naucila sam se tamo kokat. a pucat doma
 |
|||
|
|
|||
naucila sam se tamo kokat. a pucat doma
baka do 3. godine, pa vrtić toplo preporučam
ma točno lili75. ja i ti živimo u istom kvartu... i potpuno te razumijem o čemu pričaš. meni do centra (najuži centar) gdje radim treba po jutarnjoj gužvi sat vremena dok dođem na posao a kada popodne po gužvama idem i više od sat vremena da dođem doma...Lili75 prvotno napisa
to nije nikako 8 sati - to je 10 sati minimalno.. pa čak i više.
i to u vremenu kada su oni najzahtjevniji (fizički pogotovo) pa trči za njima, pa sklanjaj sve, pa nosi, pa uspavljuj, pa skidaj, pa oblači.... ma izmori to mladog čovjeka a kamo li ženu koja je odradila svoj radni vijek i u mirovini je bezobzira na godine života.
ja takodjer glasam za baku ili cuvalicu, odnosno njihovu kombinaciju, bar do 2 godine starosti. Mackulina, kada govoris o zdravlju svoje djecice rekla bih kako se i kod tebe kao i kod vecine nas koji imamo vrticarca i bebu ponavlja ista stvar: starije dijete biva bolescu samo okrznuto te ju bez problema "prehoda", dok mladji nadrlja. Nije mi jednom rekla pedijatrica, ako stariji ide u vrtic mladji, iako doma, de facto je u istom kolektivu.
Srela sam za vikend rođakinju koja radi kao teta u vrtiću, a ponekad zna biti na zamjeni u jaslicama. Mlada je, voli svoj posao, vrlo kreativna. Sjetih se ovog topica pa malo popričah s njom, rekla je da ona svoje dijete ipak ne bi davala u jaslice ako ne bi morala.
Ali ona, kao i svi ovdje, govori iz svojih cipela.
Doma ima dvoje mladih i snažnih roditelja koji jedva čekaju unuke. Drže lokal i ne rade osmosatno radno vrijeme, već po dogovoru jer imaju radnike i oboje imaju vremena i puno želje da se bave unucima. žive u malom i mirnom gradu... U takvoj konstelaciji, vjerujem, da bi većina ipak odabrala svoje roditelje, a ne jaslice. Jer raspravljati o tome kako je bakama i djedovima generalno i lijepiti zaključke nema smisla - niti su oni svi isti, niti su iste okolnosti.
Plus toga, i ona je, kao i ja, odrasla u obitelji gdje se to baka-djed čuvanje podrazumijeva (ako ne rade). To je atmosfera u kojoj odrastaš, npr. kad ti mama godinama govori kako jedva čeka čuvati unuke...i sad zamisli, dobiješ dijete i mama ti kaže, tko čuvati, ja? Normalno da bi to tada bilo neobično i da bi postojao neki loš feeling da se predomisli...kao i svaka očekivanja ili "podrazumjevanja" koja se grade, treba ti vremena da ih probaviš ako budu "iznevjerena". No na kraju, vjerujem da bi se svi pomirili s tim izborom i da nitko ne bi zamjerio starcima koji ne žele čuvati unuka na redovnoj bazi, pogotovo ako uskaču kad treba. Moja poanta je ta, postoje bake i djedovi koji to jednostavno žele, zdravi su i mladi.
Naravno da je u Zagrebu teže, to se brzo pretvori u 12 sati čuvanja i u takvim uvjetima sigurno bismo dobro odvagali, ne bi nam se ništa podrazumijevalo. To je fakat naporno, 12 sati! U manjim sredinama to većinom ipak bude 8 sati.
No, kad umjesto "jedva čekam čuvati unuke" slušaš druge poruke od svojih roditelja, tipa, to su vaša djeca, ne računajte da nas redovito i sl., onda ti i taj stav postane apsolutno normalan. I to je normalno. Zašto bi se podrazumijevalo da bake i djedovi na dnevnoj bazi čuvaju unuke, ako oni to ne žele i imaju drugih planova sa svojim životom?
Prošlo ljeto srela sam mamu od bratove žene (moram opisno jer ne znam te nazive rodbine, kod nas su svi barba i teta, kunjada i sl.), hoda gradom s unukom od druge kćeri, pitam je, čuvate, ha?, a ona doslovno koluta očima.
Ona je svojoj djeci uvijek govorila da joj ne pada na pamet čuvati njihovu djecu i djeca su tako i odrasla, ne računaju na nju...To ljeto uskočila je na dva mjeseca, od kad je kćerci istekao porodiljni do upisa u jaslice. Lijepo od nje da je spasila situaciju. Kad je mali otišao u jaslice, svi zadovoljni.
Normalno, pa tko želi da mu dijete čuva baka koja koluta očima? Ali nekad je i to nužnost.
Moja curka će u rujnu imati dvije godine manje dva mjeseca. Još nism na čistu da li nastaviti čuvanje kod bake ili je upisati u jaslice. Ovo potonje bi nama olakšalo život jer je ne bismo trebali voziti kod bake, a i ipak bismo htjeli prišparati baku (koja je u međuvremenu dobila još jednog unuka, pa bi vjerojatno i njega htjela ponekad pričuvati). Ako baš bude inzistirala da nastavi s čuvanjem, mislim da će nam odluka biti lakša, ali trenutno ne podrazumijevamo ništa i, naravno, prikupit ćemo papire za jaslice.
Par sati dnevno čuvanja (par sati meni znači 3-4), to je ipak specifična situacija, specifični posao i specifični životni uvjeti - to ne bi meni ulazilo u opis "normalno radno vrijeme" na koje ja mislim, a koje je min 8 h. Za ZG je to najčešće potreba čuvanja 10 h dnevno, jer računamo putovanje s posla na posao ili bake na lokaciju (osim ako roditelji ne voze dijete baki, ali u toj kombinaciji je onda dijete najčešće 45 min - 60 min dnevno u autu).
Što znači par sati? Moja mama je čuvala Taru od 6 mjeseca do 2.godine ali to nije bilo par sati, dolazila je k nama oko pola 8, odlazila doma iza 16 sati, znači kao da je negdje radila u firmi.
Imala je 60 godina, vitalna, uz čuvanje svaki dan je bio friški ručak spremljen, dijete dva puta dnevno vani, i uz to opeglani veš i stan sređen. Ona je takva, dobra ogranizatorica, sve je stizala, ali da je bila umorna sigurno da je, doma su je čekali tata i svekrva od svojih 80 i nešto godina...
Ne bi joj nikada zamjerila da iz nekog razloga nije pristala čuvati Taru jer bi to bilo njezino pravo.
a kad ide u jaslice, nije?
koliko roditelja upise djecu u vrtic u kvartu u kojem rade pa djeca putuju i ujutro i popodne. roditelji kazu da im je draze da su djeca s njima, pa makar i u autu, nego da su u vrticu u dezurstvu. isto tako duze od 10h dijete ne smije biti u vrticu.
ocu reci, to vozikanje baki nije nista drukcije od vozikanja u vrtic.
par sati baka, ili deda, teta + par sati cuvalica, takodjer se moze razmisliti i o uzimanju neplacenog dopusta. Pokusati pronaci financijski i fizicki najbolju opciju koja ce postedjeti dijete od kolektiva do minimalno druge godine zivota.
A, ne bi vjerovali, ima i takvih situacija da bake žive u istom kvartu u kojem žive i roditelji.
Ima čak i takvih da su u istoj kući.
ma lazete, neeeemaaaaa
a ima ih da žive u istom domaćinstvuIma čak i takvih da su u istoj kući.
Naravno da nije iz perspektive djeteta, različito je samo iz perspektive bake, njoj je lakše da joj se dijete dovozi, nego da se ona vozi. Ako joj se dijete dovozi to je onda sigurno sat vremena manje njenog angažmana, znači, best case scenarij je to njoj 8,30 sati dnevno (ako računamo minimalno pola sata da roditelji, nakon posla, dođu do bake).
Zato, s obzirom da se to, za ZG ako govorimo (ne znam di živi postavljačica teme), radi o varijantama 8,30 ili 10 sati dnevno, nikako nije "par sati dnevno", kad zbrajamo sate koliko traje potreba čuvanja, ako roditelji rade 8 h dnevno i ne rade u svom kvartu.
To je doslovno ful radno vrijeme i to treba tako zvati, a ne "uskakanje par sati dnevno" - ako se radi o nekom zaposlenom 8 h i da živi u većem gradu. Ako je ST, onda je to 8,30 sati, ako je ZG onda je to 9,30-10 h, ovisno o tome di baka živi.
I di roditelji žive i rade, naravski, manji je broj onih koji rade od doma, većina putuje.
e da još i ovaj dio doma te čeka obično dida da se i njemu skuha, pa nešto moraš i po svojoj kući napravit, tako da ode cijeli dan, brzo u krpe i sutra jovo nanovo. Meni je fakat bilo neugodno ta 4 mj kad mi je baka čuvala malu prije polaska u jaslice (ajd upao nam je i ljetni GO između), čovječe pa ona uopće nije imala vremana nizašta osim nas,išla kasno doma, doma deda, kuhaj, čisti, peri, ujutro opet mi, nije se ona žalila al meni je bilo ono
[QUOTE=Jainina;2381845]Mi nemamo opciju baka ili dida čuvalica jer svi rade i imaju još dosta godina do penzije, a i da su na raspolaganju i da ne žele čuvati ne bi im to uzela za zlo. Ne razumijem stavove gdje se podrazumijeva da čuvaju i još ih se naziva sebičnima i samoživima ako ne želeMoja mama je odgojila nas troje(razmak smo po 3,5 godine) sama dok je tata radio vani, daleko od svoje mame i obitelji i savršeno bi mi bilo jasno da joj se neda ili nema živaca sada čuvati poprilično zahtjevno dijete od 07.30 do 16.30h svaki dan. Meni je stav "moraju čuvati" više sebičan od nečijeg "ne želim".[/QUOTE]
slažem se.I strašno je koliko sebična znaju biti djeca kad odrastu, mislim to općenito u raznim područjima. Nadam se da moji neće biti, to me baš žalosti jer imamo jedan takav primjer u obitelji.
Lili75, a što znači sebično dijete, kakvo ne želiš? Definiraj?
Pa dobro, a gdje ste vi ovdje pročitale da netko roditelje koji ne žele čuvati unuke na dnevnoj bazi naziva sebičnima i samoživima? Mislim, sigurno ima i toga u životu, kao što ima svega, ali ja nisam dobila dojam da na ovom topiku netko forsira da unuke MORAJU čuvati djedovi i bake.
To što neke forumašice nemaju iskustvo čuvanja ili imaju drugačije obiteljske prilike, praksu ili vrednote od drugih, ne znači da je tu netko samoživ i sebičan.
Zbog čega temu doživaljavati ili ili?
Čini mi se da ipak jest bilo i takvih komentara.
Ja osobno ne bih zamjerila niti smatrala sebičnim da moja mama nije htjela čuvati dijete - i samoj mi se činilo da će joj to biti preteško, ali ona je inzistirala. Ono što bih vjerojatno zamjerila, i što mi se čini da bi moglo narušiti odnose u obitelji bilo bi da mi odbije pomoći sa čuvanjem u nekoj bezizlaznoj ili teško rješivoj situaciji - a znam za takve slučajeve.
meni stav "moraju" je isto neprihvatljiv, al nekako, poznavajuci moju obitelj koja me odgojila u osobu koja sam danas je da ce staviti dijete ispred sebe i svojih potreba.
srecom, oboje su mobilni i voze i nisu vezani za 4 zida jednog kvarta. s obzirom da su samnom prosli "blagodati" jaslica i ispisali me vrlo brzo i od tada me baka cuvala do tamo negdje 4.g, dok je moju sestru cuvala od prestanka porodiljnog do 5. vjerujem da bi se oni ponudili i prije nego ih pitam i da bi odbili samo u situaciji kada zaista ne bi mogli fizicki hendlati dijete.
s tim da se pise kako dida ceka baku da skuha rucak kad se vrati s posla bejbisitanja. e pa u mom scenariju dida i baka skupa uzivaju s unukom, a rucak ceka i nas (tako je to kad se starija preseli kod njih na, recimo tjedan dana ili kad ju dida kupi svaki dan u podne skoro cijelu godinu i do 5 je s njima).
da ne bi bilo da ja to prihvacam zdravo za gotovo, daleko od toga. jako puno cijenim jer znam kakvi su drugi. al isto tako vjerujem da i moji cijene sto kad oni nesto ne mogu (bolesni, rade, pa ne stignu- kad su oboje jos radili) da im ja uvijek uskacem i stavljam ih ispred sebe vrlo cesto.
stoga, necu ocekivati niti reci da moraju, ne moraju, al s obzirom da su to moji roditelji koje poznam i znam kako razmisljaju, da ce oni dati i onaj 1% preko svojih mogucnosti da daju unukama najbolje, sto oni/ja smatramo da je najbolje, a to nisu jaslice.
i znam da ce znati izaci na kraj s njima.
gore je netko pisao kako ih djeca motaju oko prsta i kako im ne znaju reci ne pa se premore, odvale i razvale, polome i strgaju, al to je NJIHOV problem. problem sto ne znaju postaviti svoje granice i izgraditi odnos s unucima.
i uopce ne zalim takve bake i djedove, oni su odabrali takav odnos i ponasanje.
X
Baš ovako!
Kako je mene baka (tatina mama) mogla čuvati kad je još radila dok sam se rodila???
Isto, moja mama živi u drugom gradu - nije mogla čuvati djecu. Svekrva živi u istom gradu, ali ja sam sretna i zahvalna da može i želi živjeti sama, svaki dan koji se uspije pobrinuti za sebe (odavno 80+) za nas je bonus. Unatoč visokim godinama, uskakala je čuvati djecu povremeno dok su bili bolesni, ali 10 sati dnevno svaki dan za nju bi bilo previše. Imali smo jaslice + čuvalice. Ne bi mi padalo na pamet opteretiti bilo koga svojom djecom. Moja djeca su moja odgovornost, a ne odgovornost moje mame i svekrve. One su bake, odradile su svoj dio brige sa svojom djecom. Da su htjele i da su same ponudile - druga stvar, tada bismo o tome razgovarali, ali svi smo bili svjesni da je za naše roditelje takav aranžman prezahtjevan.
S druge strane, gledam oko sebe neke obitelji koje bez grižnje savjesti roditeljima natovare ne samo djecu nego i same sebe (npr. nakon rastave), tako da stvarno ima svega.
Zuska, nisi ti, al bilo je komentara, zadnji je bio od Beti3, upravo to sebični i samoživi bake i dede koji ne žele čuvat svoje unuke na str.7!
Anemona, uh radi se o članu moje obitelji pa ne bih detaljno, al ono krajnost kad dijete uopće osjećaja za druge, njegove potrebe i želje su No.1 bez obzira koliko druge gazila u svakom smislu, emocionalnom i fizičkom, ako npr. baka fakat nema snage za odradit neke stvari pa ne možeš je forsat i ići na grižnju savjesti i tako svaki put. Ono cijeli svijet postoji radi nje i njoj se treba prilagodit, sebičnost u onom izvornom obliku! ma brrr... da ne detaljiziram ma nitko ne bi to želio doživjet. uz to, svi šute radi mira u kući i trpe, pa se time agonija produžava. A ako bi se proturječilo moglo bi se krenut s ucjenama viđanja unučeta pa i dalje šute i trpe.
evo kad stre tražili, čitajte ne preskačite postove.
X
a neki to naprave i bez rastave, žalosno.
A nekome se i tetka s društvom uvali u vikendicu,... ali to nije tema.
@ Zuska Nisam sama došla do tih pridjeva, komentirala sam na post od Beit3 jer me baš ubolo u oko. No eto, sto ljudi sto ćudi
Mene rastuzuje citati da se čuvanje unucadi svodi samo na korist roditelja, a na uskracivanje komocije i gnjavazu djedama i bakama. Pa misa mu maloga zar ne dobivaju iz tog intenzivnog odnosa i djeca neke koristi osim pošede od kolektiva dok ne ocvrsnu ? Zar bake i djedovi ne dobivaju niti malo koristi u druženju sa unucadi?
Obzirom da moja djeca nemaju vise nikoga osim jedne bake rekla bih da postoji korist obostrana korist od takvog odnosa.
Ok, ako netko ne moze ili ne želi , ali u startu otpisivati starije članove obitelji zbog razno raznih razloga je tužno.
sirius X
Sigurno dobivaju, uvjerena sam da moja dobiva.... ali, to bi bilo negdje maks 5 h dnevno, a dobiva duplo više, jer mi je nemoguće drugačije organizirati, zahtijevalo bi previše osoba u koordinaciji svaki dan - baka, čuvalica ili baka-jaslice, plus mislim da bi djetetu uvelo nered (3 autoriteta, umjesto 2).
Tako da.... nije sve to super jednostavno. Ovisi o okolnostima, rijetko kad je idealno. Mislim da je 10 h too much, a da je 5 h neizvedivo.. i onda imaš što imaš (svatko od nas).
Život nije jednostavno urediv... problema ne bi bilo da je to "par h dnevno", to bi bila ta ideala, a reala je, u mom slučaju, 9-10 h. A to nije "uskakanje". To je radno vrijeme. Čisto da budemo na čistu o čemu govorimo, ono... dnevna logistika.
Dakle, kod mene je to ili 9-10 h dnevno, ili 2 h tjedno (jer mi se ne da, nakon što dijete ne vidim cijeli tjedan, još je vikendom dulje outsourcat). To je jednadžba. I mislim da nisam jedina s tom jednadžbom.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.04.2013. at 13:22
Druženje... meni bi to bilo par h dnevno. 9 h-dnevno je čuvanje... i ide u (pretežno, ne može se to nožem razrezat) u kategoriju "rada".
Sigurno postoje i neka freelancerska zanimanja di se može to skombinirat da bude par h druženja... ali, meni se čini, to je manjina, većina su ovi 8 h rada.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.04.2013. at 13:25
Potpis na Sirius. Moja mama je živnula otkako čuva malecku. Bude umorna, ali ima neki sjaj u očima, radost, nježnost...dugo je nisam vidjela takvu.
Beti spominje par sati dnevno, ne znam je li stvarno mislila na par sati ili na puno radno vrijeme.
No, bez obzira na Beti, ovdje se ipak naziru dvije strane, pa sam tako pokušala obraniti tu jednu za koju mi se činilo da se naziva samoživom i sebičnom (nas kojima bake i djedovi čuvaju djecu). Priča nije crno-bijela. Kao što ni jaslice svakome nisu grozne, nuđno zlo, izvor zaraze i što je sve tu bilo spomenuto, tako ni čuvanje unuka svim bakama i djedovima nije jednako naporno, zahtjevno i dugačko...
Pa svaka strana drugu naziva sebičnom - jedni ove koji daju u jaslice (kao nije im dijete na prvom mjestu, kao ne razmišljaju da nije čuvanje djeteta samo teški rad, već i benefit za babe-dide), drugi sebičnima nazivaju ove koji "iskorištavaju babe i dide". Stvarno nije sve crno-bijelo. I svako svoje najbolje zna... od sjaja u očima, pa do krvnog tlaka i ostatka psihe i tijela.
Pa naravno!
Uostalom, čak se može dogoditi i ako se u obitelji postigne dogovor oko baka/deda servisa za čuvanje, da to ne ispadne najbolje rješenje iz bilo kojeg razloga, pa treba tražiti druga rješenja. S druge strane, ako mene danas sutra budu sinovi pitali za čuvanje njihove djece, ja sad iz ovih cipela ne mogu tvrditi da bih pristala. Ne znam. Već sada sam 50+, bit ću stara, tko zna gdje ću živjeti, tko zna kako će nam svima skupa biti... Nije pametno na prvu loptu osuditi nečije rješenje samo zato što nama ne odgovara. Ima raznih obitelji i raznih mogućnosti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.04.2013. at 13:57
Mi smo bili u mogućnosti birati, isprobati sve opcije, kombinirati. Pa tako:
- L. s dvije i po godine nismo ni pokušavali upisati u jaslice
- A. s dvije i po godine nismo ni pomišljali ostaviti bakama.
Ako zanemarimo kontekst i svedemo dilemu na baka ili jaslice, za dijete od godinu dana, moj bi izbor bio baka.
potpis na sirius takodjer. zato sam napisala da i baka i dida gustaju.
Ja se cudom cudim spominjanju "par sati". Moje bake i deda cuvaju par sati nakon vrtica, a ne cijelo vrijeme dok sam na poslu. Ako uzmem da sluzbeno radim do 17, pa to bude bar 17,30, pa autom ne stignem po mladjeg kod bake prije 18h. A ostavljam ga u 8:30 najkasnije i zivim u nadi da ije guzva, aponekad ako mi je sastanak ujutro je to i pol osam, a ponekad se oduzi posao i jos sam na drugom kraju grada i to je vec 19 dok dodjem po njega, srecom ne cesto. Tako da je meni 9,5h dnevno minimum, a zna biti i vise. I srecom mou kombinirati vrtic+bake.
A ideje da se uzme neplaceno... Ej, neplaceno godinu-dvije? Uz kredit za stan, auto? Pa ja sam bila sretna sto smo zatvorili financije da budem ovaj put punih godinu dana na porodiljnom, zadnji put sam pocela nakon devet mjeseci i jos digla kredit da se izvadim iz minusa...
Pa i ja.... ali možda su ljudi free lanceri ili rade u smjenama.
Tako je. Ne rade baš svi ljudi na ovom svijetu uredske poslove. Evo, kod nas se radi o četiri-četiri i pol sata čuvanja.
Evo, postavljačica teme, očito, nije, i ne treba joj na par sati, nego ovo standardno, uredsko - 8-10 sati dnevno.
ah, kamo smo mi već otišli od onoga što je postavljačica pitala ..
Bidna žena, biće se misli iju žena... majko mila
Razmišljam ja malo o ovoj temi i shvatim da ne mogu zamisliti ništa ljepše nego ozbiljne godine svog života posvetiti unucima u nadi da ću dovoljno dugo biti vitalna i da će ova moja trojka biti plodna
a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
e, al isto tako, kad već moram zamisliti, zamišljam situaciju da mi unuk/a (a statistika je na mojoj strani, neću ih valjda imati 16, unuka, kao ronin potencijalnoi čestitke i od mene, ako nisam već negdje čestitala) ima 12 mjeseci, da im je problem i jaslice platiti, il im nije problem, al bi tu bebu još malo doma ostavili, i sad da ja kažem, soori, neda mi se, radila sam cijeli radni vijek, ne merem, neću. e, to si isto ne mogu zamisliti. nekako ćemo se dogovoriti, stalno ta putovanja spominjete. ne mislim se ja putovanja odreći, al to računam, onako i ako optimistično gledam, a brat bratu ne više od jednom godišnje. tako i moja mama, eno je sad bila u istambulu. nekako ne računam da će me puknuti i da ću, baš tu godinu kad trebaju premostiti do jaslica, odlučiti otputovati 3 mjeseca u kambodžu i burmu. ono, pomaknuti ću plan za godinu dana, ako me i pukne.
i tako. ma nema veze, tema je već gotova. ronin, još jednom
tako i ja nekao mislim. Iako možda i prolupam na drugu stranu pa mi puzanje po podu i igranje figuricama postane gušt pod stare dane. Moja mama se nikad nije igrala sa nama, niti nam je ikad čitala, vodila nas u kino i sličo, ali sa unucima se igra i čita. Jako rijetko (jer uvijek ima drugog posla u toj penziji), ali povremeno , ako ju zamolim čuva i igra se .a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
e, al isto tako, kad već moram zamisliti, zamišljam situaciju da mi unuk/a (a statistika je na mojoj strani, neću ih valjda imati 16, unuka, kao ronin potencijalno
i tako. ma nema veze, tema je već gotova. ronin, još jednom
X.a, pa za tebe je lako, što bi se tu trebalo misliti.
nego, mi landrače, e tu je problem. ono, mi koje volimo vrijeme za sebe. dođeš doma s posla, i, iskreno, najrađe bi čitao knjigu, blejio u komp, pričao s frendicama, šetao sam sa sobom, nego se na podu igrao role play igrica s trogodišnjacima. ono, ako ćemo iskreno.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamisliti
kasnim par dana sa čitanjem i imala sam bome za nadoknaditi teksta! sve u svemu..uskočile su neke nove stavke kao moguće preseljenje u ZG što bi onda automatski značilo da baka sevis otpada. sve ovisi o muževom poslu, tako da je zasada odluka da ćemo papire predati jer nemogu riskirati...
lili, ne potpisuješ nastavak posta, ha?
Znaš ono, dođu leta i pamet.
recimo, gledam sebe. čitam tvoj post i shvaćam da ne da sebe ne mogu zamisliti kako se posvećujem unucima u ozbiljnim godinama, nego niti te ozbiljne godine ne mogu zamislitiŠalim se, naravno.
I posve si u pravu, teško je dok si mlad razmišljati o "ozbiljnim" godinama. Ni ne treba.
A što se tiče landranja, nalandrala sam se itekako i ne odustajem od landranja, i toplo se nadam da nikad neću.
a ima i djece i djece...
moja najbolja prijateljica živi sa partnerom koji je prije dvije godine postao dida (nije on star, nego se mlad prvi put oženio i postao tata)
i čuva je moja prijateljica (jer prava baka ne želi
ona uz to dijete može i stigne sve: i odraditi za firmu, i skuhati ručak za 5 odraslih muškaraca, i prošetati, i dotjerati se, i biti nasmijana, i održavati stan... sve
jer je Korina takvo dijete
ona kaže kako sa svojim dečkima, u ovim godinama (njoj je 46) ne bi mogla
sa Korinom - nema nikakvih problema
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom