 |
|||
ja sam radila, to je vrijeme prošlo, moja su djeca velika
što se osobno tebe tiče, skužila sam ja odmah što ti želiš prezentirati
"stid" ili stid - meni je svejedno, ali ti si počela širiti svoje razloge iz posta u post pa ispalo da nešto tebe trančiramo,
ili ne daj Bože preuvjeravamo...
sigurno ne!
nisam uopće doživjela da me itko trančira
ali bome niti da mijenjam/širim izjave
sve se svodi na jedno
Mene nije stid, sram ili što već, nego jednostavno ne želim ( niti nemam tu opciju pa pričam hipotetski)
Iz nekih se je postova moglo isčitati da to znači da se ne volimo dovoljno i ne žrtvujemo dovoljno jedni za druge. E pa nije tako! Kao što mene moja mama voli i napravila bi sve za mene, tako bi ja i za nju..i mislim tu i na njezine potrebe i njezin umor..nije stvar u tome da bi ona radije pila kavu, nego čuvala unuče.. Kao da je to samo uživancija..
Meni nije..mozda je stvar u mom djetetu onda..
Naravno, ja pričam iz perspektive mame čije se dijete super adaptiralo na vrtić.. Znam da ima djece koja to jako teško podnose, povraćaju od plača i stalno su bolesna.. U tom slučaju bi vjerojatno promijenila mišljenje
naravno da ne mora biti baka servis, ja sam ih pitala konkretno za svoju situaciju
ne općenito
a gerontolozi bi vjerojatno rekli da to ovisi o tome kako se baka/djed osjeća
ako je u snazi, ako ima volje, ako joj/mu je to zadovoljstvo, mislim da bi podržali
Mislim da bi gerontolozi rekli baki/djedu da on odluči... on je taj koji procjenjuje može li ili ne - pa ako bi bilo pitanje formulirano "to je too much, jelte, znate, meni se vrti ovo i ono, a oni moji itd.", rekao bi da, da, bolje možda ne, ako bi bilo "mogu li ja to, jelte" vjerojatno bi bilo - može, dapače, ako vas veselialeksandra70vanja prvotno napisa
.
A mislim da ima liječnika ped koji će reći - općenito, za sve, je bolje ne davati djecu do 3.-će (mislim da bi to bili dr. Richter i dr. Jovančević, dr. Richter bi bio odrješitiji, u svom stilu, dr. Jovančević manje, ali to bi bio smjer to dvoje, čini mi se). Of kors da ovisi o djetetu, imaš robustnih i onih koji se više pate, ali mislim da je dr. R rekao "ako želite zdravo dijete, ne dajite u kolektiv prije 3.-će". Opet, nije to nikakva garancija, kao ni hodalice - nekome neće naštetit ništa, ovaj koji je rubni njemu hoće... ja sam konkretno pitala za dg. astme i dobila odgovor da se ona ne može pospiješiti niti spriječiti davanjem/nedavanjem u kolektiv, ako sam ja to laički dobro shvatila, stvar je u tome da se trogodišnjem tijelu lakše izborit nego jednogodišnjem u svemu tome (prosječno).
ne znam koliko sam mišljenja da je baka odradila radni vijek, onako, to je jedno iskustveno mišljenje.
s jedne strane bi se složila skroz s apri, s druge- pa neke sadašnje bake su uvelike koristile usluge svojih mama i svekrva i njihova želja da provedu mirno zasluženu starost se može nazvati i sebičnom. To je vrlo individualno.
nemam ništa osobito protiv jaslica, nije raj na zemlji, nije mama, ali mi imamo ok iskustva, pogotovo ugodna s kćerinim tetama.
ja sam užasno kritična i ne bi ostavljala dijete po defaultu baki. mojoj mami bi ih ostavila uvijek, ne jer mi je mama, nego jer je "čuvalica" iz svačijih snova- bez pretjerivanja (pogotovo ako se uzme u obzir da je godina nekih forumašica
moja mama bi ih rado i čuvala, ona spada u te bake koje smatraju da su imali izrazitu pomoć baka (svekrve uglavnom) i da je ta pomoć prirodna, nažalost, mama mi je daleko i samo ljeti ju možemo "iskorištavati".
jako mi smeta to "nužno zlo" definiranje jaslica- neke bake i čuvalice nisu za čuvati djecu, jaslice imaju svoje mane...sve to tako ovisi o uključenim osobama da je svako poopćavanje besmisleno
Svejedno.
