužila da nema više obaveza
da je priroda... Bog... tko već u što vjeruje... htio da bake odgajaju i čuaju djecu, žene bi bile fertilne do 60., 65., ...
a ne do 50. ili koje već
znam da ima iznimaka i jako, jako vitalnh baka i djedova, ali po meni to naprosto nije u redu
MOJE mišljenje
ti radi kako god hoćeš
I ja ovo mislim. Tj... moj je default "zaslužila je bit free", a ne "očekujem da čuva, ako je zdrava". Puno je to sati u danu, uz uredovno r. vrijeme.
Jednako tako mislim da je i odrasla osoba i njena nuklearna obitelj zaslužila da imaju vremena jedni za druge, bez oterećenja teškom bolešću i brigom oko starih ljudi tipa da mora stalno neko biti u stanu, da imaju fizičkog posla oko te osobe u smislu nošenja, dizanja i slično (ovo je sigurno osobni moment, jer smo imali 2 takva slučaja onih koji se nisu mogli brinuti tj. koje nisi mogao pustiti same u stanu).
A apropos ulaska u čuvalačke kombinacije, koje su ipak kod nas u RH česte, pa je i kod mene tako ispalo (iz kombinacije razloga - ja nisam bila za (zbog svoje filozofije, na koju je ono što smo proživili sigurno imalo učinka), muž jako je (kod njih je u familiji to uobičajenije, unuka se dugo čekala, a buduća baka je ionako čuvala susdjesku djecu, ali bitno manje vremena, a baka je pristala, iako joj je to previše, idealno bi bilo 5 sati, ali ko će to pak organizirati, i nama, a i njoj, kad vizualizira tramvaj od točke A do točke B 45 min svaki dan za 5 sati), plus je mala bila upisana u jaslice, a i baka i muž su đira "penso pozitivo" "ma... sigurno neće baš toliko bit bolesna" (a je, bila je) i na taj način to "ispadne" default, a jaslice "izlet".
Moje je mišljenje da je čuvanje djeteta "dodatan napor", a ne "očekivano".
Doduše, isto tako, ja primjerice ne očekujem da djeca, ne daj Bože postanem nepokretna, meni "vrate uloženo" i brinu se o meni na način istog stana i da me oni fizički dižu i slično, jer, kako ja to vidim, onda pati cijela ta nuklearna obitelj. Iz onog što sam prošla, mislim (koliko se god to može znati u ovom trenutku) da bih bila istinski žalosna da nemamo love da me se negdje outsourca i da im budem takav fizički teret, u tom slučaju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 18:29
u vašem slučaju nije u redu i ok, nema se tu što dodati
a ovako da nešto općenito nije ok ne možeš pričat
vjerujem da ću, ako ide po nekom redu prva ja postat baka (ok, nadam se da će beti3 ili bodulica prije mene
i onda ću vam pričati što mi je u redu iz te perspektive, ne treba nitko unaprijed zaključivati za mene, a da me pitao nije
dakle, može me pitati da čuvam, a može bez ikakvog objašnjenja dati dijete u jaslice
ali reći da opterećivanje mene kao bake načelno nije u redu, a zapravo je istina da nisam uopće uzeta zaozbiljno, ono, eliminirana sam u startu - e, to je stvarno bezveze, tvrditi jedno pod krinkom drugog.
ukoliko zadovoljavam potrebne predispozicije, odluka je moja.
ako ne, Bože moj, šta reć, bolje da je dijete u sigurnijim-mirnijim-staloženijim-pametnijim rukama nego su moje.
I ovo je OK... barem ako gledam svoju sveki. Puno toga tu treba pomiriti - i želju sveki da bude uključena u život djeteta (naša bi teško bila, da se svede samo na vikende, primjerice, to bi značilo par sati subotom i to ne svaki vikend, a to joj je premalo - tako je rekla), a da nije za nju too much. Koji put je to i nemoguće. Kod nas ispadne tjedana da se ne vide, pa tjedana da se stalno gledaju (sada, kad je veća i zdravstveno ipak robustnija). Često se ne može idealno izbalansirati. Čuvanje, za razliku od druženja, je nemala obaveza. Roditelji su oni koji odlučuju gdje će s djetetom, baka i djed izražavaju svoju spremnost/nespremnost za obavezu čuvanja (ako ih se pita ili se ponude).
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 19:05
I na temu kontradavanja, bojim se da je to često ko naša pravda - ono, OK, riješili tvoj predmet, ali čovjek, na žalost, više nije sa nama... Tako da, računat da će neko živit toliko i toliko, pa ću ja njemu sutra to vratit itd.... to je moglo u nekoj ranije doba ili nije moglo nikad (di nisu rakovi kosili ovako kako kose i slično).
fakat malo čitam tvoje postove ina, i nekako sam ispala osoba koja frnja nosom na sveki jer ne želi čuvati moje trojčeke, a doma ima dvoje staraca u krevetu. i onda joj ih na kraju i uvalim te trojčeke, igrajući na emocionalnu ucjenu. a ova jadna šuti, trpi i pati. i tako godinama. i još ju doživljavam kao režije. kao struju i plin.
pa nismo munjeni, što kaže AM.
Ja se igram Đavoljeg advokata da uvidite stranu koju ne možete kao nikako uvidit, ne govorim ništa o tebi, o AM, o vertex, znam vam samo virtualni lik i djelo i ne mislim ni za jednu da je takva bešćutnica.... ko što ni za sebe ne mislim, jer isto tako ispada skandalozno dati roditelja nemoćnog u dom, dati dijete u jaslice, mirno odreagirati tj. shvatiti da bake žele živjeti svoj život.
Samo vam nastojim naslikat okolnosti koje su meni bliže i zašto tako mislim... a podijelili smo se tu na dvije struje, ja slikam ovu koju mogu bolje skužit (aprinu, sličnija sam tome).
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:20
Ne znam, meni jednostavno nije normalno da žena u godinama samostalno brine o jednogodišnjaku 9 sati dnevno, pa čak i kad ona to želi i smatra da može. Normalno mi je da kad izbora nema, jer je dijete bolesno ili nije dobilo mjesto u jaslicama baka podmetne leđa na određeno vrijeme, ali da je to stalni angažman... Ono ljudi iz nekog razloga odlaze u mirovinu i čini mi se da većina radi manje i fizički i psihički zahtjevan posao od čuvanja jednogodišnjeg djeteta. Naravno da postoje iznimke, tako kad sam rodila prvo dijete baka je imala 39 godina i normalno da je ona mogla čuvat unuka cijeli dan, ali nije jer je još radila...
I ovo je točno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:22
Vertex, pa zbog ovoga "nezamislivo", "ja bih se jako naljutila", "nemoj me nasmijavat da je sad moguće" itd.? Ono... kako, pobogu nezamislivo, a ono... ljudi u mirovini i imaju 70 godina (mislim - i moja je takva, i pije lijekove za tlak, sve je to cost-benefit trenutka).
AdioMare - a, kontrausluga bi bila u lovi... samo je tu zez jer je ova gerancija vjerojatno već svima puno love i dala (za kućenje, stjecajem društveno-politčike situacije, barem u dobrom broju). Mislim, lovu sam i ja spremna i meni je normalno da ću dati, ali nekako sam mislila da se lova... na Rodi... to je sad moja percepcija... se ne računa, jer treba uložiti "sebe - svoj rad, to nije toplo itd., stila "svak može uplatit" (što isto nije točno, svi daju ono što imaju - ili lovu ili vrijeme, u nekom omjeru, neko više ima ovog, manje onog).
Mislim da ja vidim druge konstelacije, ali moguće i da ne vidim jer, uvjerena sam, niko sebe ne vidi, a onaj ko misli baš da super vidi... bojim se da nije u pravu. Ja se rijetko kad izražavam u terminima "nezamislivo", "nemoj me nasmijavati"... barem mi se čini - ali nisam ni nizanje skužila dok me nisu upozorili
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:30
nije kontrausluga nužno u lovi
a ti opet postavljaš stvari "u korist"/"na štetu" - iako sama uvijek govoriš da nije nužno crno/bijelo niti je kirurški rez
ne kužim ovaj dio da se ne vidim dobro
jasno da ja ne vidim sebe onako kako me vidiš ti, ali to ne znači da sam bahata i da nemam osjećaj za mjeru
ili?
A di sam ja to rekla da si bahata, nemaš osjećaj za mjeru itd.? A što što znači, kome što ispada da je kazao itd.... a što da na to kažem... to su percepcije.
Puno toga je korist / šteta - i što je, u tome, loše? Racionalnost i logistika nas, uz emocije, jako vode i jaki su pokretač.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:40
ina, ti se intenzivno izražavaš u terminima "svi smo takvi" tamo gdje ja uopće ne mislim da smo svi takvi, i zato je moj post gdje umirem od smijeha išao na tvoj scenarij da se nema kad uzvratit davanje - dižeš svoje osobno na opću razinu i pritom imaš ton: to vam je tako samo vi to ne želite priznat. U biti, isprovocirala si me, ili izrevoltirala, recimo.
Deaedi i cvijeta su govorile o svojim osobnim situacijama - i tu si deaedi rekla da ona sad piše da će brinut, a sto posto neće jer kako bi to izorganiziorala kad jedva ovako funkcionira, i tako dalje.
Mislim da diskusiju na neki čudan način svodiš na neki osobni nivo, i neki opći scenarij koji te muči (i koji postoji, bez sumnje) pripisuješ forumašicama - ma točno onako kako je cvijeta napisala, da se čini kao da je ona osoba koja trojčeke uvaljuje baki koja već brine o dvoje staraca i pušta je da trpi.
Hvala, primam na znanje, ispričavam se i tebi i onima, koje sam, nehotice, uvrijedila (ti, cvijeta, deadi, AM) i zbog toga mi je žao, ja sam pokušala na nekim oslikanim primjerima (kao što je AM to na aprinom pokušala - jer su tu dani, kao neka skica, pa je jednostavnije krenuti od toga, barem meni) iskarikirati pa dati opće primjere, očito bezuspješno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 16:59
Uh, ma di "hvala", kud ću sad od muke :D
Što se mene tiče, kako sam rekla, mislim da sam jako dobro razumjela situacije o kojima pišeš, razumjela i vidjela, uostalom.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom