Lili75, a što znači sebično dijete, kakvo ne želiš? Definiraj?
 |
|||
|
|
|||
Lili75, a što znači sebično dijete, kakvo ne želiš? Definiraj?
Pa dobro, a gdje ste vi ovdje pročitale da netko roditelje koji ne žele čuvati unuke na dnevnoj bazi naziva sebičnima i samoživima? Mislim, sigurno ima i toga u životu, kao što ima svega, ali ja nisam dobila dojam da na ovom topiku netko forsira da unuke MORAJU čuvati djedovi i bake.
To što neke forumašice nemaju iskustvo čuvanja ili imaju drugačije obiteljske prilike, praksu ili vrednote od drugih, ne znači da je tu netko samoživ i sebičan.
Zbog čega temu doživaljavati ili ili?
XZuska prvotno napisa
Baš ovako!
Kako je mene baka (tatina mama) mogla čuvati kad je još radila dok sam se rodila???
Isto, moja mama živi u drugom gradu - nije mogla čuvati djecu. Svekrva živi u istom gradu, ali ja sam sretna i zahvalna da može i želi živjeti sama, svaki dan koji se uspije pobrinuti za sebe (odavno 80+) za nas je bonus. Unatoč visokim godinama, uskakala je čuvati djecu povremeno dok su bili bolesni, ali 10 sati dnevno svaki dan za nju bi bilo previše. Imali smo jaslice + čuvalice. Ne bi mi padalo na pamet opteretiti bilo koga svojom djecom. Moja djeca su moja odgovornost, a ne odgovornost moje mame i svekrve. One su bake, odradile su svoj dio brige sa svojom djecom. Da su htjele i da su same ponudile - druga stvar, tada bismo o tome razgovarali, ali svi smo bili svjesni da je za naše roditelje takav aranžman prezahtjevan.
S druge strane, gledam oko sebe neke obitelji koje bez grižnje savjesti roditeljima natovare ne samo djecu nego i same sebe (npr. nakon rastave), tako da stvarno ima svega.
X
a neki to naprave i bez rastave, žalosno.
A nekome se i tetka s društvom uvali u vikendicu,... ali to nije tema.
Čini mi se da ipak jest bilo i takvih komentara.
Ja osobno ne bih zamjerila niti smatrala sebičnim da moja mama nije htjela čuvati dijete - i samoj mi se činilo da će joj to biti preteško, ali ona je inzistirala. Ono što bih vjerojatno zamjerila, i što mi se čini da bi moglo narušiti odnose u obitelji bilo bi da mi odbije pomoći sa čuvanjem u nekoj bezizlaznoj ili teško rješivoj situaciji - a znam za takve slučajeve.
meni stav "moraju" je isto neprihvatljiv, al nekako, poznavajuci moju obitelj koja me odgojila u osobu koja sam danas je da ce staviti dijete ispred sebe i svojih potreba.
srecom, oboje su mobilni i voze i nisu vezani za 4 zida jednog kvarta. s obzirom da su samnom prosli "blagodati" jaslica i ispisali me vrlo brzo i od tada me baka cuvala do tamo negdje 4.g, dok je moju sestru cuvala od prestanka porodiljnog do 5. vjerujem da bi se oni ponudili i prije nego ih pitam i da bi odbili samo u situaciji kada zaista ne bi mogli fizicki hendlati dijete.
s tim da se pise kako dida ceka baku da skuha rucak kad se vrati s posla bejbisitanja. e pa u mom scenariju dida i baka skupa uzivaju s unukom, a rucak ceka i nas (tako je to kad se starija preseli kod njih na, recimo tjedan dana ili kad ju dida kupi svaki dan u podne skoro cijelu godinu i do 5 je s njima).
da ne bi bilo da ja to prihvacam zdravo za gotovo, daleko od toga. jako puno cijenim jer znam kakvi su drugi. al isto tako vjerujem da i moji cijene sto kad oni nesto ne mogu (bolesni, rade, pa ne stignu- kad su oboje jos radili) da im ja uvijek uskacem i stavljam ih ispred sebe vrlo cesto.
stoga, necu ocekivati niti reci da moraju, ne moraju, al s obzirom da su to moji roditelji koje poznam i znam kako razmisljaju, da ce oni dati i onaj 1% preko svojih mogucnosti da daju unukama najbolje, sto oni/ja smatramo da je najbolje, a to nisu jaslice.
i znam da ce znati izaci na kraj s njima.
gore je netko pisao kako ih djeca motaju oko prsta i kako im ne znaju reci ne pa se premore, odvale i razvale, polome i strgaju, al to je NJIHOV problem. problem sto ne znaju postaviti svoje granice i izgraditi odnos s unucima.
i uopce ne zalim takve bake i djedove, oni su odabrali takav odnos i ponasanje.
Zuska, nisi ti, al bilo je komentara, zadnji je bio od Beti3, upravo to sebični i samoživi bake i dede koji ne žele čuvat svoje unuke na str.7!
Anemona, uh radi se o članu moje obitelji pa ne bih detaljno, al ono krajnost kad dijete uopće osjećaja za druge, njegove potrebe i želje su No.1 bez obzira koliko druge gazila u svakom smislu, emocionalnom i fizičkom, ako npr. baka fakat nema snage za odradit neke stvari pa ne možeš je forsat i ići na grižnju savjesti i tako svaki put. Ono cijeli svijet postoji radi nje i njoj se treba prilagodit, sebičnost u onom izvornom obliku! ma brrr... da ne detaljiziram ma nitko ne bi to želio doživjet. uz to, svi šute radi mira u kući i trpe, pa se time agonija produžava. A ako bi se proturječilo moglo bi se krenut s ucjenama viđanja unučeta pa i dalje šute i trpe.
Mene rastuzuje citati da se čuvanje unucadi svodi samo na korist roditelja, a na uskracivanje komocije i gnjavazu djedama i bakama. Pa misa mu maloga zar ne dobivaju iz tog intenzivnog odnosa i djeca neke koristi osim pošede od kolektiva dok ne ocvrsnu ? Zar bake i djedovi ne dobivaju niti malo koristi u druženju sa unucadi?
Obzirom da moja djeca nemaju vise nikoga osim jedne bake rekla bih da postoji korist obostrana korist od takvog odnosa.
Ok, ako netko ne moze ili ne želi , ali u startu otpisivati starije članove obitelji zbog razno raznih razloga je tužno.
sirius X
Sigurno dobivaju, uvjerena sam da moja dobiva.... ali, to bi bilo negdje maks 5 h dnevno, a dobiva duplo više, jer mi je nemoguće drugačije organizirati, zahtijevalo bi previše osoba u koordinaciji svaki dan - baka, čuvalica ili baka-jaslice, plus mislim da bi djetetu uvelo nered (3 autoriteta, umjesto 2).
Tako da.... nije sve to super jednostavno. Ovisi o okolnostima, rijetko kad je idealno. Mislim da je 10 h too much, a da je 5 h neizvedivo.. i onda imaš što imaš (svatko od nas).
Život nije jednostavno urediv... problema ne bi bilo da je to "par h dnevno", to bi bila ta ideala, a reala je, u mom slučaju, 9-10 h. A to nije "uskakanje". To je radno vrijeme. Čisto da budemo na čistu o čemu govorimo, ono... dnevna logistika.
Dakle, kod mene je to ili 9-10 h dnevno, ili 2 h tjedno (jer mi se ne da, nakon što dijete ne vidim cijeli tjedan, još je vikendom dulje outsourcat). To je jednadžba. I mislim da nisam jedina s tom jednadžbom.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.04.2013. at 14:22
Druženje... meni bi to bilo par h dnevno. 9 h-dnevno je čuvanje... i ide u (pretežno, ne može se to nožem razrezat) u kategoriju "rada".
Sigurno postoje i neka freelancerska zanimanja di se može to skombinirat da bude par h druženja... ali, meni se čini, to je manjina, većina su ovi 8 h rada.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.04.2013. at 14:25
Potpis na Sirius. Moja mama je živnula otkako čuva malecku. Bude umorna, ali ima neki sjaj u očima, radost, nježnost...dugo je nisam vidjela takvu.
Beti spominje par sati dnevno, ne znam je li stvarno mislila na par sati ili na puno radno vrijeme.
No, bez obzira na Beti, ovdje se ipak naziru dvije strane, pa sam tako pokušala obraniti tu jednu za koju mi se činilo da se naziva samoživom i sebičnom (nas kojima bake i djedovi čuvaju djecu). Priča nije crno-bijela. Kao što ni jaslice svakome nisu grozne, nuđno zlo, izvor zaraze i što je sve tu bilo spomenuto, tako ni čuvanje unuka svim bakama i djedovima nije jednako naporno, zahtjevno i dugačko...