Imala sam dvoje djece koja su svakome trčala u zagrljaj. I jednog koji niti baki nije htio, samo je meni oko vrata visio.
Takav je.
Jaslice ili ne.
Ne znam samo kako bi ti gledala na to da neka od tih mama žali tvoju djecu, i još po forumima slaže plačke na jadničke koji moraju u jaslice.
Što te briga dal oni njega čuvaju od bolesti ili šmrkljivog nosa, ili što ga drže u krilu.
Njihov izbor.
X
Poznajem više djece koja definitivno nisu čuvana od ljudi, pa opet na polupoznate i nepoznate ljude reagiraju na isti način.
U svakom slučaju ovisi o karakteru djeteta.
U stvari, što mene na ovu temu muči, su te jake riječi i iste takve rakcije (a možda sam i sama to zgriješila), a skroz nepotrebno "sebičnost" (pa ovisno od perspektive - nekome su sebični babe i dide koji se ne nude, a nekome su sebični ovi oji "iskorištavaju" babe i dide), "zlo" (a ono... govorimo o jaslicama) itd.
U svakoj od opcija imaš i te kako toga za usklađivati i vagati, a nikad ne možeš samo po jednom parametru (pedijatri kažu ili bilo ko nešto kaže). I uvijek odluka ovisi o kontekstu i o dogovoru. Nema bolje i gore (objektivno, jer svi živimo u nekom kontekstu, pa što je nekomke bolje, ispast će drugome gore itd.), niko ne živi u zrakopraznom prostoru.
Strano mi je i razmišljanje što je ko radio u prijašnjim vremenima pa neki dug a konto sadašnjih, mislim... prije je bio skroz drugi sustav, sjećam se da sam slušala pjesmu dollly parton working 9 to 17 i mislila, užas, hvala bogu da to nije kod nas
uopće ne mislim na dug ni kontoStrano mi je i razmišljanje što je ko radio u prijašnjim vremenima pa neki dug a konto sadašnjih, mislim... prije je bio skroz drugi sustav, sjećam se da sam slušala pjesmu dollly parton working 9 to 17 i mislila, užas, hvala bogu da to nije kod nas
mislim na osjećaj (bakin, obiteljski) da je nešto prirodan odnos. Ili neprirodan. Odnos u kojem se netko osjeća ugodno. A to je posljedica iskustva.
ovo #iskorištavati# je baš smiješno, kao i #sebičnost# jer mi je nevjerojatna situacija u kojoj se baka osjeća ucijenjenom, a valjda većina ljudi to može prepoznati
I dodaj još i "komociju" i imaš moj forusmki "turbo non-like mix"
A times... they are changing. Moje iskustvo, iskustvo moje mame i iskustvo moje kćeri - bit će to tri različita iskustva. I za dobar odnos potreban je osjećaj ugode svih uključenih strana.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 20:13
naravno.
što se tiče jaslica i "nužnog zla" potpisati ću a70vanju, budući da sam i sama upotrijebila taj termin, a nemam inspiracije to tako lijepo elaborirati
malo mi je bez veze stalno isticanje kako je čuvanje djece za bake strašan napor-kao da će u rudniku provesti 10 godina, a ne godinu-dvije provesti s unucima.
ok, ako baka ne želi, ali ove koje žele su valjda dovoljno odrasle da same za sebe procjene što mogu i žele, a što ne.
a70v
(ovo je samo potpis na nju na lijep nacin :D)
Iz vizure jedne bake sa 1,5 godišnjim stažem (prvo unuče, ja <60 god.), ovoj bogatoj raspravi dodajem osobno svjedočenje.
Na upit da li bi čuvala unuka rekla sam da se ne osjećam sposobna. Unuk početkom o. g. kreće u privatne jaslice. Dida i ja predlažemo da ga uzimamo ranije (poslije spavanja oko 14 h) i da bude kod nas (naselje preko Save) dok roditelji ne dođu po njega (to bude poslije 18 h) Unuk je često virozan, pa zarazi sve nas i onda nastupaju kombinirane tehnike čuvanja. Od svih vaših za i protiv baka ili jaslica ili teta čuvalica, meni se čini najgore za dijete ovo prevažanje i prenašanje. Poštivala sam naputke i želje roditelja kako se ponašati prema unuku (pogotovo prva godina). Želim biti bolja baka nego majka (svoju djecu sam ostavljala mami, bez suvišnih pitanja). Znam da mi kćerka šalje e-mail u pola tri u noći (DA LI JE KOD TEBE Arianna!!??), zato jer bi ona spavala, a unuk ne može radi začepljenog nosa. To mogu razumjeti. Ne razumijem kada me požuruje, kao da nešto neću, a zapravo ne mogu ili ne stignem. A kada nešto mogu i hoću (voziti ga u svojem autu), to onda ne može. Itd.
bako, a što je kćeri problem kod vožnje autom? I ovo s požurivanjem, je li ona kuži da ne možete, ali ne mari, ili možda ne razumije vaša ograničenja?
Mogu reči što je poznanici problem kod bakine i dedine vožnje.
Izbjegava iz razloga jer oni nisu 100% sigurni u važnost AS i jer neoprezno voze.
Meni dovoljan razlog.
Ubacujem se s ispovijedi da ja nebih nikako dopustila jednom od dva djeda da mi vozi djecu - nikad, ni za živu glavu.
A bake, srećom, ne voze.
Pročitala sam raspravu i zanimljiva mi je, razumijem obje struje iako sam osobno bliža aprinoj,no moram reći da mi je jedan zaključak upao u oko-činjenicu da neka baka, iako ima slobodnog vremena, ne čuva dijete, i to se proglašava neskladnim obiteljskim odnosima. Skladni bi vjerojatno bili ako se podrazumijeva da čuva.
To uopće ne mora biti tako, dapače.
Pokušala sam zamisliti sebe za 15 godina, npr. Najstariji sin bi imao 26 , dakle lako moguće da dođe i dijete, a najmlađi bi bio još pubertetlija.
Imam četvero djece. Da svako od njih dobije ajmo reći dvoje djece to je osmero unučadi.
Mi sami hendlamo klince i ne tražimo ničiju pomoć. Vrtići, škole, sportovi(u iznimnim situacijama, kao što je sad ova moja dok mi traje babinje)uleti dida pa doveze malu iz vrtića ili ostavi dečke na treningu.
Tako smo odlučili, ne žalimo se , mislim da imamo ispunjen život (prema svojim očekivanjima, nekome drugome bi možda moj način života bio muka i pokora, ili meni njegov). Posvećeni smo djeci.
Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
To ne znači da neću uživati u unučadi, dapače. Rado ću , otići s njima u kazalište, pomoći ako je bolesno, otići s njima na kupanje, gledati ih na priredbi...i to bi bilo to.Imam puno interesa, želim putovati, i sigurno mi se slobodno vrijeme ne bi svelo na heklanja. Ne znam heklati.
Kad bi mi djeca zamjerila što im ne čuvam djecu cijeli dan, mislila bih da sam negdje fulala u odgoju. Zašto se bake toliko uzimaju zdravo za gotovo? Ja ne želim da mene jednog dana tako gledaju.
Da budem skroz on topic-za slučaj autorice posta i bebu od 6 mjeseci-ne bih išla u jaslice. Da li bi bebu čuvala provjerena čuvalica ili bi postojao dogovor s bakom za 6 mjeseci dok ne navrši godinu dana, stvar je izbora.
Jednogodišnje dijete bih dala u dobre jaslice.Kao što sam i dala svoje, bez ikakvih problema.Bolesti je prebolio i više nikada nije bio bolestan, ma svi troje jednako.
Ronin, blisko mi je tvoje razmišljanje, logično, sve 5, ali ova rečenica mi pada u oči, iz meni jednostavne logike:
da li su tvoja djeca tražila da imaš četvoro djece, ili je to tvoja odluka?
(Krivo sam citirala, pa dodajem tvoju rečenicu).Kad krene dolaziti unučad , ne mislim živjeti njihove živote i biti im na raspolaganju, jer sam im već 11 godina na raspolaganju i biti ću na isti način još valjda dvaput toliko. U nekim godinama želim odmoriti od male djece.
Ne znam da li me možeš shvatiti što mislim.
Nisu djeca tražila da si im tolike godine na raspolaganju X 4, to je odluka tebe i tvojeg muža.
Pa jest, moja je i muževa odluka u punom smislu riječi.
Ne bih voljela da sada ispadne kako neću biti jedna od baka koja čuva djecu po cijele dane zato što imam puno djece pa sam zasićena, ili što ću eventualno imati veći broj unučadi (tko preživi pričat će), jer i jedno jedino dijete može okupirati baku cijeli dan.Više je to stvar načela. Što se mene tiče, pomoć da, preuzimanje kompletne brige-ne.Roditelji su oni koji u potpunosti imaju brinuti o svojoj djeci.
S tim da uopće ne bih gledala crno bijelo na to sve, jer kako reče vertex, puno je nijansi i svaka je priča za sebe.
Da, i briga o ostarjelim roditeljima je sasvim druga tema i priča i nema nikakve veze s čuvanjem /nečuvanjem naše djece. Jedno ne podrazumijeva drugo.
Ako je tako, onda djeca ne mogu ni u vrtić.
Meni je ista relacija u roditeljskoj brizi za dijete da li baka čuva dijete, ili je dijete u jaslicama, osim ako roditelj doma sam čuva dijete.
Po tvojoj logici, ja onda imam veču brigu na svoje dijete (čuva ga baka), nego netko čije je dijete u jaslicama/vrtiću.
Moram mu pripremiti/kupiti svaki obrok, kad dođem na gablec dam mu doručak, kad dođem doma dam mu ručak,..., a netko odveze dijete u jaslice i nema brige dok ga ne pokupi.
Posljednje uređivanje od Anemona : 28.03.2013. at 13:49
slažem se s ronin da je uvredljivo misliti da žene od 60god heklaju. Ili čuvaju djecu.
Da treće nema.
Prvo žene rade i do 65e...a onda ih možda čeka toliko stvari koje nisu stigle prije.
Tako da je istina da za čuvanje djece mora biti takav odnos i osjećaj da je to prirodno i da to želi- prvo baka
a onda svi ostali.
x
Ja stvarno mislim da nije tako. Lola Mo je slično napisala, da se implicira da se ona i majka ne vole dovoljno i ne žrtvuju dovoljno.
Neke su forumašice napisale da bi to očekivale ili jesu očekivale od svojih roditelja.
Što se mene tiče, ja nisam. Bilo mi je najnormalnije da su djeca kompletno naša briga.
točno ovako
u slovo i točku
Ja ne znam je li moj radnicki kvart, djeca su mi isla u troje razlicitih jaslica (dvoje privatnih i jedne gradske) i bogme su u tim gradskim bila najzdravija djeca, od upisanih njih 24 ih je ca. 20 stvarno i islo u jaslice, a od njih ih je redovno bilo 14-16 u grupi na dorucku, jednom sam ih nabrojala 18. Rekla bih da je to bilo zbog dosta visoke higijene i stalnog prozracivanja (vrtic ima problema s grijanjem pa je stalno jako grijanje i posljedicno non-stop zrace). Ostala dva su bila u dva razlicita kvarta i pretezno su grupe dobro popunjene ako je suditi po kolicini ruksaka i jaknica na vjesalicama.
Ovdje je riječ o različitim obiteljskim navikama i vrijednostima, niti jedno nije pogrešno, lošije ili bolje, jednostavno je drukčije.
Kod mene se u široj obitelji podrazumijeva da bake čuvaju unuke (naravno, ako mogu) i to žele same bake. Moje obje bake bile su domaćice, bavile se šivanjem i vrtom i imale su vremena i snage za svoje unuke.
Moji roditelji i njihove braće i sestre su, za razliku od mojih baka, bili svi zaposleni i, naravno, da dok su zaposleni ne mogu redovito čuvati unuke (pa je naša baka uskakala i kod prvih praunuka).
Moja mama je žudjela za unukom. Zadnje pelene promijenila je prije više od 30 godina, imala je dovoljno vremena za svoje interese (kaže ona), htjelo joj se bit bakom.
Sad ima 57 godina. Stvarno nije stara i osjeća da može i želi čuvati dijete. Da je rekla da ne može, da nema vremena i da se ne osjeća dobro, ne bismo se uvrijedili. Uostalom, ona je sama predložila takav aranžman i zgrozila se našom predajom papira u jaslice.
Trebam li se osjećati loše zbog toga i misliti da je iskorištavam?
I da, odbija uzeti bilo kakve novce. Mi kupujemo sve potrepštine za malu, od pelena do jogurta i sl., često starcima uzmemo nešto što uzmemo i sebi (npr. nekog mesa i sl.), ali ona ne želi da joj plaćamo...valjda zato što ni oni nisu plaćali baki jer baka i djed nisu htjeli novce...
Moja šira obitelj je dosta povezana, doduše više s mamine strane, svi žive blizu i mogu se osloniti i na baku i maminu sestru i na sestrične u bilo čemu. Osjećala sam povezanost i sa djedovim i bakinim sestrama i braćom (sad je još samo jedna živa), a imala sam i prabaku do svoje 27 godine...kod koje smo često svi visili. Svi spomenuti imaju kuće i dvorišta i stvarno je bilo lijepo visiti malo kod jedne bake, malo kod druge stare bake..obje blizu i obje divne.
Vjerujem da sam odrastala u nekom drugom mjestu, daleko od svih njih, samo sa starcima i vrtićima da bih drukčije razmišljala. Sad se iznenađujem da se čuvanje od strane baka gleda kao na iskorištavanje. Ali razumijem većinu pointova.
Drago mi je da sam vidjela i drugu perspektivu jer sad svoju mamu gledam drugim očima
naše bake još rade i kilometrima su daleko. uskaču nam koliko mogu.
gledam neke ljude u svom okruženju kojima bake neće ni pričuvati djecu na sat dva, dovesti ih ranije iz vrtića.. a maltene su u istom kvartu..a roditelji se lome da brže bolje doći u vrtić po njih..
na kraju krajeva pa mi smo isto djeca, i teško mi je razumjeti da netko svom djetetu ne želi pomoći....
uopće ne smatram da se moja mama samo posvetila majčinstvu.. ali nikad joj nije ništa bilo teško za nas.. tako je i danas..
ona bi sve dala da nam je bliže.. ja opet kažem ne baš toliko da može doći u papučama
ali opet tko zna kakva ću ja biti kao baka.. jedno su snovi drugo realnost...ali vodim se time da mi nikad ništa za moje dijete neće biti teško napraviti...
blago tebi
jer je meni već sada puno toga jako teško
evo, duša mi je odahnula ovaj tjedan što ne moramo razvažati
koliko god da ih volim, ne mogu reći da uživam u svemu što činim za njih i zbog njih
neke "žrtve" radim za njihovo dobro, neke za svoje dobro, neke za opće dobro...
ali da ih sve teže nosim, istina je
Dobro, al dijete teoretski ima 2 bake i 2 dede i 2 roditelja. Nije nuzno da nakon zavrsetka porodiljnog dopusta sav teret cuvanja padne na ledja jedne 60+ zene. Mogu se kombinirati na razne nacine i znam mnoge obitelji gdje to tako funkcionira.
Meni se idealno cini angazirati cuvalicu od 1-3 godine (znam da je to puno love, ali vrijedi) po svom ukusu a bake i dede cuvati za uskakanja kad cuvalica ne moze. Nakon trece godine vrtic i dede i bake za povremeno cuvanje i igru. To je moj ideal ali samo u glavi - u zbilji neizvedivo, iako imam primjera gdje to bas tako dobro funkcionira.
Lucija Ellen upravo tako je kod nas funkcioniralo savrseno do vrtica s 3g. Cuvalica plus dve bake (dobro, i djedovi), imala sam vremena i za sportSad s dvoje djece, vrticem i ja s bebom doma, nemam vremena za nis...
baka.
iz svih nabrojanih razloga iznad
ja već sad znam da ću biti grozna baka koja nakon ovo svoje troje djece neće htjeti čuvati unuke (čuvanje u smislu 8hdnevno/5 dana u tjednu)
Sigurna sam da ću biti odlična baka, ali sam i sigurna da me snaha neće podnositi.
XSigurna sam da ću biti odlična baka, ali sam i sigurna da me snaha neće podnositi.
Sve na stranu, ja sam kao jaaaaako mala išla u jaslice, skoro se ni ne sjećam da tog razdoblja, ali roditelji mi kažu da nisam baš bila presretna tamo. Poslije su me čuvale bake i mogu reći da mi je bilo jednostavno predivno. Obje su bile na selu, čuvala sam s njima krave, kad bih se igrala, samo bih iščupala mrkvu iz bašte i grickala, po cijele dane sam bila u šumama i u prirodi. I vrijeme je bilo drukčije, bake se nisu bojale da će mi se nešto dogoditi. To su mi najljepše uspomene iz djetinjstva!
I ja sada maštam o svojoj kućici na selu gdje ću se preseliti pod stare dane, gdje ću imati sobu za unuke i gdje ću ih čuvati, maziti i paziti koliko god to bude potrebno.
Selo imam, zemlju imam, samo da dobijem unuke i riješim se kredita
(I što je najbolje, uopće nisam taj tip, obožavam stan i život u gradu gdje mi je sve nadohvat ruke, a u kući na selu sam dobila slom živaca i depresiju. Tješim se da ću se smiriti dotada...)
Kad budem jednog dana baka rado cu ( ako budem u mogućnosti ) " žrtvovati" svoju komociju 1-2 godine za svako unuce da izjegne kolektiv u najranijoj dobi. Za manje važne stvari sam trosila godine u životu , pa biti na raspolaganju unucadi u najranijoj dobi mi se iz ovih cipela čini puno važnija stvar od mnogih drugih za koje sam se bila odlučila .
to nikako ne znaci da moj život nakon odlaska u mirovinu ( ako uopće budem u mirovini dok mi djeca budu imala djecu, ako ih budu imala) se svoditi samo na čuvanje unucadi , i biti godinama na raspolaganju vlastitoj djeci kad im padne na pamet-to znaci samo da bi bila spremna rado provesti koju godinu uz unucad i olakšati njihovim roditeljima bar u najranijoj dobi, ako bude potrebe. Ok, možda zato sto imam iskustvo jako bolezljivog djeteta za kojeg je kolektiv bio los izbor, pa je moja mama čuvala oko godinu dana tri dana u tjednu uz simbolicnu naknadu.
i ja ovako razmišljam
Ja, sa druge strane imam odlično iskustvo sa institucijama. I to evo po drugi puta. Nama se dogodila situacija da smo računali na baku, a onda je slomila ruku i shvatila što znači čuvanje male zunzarice 8 sati...
Adaptacija je išla relativno brzo, nismo bili puno bolesni, čak manje od onih što su kod kuće u našoj okolini, naučile su (i još uči mlađa:=) svašta i mislim da je bezobzirno tvrditi da djeca u dobi do 3 godine ništa ne nauče u jaslicama. Ipak, postoje jaslice i jaslice! mi smo u programu "Korak po karak" i zaista se vidi razlika iz dana u dan. Imamo boljih i lošijih trenutaka, ali ne bih se mijenjala!
Moć kolektiva je nešto predivno - ukoliko je dobro usmjerena, naravno, ali pomak koje dijete radi svakoga dana (na bolje) je nešto što vidimo iz svake njene interakcije sa drugim, nejasličarem
Ne znam, kada pogledam naše bake i djedove, nisu ni do koljena našim voljenim odgajateljicama, pogotovo kada su ovako maleni! A to svoje mišljenje temeljim na vlastitom iskustvu i pokušaju čuvanja od strane baka i djedova... One ih obje jako vole i jako se vole družiti sa njima, ali nama je to varijanta: prvo jaslice, onda uskaču oni!
uh ja ovih dana u poslu a vidim vi ste raspištoljile svašta bih nešto pisalaJa, sa druge strane imam odlično iskustvo sa institucijama. I to evo po drugi puta. Nama se dogodila situacija da smo računali na baku, a onda je slomila ruku i shvatila što znači čuvanje male zunzarice 8 sati...
Adaptacija je išla relativno brzo, nismo bili puno bolesni, čak manje od onih što su kod kuće u našoj okolini, naučile su (i još uči mlađa:=) svašta i mislim da je bezobzirno tvrditi da djeca u dobi do 3 godine ništa ne nauče u jaslicama. Ipak, postoje jaslice i jaslice! mi smo u programu "Korak po karak" i zaista se vidi razlika iz dana u dan. Imamo boljih i lošijih trenutaka, ali ne bih se mijenjala!
Moć kolektiva je nešto predivno - ukoliko je dobro usmjerena, naravno, ali pomak koje dijete radi svakoga dana (na bolje) je nešto što vidimo iz svake njene interakcije sa drugim, nejasličarem
Ne znam, kada pogledam naše bake i djedove, nisu ni do koljena našim voljenim odgajateljicama, pogotovo kada su ovako maleni! A to svoje mišljenje temeljim na vlastitom iskustvu i pokušaju čuvanja od strane baka i djedova... One ih obje jako vole i jako se vole družiti sa njima, ali nama je to varijanta: prvo jaslice, onda uskaču oni!
ja sam već prije pojasnila sto sve uče pa da se ponavljam tamo neka 2-3. str. e da I svaki put nekom maze na sebi, njih 7-8 nije problem nosat, mazit cuda radit s njima, uglavnom u svim mlađim jasličjim ni nije vise djece od 15 upisanih 2-3 lažno upisanih nekoliko bolesnih I eto ti brojke zaprvo ih uopće nema punou grupi , tako bilo kod kćeri tako I kod sina. neka potvrdi Marija P u istoj smo grup I s predivnim tetama!!!!
X. Mislim to o jako puno jasličara.. to je isto predrasuda ovih koji nisu nikad upisivali i pohađali jaslice, čini mi se. Te se grupe jako prorijede jer ih je masu jednostavno stalno bolesno i masu se mora organizirat drugađije - bilo to ispisivanje iz jaslica, bilo neki aranžmani tipa pon-sri-pet jaslice, ostalo baka ili čuvalica, ili jednostavno su stalno bolesni pa se ni ne osjeti onih par dana u mjesecu koliko su tu prije sljedećeg infekta.
Zato ja postavljačici teme prvo želim reći da ne računa da će ona upasti među ove "nismo uopće puno bolesni sretnike" jer to nije neki default i jer je fakat masu bolesnih i jer pedijatri od aleksandrevanje, moji itd. - ne govore bezveze, bez temelja.
ajme htjedoh reći bojali su uskrsna jaja na papiru ..
I evo mojih percepcija nekih - kad smo došli fizijatru na Goljak i rekli da je mala u jaslicama, mislim da je bio rekao bravo, bravo, biće zato jer je njemu to skroz drugo značilo od tipa dječjeg pedijatra (mislim da je fizijatar bio protiv cijelog tog nosanje režima, a zna da bake često znače "vodaj za rukice, nemoj ovo, nemoj ono", stila daj djetetu nek osjeti pod, a zna da će to u jaslicama dobit - mislim, jasličari znače i nehodači). Dječjem pedijatru to znači da će to tijelo imat veliku šansu svako malo bit u temperaturi. Dakle... drugačiji pogledi...
I ne možeš znat dok ne probaš što je bolje. Nema univerzalnih odgovora. Ja se sjećam da sam bila fakat tužna kad sam malu morala na dulje izvadit iz jaslica, isto su tete bile dobre i mlade i osjećaj da će bit s bakom mi je bio bed, jer sam znala koliko energije za nju treba.
Opet, i to s bakom je dobro ispalo, smanjila sam svoje kriterije brojne (od televizije pa nadalje).
Mislim da bi mojoj maloj, na kraju bilo sve dobro (psihosocijalno), jedino smo mi imali taj pretežeći argument da je kontinuirano bila bolesna pa nam se smanjio manervarski prostor i odluka pretegla na baku (uglavnom, jer većinu vremena je bila bolesna).
Zato bi ja njenom mjestu uzevsi u obzir i cudljivost bake ipak uzela jaslice a baka da bude back- up.
Ja sam mogla birat baka ili jaslice izabrala jaslice i nikadpozalila cak i baka priznala poslije da je to bila dobra odluka i izbor.
Inace 1 na 1 do 3.god sam sigurna da ne donisi korist dapace vise stete upravo sam s jednom rodhendana dosla Jesus dijete skoro 2 god nije mrdnulo ne od mame nego s mame doma je s mamom i bakom vristi kad ugleda odrasle ostala sam paf. Isto ga cuvaju od bolesti al izgleda i od ljudi fakat sam takav dojam imala a o socijalnim i drugim vjestinama tipicnim za tu dob bolje da ne govorim.nasi su decki vrsnjaci moj ga zvao beba valjda jer je mislio da ni ne hoda samo je bio na mami i to u poznatom okruzenju .ja iskreno onak nisam mogla vjerovat da ima 20ak mjeseci vise ko 8-9 mj.uh....ajd stajem kak ce dhetesce jednog dana u kolektiv i medju ljude jesus ....
Lili, meni se čini da ne razumiješ, ali to je za te male isto. Bolesti (kod ovih ostalih) dolaze od djece/ljudi. To znači kolektiv 0 bodova, shopping centar 0 bodova, a di u ZG-u preko zimi imaš ljude na otvorenome - ako se radi o osjetljivom djetetu koje moraš čuvati od bolesti, ako ne želiš da je pak ono kontinirano hospitalizirano. Vrlo često stvarno doslovno - jer ti koji se vrte po Srebrenjaku, primjreice, to su "recidivisti", totalno osjetljivi.
Ono... uživaj u svojoj sreći i prepoznaj je kao takvu, tako ti je pao grah. Da imaš astmatičara itd..... socijalne kompetenciji bi ti bile zadnja rupa na svirali, jer one dođu, a u 1. osnovne su svi iznivelirani, više-manje, pa je nebitno u kojoj je xy pustio maminu ručicu (relativno nebitno).
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.03.2013. at 21:06
ovo je u jednu ruku točno, moji godišnje su najmanje u kontinuitetu mjesec dana potpuno aut, evo i sad klinac prek mjesec dana doma, nakon samo 3 upale uha u manje od 10 tjedana. A s druge strane opet bez obzira kad dođe u kolektiv opet sve mora proći, recimo moja najstarija sestra krenula u kolektiv s 7.5 godina, nitko je nije čuvao od ljudi, bilo nas podosta doma i svi smo bili doma, stalno vani, ali ona je maltene proležala cijedlu 1. godinu škole što doma što po bolnicama, a i mi skupa s njom.
moj prvi klinac je čuvao od mene do skoro treće godine, jako socijalan tip ali osjetljivna druge ljude, ali stalno bili vani i tad i sad.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 31.03.2013. at 03:47
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