Pa svaka strana drugu naziva sebičnom - jedni ove koji daju u jaslice (kao nije im dijete na prvom mjestu, kao ne razmišljaju da nije čuvanje djeteta samo teški rad, već i benefit za babe-dide), drugi sebičnima nazivaju ove koji "iskorištavaju babe i dide". Stvarno nije sve crno-bijelo. I svako svoje najbolje zna... od sjaja u očima, pa do krvnog tlaka i ostatka psihe i tijela.
Pa naravno!
Uostalom, čak se može dogoditi i ako se u obitelji postigne dogovor oko baka/deda servisa za čuvanje, da to ne ispadne najbolje rješenje iz bilo kojeg razloga, pa treba tražiti druga rješenja. S druge strane, ako mene danas sutra budu sinovi pitali za čuvanje njihove djece, ja sad iz ovih cipela ne mogu tvrditi da bih pristala. Ne znam. Već sada sam 50+, bit ću stara, tko zna gdje ću živjeti, tko zna kako će nam svima skupa biti... Nije pametno na prvu loptu osuditi nečije rješenje samo zato što nama ne odgovara. Ima raznih obitelji i raznih mogućnosti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.04.2013. at 14:57
Mi smo bili u mogućnosti birati, isprobati sve opcije, kombinirati. Pa tako:
- L. s dvije i po godine nismo ni pokušavali upisati u jaslice
- A. s dvije i po godine nismo ni pomišljali ostaviti bakama.
Ako zanemarimo kontekst i svedemo dilemu na baka ili jaslice, za dijete od godinu dana, moj bi izbor bio baka.
potpis na sirius takodjer. zato sam napisala da i baka i dida gustaju.
Ja se cudom cudim spominjanju "par sati". Moje bake i deda cuvaju par sati nakon vrtica, a ne cijelo vrijeme dok sam na poslu. Ako uzmem da sluzbeno radim do 17, pa to bude bar 17,30, pa autom ne stignem po mladjeg kod bake prije 18h. A ostavljam ga u 8:30 najkasnije i zivim u nadi da ije guzva, aponekad ako mi je sastanak ujutro je to i pol osam, a ponekad se oduzi posao i jos sam na drugom kraju grada i to je vec 19 dok dodjem po njega, srecom ne cesto. Tako da je meni 9,5h dnevno minimum, a zna biti i vise. I srecom mou kombinirati vrtic+bake.
A ideje da se uzme neplaceno... Ej, neplaceno godinu-dvije? Uz kredit za stan, auto? Pa ja sam bila sretna sto smo zatvorili financije da budem ovaj put punih godinu dana na porodiljnom, zadnji put sam pocela nakon devet mjeseci i jos digla kredit da se izvadim iz minusa...
Pa i ja.... ali možda su ljudi free lanceri ili rade u smjenama.
Tako je. Ne rade baš svi ljudi na ovom svijetu uredske poslove. Evo, kod nas se radi o četiri-četiri i pol sata čuvanja.
Evo, postavljačica teme, očito, nije, i ne treba joj na par sati, nego ovo standardno, uredsko - 8-10 sati dnevno.
ah, kamo smo mi već otišli od onoga što je postavljačica pitala ..
Bidna žena, biće se misli iju žena... majko mila.
kasnim par dana sa čitanjem i imala sam bome za nadoknaditi teksta! sve u svemu..uskočile su neke nove stavke kao moguće preseljenje u ZG što bi onda automatski značilo da baka sevis otpada. sve ovisi o muževom poslu, tako da je zasada odluka da ćemo papire predati jer nemogu riskirati...
Razmišljam ja malo o ovoj temi i shvatim da ne mogu zamisliti ništa ljepše nego ozbiljne godine svog života posvetiti unucima u nadi da ću dovoljno dugo biti vitalna i da će ova moja trojka biti plodna
a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
e, al isto tako, kad već moram zamisliti, zamišljam situaciju da mi unuk/a (a statistika je na mojoj strani, neću ih valjda imati 16, unuka, kao ronin potencijalnoi čestitke i od mene, ako nisam već negdje čestitala) ima 12 mjeseci, da im je problem i jaslice platiti, il im nije problem, al bi tu bebu još malo doma ostavili, i sad da ja kažem, soori, neda mi se, radila sam cijeli radni vijek, ne merem, neću. e, to si isto ne mogu zamisliti. nekako ćemo se dogovoriti, stalno ta putovanja spominjete. ne mislim se ja putovanja odreći, al to računam, onako i ako optimistično gledam, a brat bratu ne više od jednom godišnje. tako i moja mama, eno je sad bila u istambulu. nekako ne računam da će me puknuti i da ću, baš tu godinu kad trebaju premostiti do jaslica, odlučiti otputovati 3 mjeseca u kambodžu i burmu. ono, pomaknuti ću plan za godinu dana, ako me i pukne.
i tako. ma nema veze, tema je već gotova. ronin, još jednom
tako i ja nekao mislim. Iako možda i prolupam na drugu stranu pa mi puzanje po podu i igranje figuricama postane gušt pod stare dane. Moja mama se nikad nije igrala sa nama, niti nam je ikad čitala, vodila nas u kino i sličo, ali sa unucima se igra i čita. Jako rijetko (jer uvijek ima drugog posla u toj penziji), ali povremeno , ako ju zamolim čuva i igra se .a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
e, al isto tako, kad već moram zamisliti, zamišljam situaciju da mi unuk/a (a statistika je na mojoj strani, neću ih valjda imati 16, unuka, kao ronin potencijalno
i tako. ma nema veze, tema je već gotova. ronin, još jednom
X.a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
Znaš ono, dođu leta i pamet.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamislitiŠalim se, naravno.
I posve si u pravu, teško je dok si mlad razmišljati o "ozbiljnim" godinama. Ni ne treba.
A što se tiče landranja, nalandrala sam se itekako i ne odustajem od landranja, i toplo se nadam da nikad neću.
lili, ne potpisuješ nastavak posta, ha?
a ima i djece i djece...
moja najbolja prijateljica živi sa partnerom koji je prije dvije godine postao dida (nije on star, nego se mlad prvi put oženio i postao tata)
i čuva je moja prijateljica (jer prava baka ne želi
ona uz to dijete može i stigne sve: i odraditi za firmu, i skuhati ručak za 5 odraslih muškaraca, i prošetati, i dotjerati se, i biti nasmijana, i održavati stan... sve
jer je Korina takvo dijete
ona kaže kako sa svojim dečkima, u ovim godinama (njoj je 46) ne bi mogla
sa Korinom - nema nikakvih problema
a ima i baka i baka...
jedna će baka znati procijeniti svoje sposobnosti, pomagat će koliko želi i može i cijela će obitelj prosperirati. neće joj biti problem reći ako nešto ne može a kad kaže da hoće svi će znati da je ona zadovoljna svojom odlukom.
druga će baka dopustiti da drugi misle što ona može, tužiti se nepoznatim ljudima, kolutati očima u parku,kreirati atmosferu o nezahvalnoj djeci..
problem je što nam treba dosta vremena da upoznamo ljude, što smo često nedovoljno iskreni, što ne znamo razgovarati.
i tak, ako imaš baku iz prvog primjera mirne duše je možeš pitati što ona misli. ako imaš baku iz drugog primjera u godinama koje slijede imat ćeš prikriveni sukob bez obzira što odlučila. koja je tvoja? (ako još ne znaš, znat ćeš za koju godinu)
A ima i mama i mama ... I jedne i druge nacine razmisljanja mozemo vidjeti u ovom topicu ... Pa onda ovisno o kombinaciji dijete-baka- mama svatko bira svoj put ...zar ne?
da.
netko je već napisao. bitno je imati rezervnu opciju .baka-čuvalica-jaslice
što ako se sruši imunitet?
što ako baka shvati da ipak ne može toliko?
koliko to košta? koliko bi bilo pola-pola?
ja osobno glasam za opciju jaslice-baka ili jaslice- čuvalica u nekom razumnom omjeru
a što je razumno ?
ja sam odgojitelj- i kažem baka!! bar do 3g ako je ona u mogućnosti tj. fizički i psihički ima snage za malo dijete (inače sam protiv ustanova bilo koje vrste ako je ikako moguće a od kad radim ovaj posao još sam više uvjerena da je vrtić ma koliko ga neki idealizirali koliko god se odgojiteljice trudile s obzirom na uvijete (do 30 djece u grupi) USTANOVA i nikad ni u najboljoj volji i namjeri neće nadoknaditi mamu, baku ili ono prve 3 su najvažnije.. i zato ako netko ima mogućnost bake, igre s djecom na ulici, parku igraonici-rađe to nego jaslice..
ivana zg, ne postoji nigdje tako velika jaslička grupa, miješaju se jabuke I kruške (obično u jaslicama ima 7-8 djece jer su ostali bolesni, pa ti to kao odgajateljica znaš!!!ja nisam protiv ustanova ne kužim ustanova je i škola i bolnica...što t iznači ja sam PROTIV ustanova! pa radiš u ustanovi a protiv nje si hhmmm..meni je to čudan stav.
evo, ovo boldano je meni bio dovoljan razlog da bi mi djeca bila išla u jaslice samo kad ne bih imala drugog izbora
Ja poznajem dosta odgojiteljica koje godinama u rade u vrtiću i nakon godina i godina staža kažu da još uvijek plaču zajedno s bebama u adaptacijama u grupama 15-25 jasličara - to je stvarnost. Svoju djecu ako ikako mogu ne daju u jaslice. Ako imaš sreće pa ti dijete ide u vrtić u kojem ima deset klinaca u jaslicama super, divno. Tako bi trebalo i biti. Inače standard mecinski i pedagoški je do treće godine maksimalno 1 na 4. I zato su svugdje u svijetu jaslice skupe! A ne zato što imaju zlatne pipe. Nego zato što je samo u bivšem komunističkom bloku bilo normalno staviti djece koliko stane u jednu sobu pred jednu do dvije žene.
dobro kaže sirius, djeca i bez kolektiva nauče samostalnost, a bome i sve ostalo ...
biraj po tvojim prilikama doma i po srcu
druželjubivost je ionako prvenstveno stvar karaktera
moja 11-godišnjakinja ima cijelu ekipu frendica iz vrtića a starija 13-godišnjakinja možda jednu-dvije frendice, to ovisi i o njihovom karakteru i o sreći kakvo te društvo dopalo ...
ivana zg jako sam u šoku od ovog pročitanog,zato što mi je jednom prilikom jedna mama rekla da su jaslice ustanova za odlaganje djece,danas ta osoba ima asocijalno dijete,totalno.Po mom iskustvu,imala sam obje bake doma,u mirovini,opcija je bila isključivo jaslice,nisam požalila nikad.Previše se u današnje vrjeme koriste nazivi USTANOVA za nešto u što mnoge majke polažu povjerenje,a i tete odgojitelji svoj trud i znajne.Meni je dan-danas ta "USTANOVA" nešto korisno,lijepo i nadasve puno topline i pažnje.
Posljednje uređivanje od Nitenaja : 15.05.2013. at 17:28
X a najstrašnije je da jedna teta u vrtiću na taj način gleda instituciju u kojoj radi, fala Bogu pa nije naša teta
ako je dijete asocijalno, razlog uopće ne mora biti što dijete nije išlo u jaslice/vrtić
mislim da je baka daleko bolja opcija od jaslica, naravno, ako baka želi
Lukas, ne samo da su vitalne sa 60, već još pet godina moraju raditi do penzije!
Danas 60 više nisu kao nekad. Te bake koje ti viđaš imaju sigurno više godina.
Jer, ako se normalno rađa do 40, 43 godine, bez da se itko više čudi, tada ni biti vitalna baka od 75-80 više neće biti čudo. Ionako će generacija djece rođena u ovom stoljeću živjeti do 100 u prosjeku, tako da u pričama o godinama treba promijeniti brojke. Već danas.
E, sad, pitanje je da li baka želi čuvati. jer tu vitalnost nije bitna. Ja sam svoju svekrvu napravila nonom sa njenih 42 i jako je unesrećila. Time što je dobila taj naziv. Da li moram napisati koliko i sa kojim oduševljenjem je čuvala? Čekala je tjedan dana da dođe vidjeti prvog unuka, i da, nisam to zaboravila, pretužno mi je to. Tako da vam vjerujem kad mislite da baka nije dobar izbor.
Srećom moja mama je taj posao radila sa oduševljenjem, jer to je njoj bio posao(do 2,5 godina, tada su išli u jaslice i vrtić) . Čuvati unuke je posao. Posao koji se voli.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 07.04.2013. at 17:53
čitam vas i čitam i sve se mislim bi li se javila jer lako vama teoretizirati, a meni bi ovo ubrzo mogla postati stvarnostnaravno da bi se voljela družiti s unucima, ali više onako neobavezno uz pokoju šetnju, odlazak u kazalište ili tako nešto. pričuvala bi ih rado na par sati povremeno ukoliko se ukaže potreba za tim, ali za neki dugotrajniji angažman jednostavno nemam volje ni snage.
znam da je sad normalno da žene mojih godina tek rađaju, ali ja sam miljama daleko od toga i ne mogu se ponovno zamisliti da imam toliku odgovornost nad nekim bićem pa makar imalo kvarat mojih gena. previše sam paničar i svjesna težine takvog zadatka da bi se mirne duše obvezala u tolikoj mjeri skrbiti za malo dijete. zato sam i od faksa odustala. položila gotovo sve predmete, došla praksa i metodike, a ja skontam da nikad od mene poštene odgajateljice
s druge strane mene je čuvala baka i to se onda nekako podrazumijevalo jer je mama išla raditi s mojih 2 mjeseca starosti. rodila me u srpnju, a u rujnu je normalno počela novu školsku godinu. no tad je to bilo uobičajeno kao i da me povremeno čuva 8 god. starija sestra. jednostavno su bila drugačija vremena.
no ostavljam prostora da promijenim mišljenje. možda izmisle neki eliksir od kojeg bi imala viška snage i energije za trčanje za klincima
Posljednje uređivanje od Bodulica : 08.04.2013. at 00:51
Beti3 sve to stoji,al bake o kojima ja pričam imaju između 60-65 godina i umorne su od same sebe a kamoli još i djecu čuvati....
zato kažem, ima svakakvih....
al ja sam osobno izričito protiv baka čuvalica.... naravno, svaka osoba ima svoju priču,svoj život, svoje mišljenje,svoju obitelj i svoje razloge ali u nekakvoj anketi uvijek ću dati glas čuvalici/jaslicama
Bodulice,svaka ti čast na ovom iskrenom dogovoru.... svaka ti je riječ na mjestu....
moja mama ima 60 al bome zadnjih godina primjećujem da nije vitalna kao prije, brže se umara,..al mi je zato tata od 76 god samo tako, planinari svako malo, u super formi je.
ja sam s bodulicom
zahvaljujem na iskrenim odgovorima...dali ste mi puno za razmišljati...iskreno prije nego sam otvorila ovu temu bila sam više na strani jaslica..no nakon svega pročitanog dala sam si više razmišljati o baka servisu i pokušala svoje osjećaje staviti iza djetetovih potreba...no ipak nejde...kada gledam baku kako brzo gubi strpljenje, pa tup tup po guzi, pa ja kažem nemojte da dijete sjedi a on za 10 min opet u krilu, ja nemojte davati soka, on ispod stola pije...aaaaaaaaaaaaaa...opet sa druge strane zamišljam ga kako plače u jaslicama i zove mamu....užassssss....
no, situacija se promijenila i mi smo u potrazi za stanom te nas čeka preseljnje do kraja godine.....i što sada...moje dijete će napuniti godinu dana 1.listopada, ja se 14.10. moram vratiti na posao. nemamo pojma u kojem dijelu grada ćemo kupiti stan jer to ovisi sa kojom novcima ćemo raspolagati i gdje se prilika kakva ukaže....a na to moramo čekati još koji mjesec da budemo uopće kreditno sposobni (mora proći probni rok mužu). i što sad, ako mi i neki vrtić bude primio papire u koji dio grada da ga upišem??? nemamo auto, što znači da mora biti blizu mjesta gdje ćemo stanovati...baka ne dolazi u obzir jer stanuje 50 km od grada...vjerujte mi da sam na rubu živčanog sloma jer mi je situacija u potpunosti zakomplicirana a ja inače ziheraš i sve moram imati posloženo u detalj...što da radim????da ga ni ne upisujem sada nigdje nego da vidim kamo ćemo mi prvo?
Preletila sam preko ovih par stranica pa ću možda napisat što je već napisano, ALI...
Kad se radi o tako malom djetetu ja ću definitivno dati prednost baki a ne jaslicama.
ALI, iskreno, baka koja izgubi strpljenje sa 7-mjesečnim djetetom i da mu po guzi definitivno ne bi bila moj izbor.
A vrtić blizu posla?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom