Nitko ti i neće primiti papire jer je dijete mlađe od godine dana . Razmisli o cuvalici koji mjesec dok se ne sredite i nađete mjesto u jaslicama, ili uzmi neplaceno koji mjesec ako je moguće. Previše je nepoznanica trenutno u vašoj kombinaciji.
 |
|||
|
|
|||
Nitko ti i neće primiti papire jer je dijete mlađe od godine dana . Razmisli o cuvalici koji mjesec dok se ne sredite i nađete mjesto u jaslicama, ili uzmi neplaceno koji mjesec ako je moguće. Previše je nepoznanica trenutno u vašoj kombinaciji.
vi isto sad stanujete cca 50 km od nećega,
inače dosta vrtića uzima papire za djecu koja su mlađa od godine dana, puno ih počnu odma s 1.rođendanom u vrtiću a rađena su ohoho iza 1.9.
Pa zar nije da se papiri predaju u svibnju (jednom godišnje) za svu djecu koja će sa 1.9. napuniti godinu dana?
Tako je u mom gradu.
Mada mi se čini da bi u Zg trebali primati za djecu od 6 mjeseci na dalje.
Zna li netko točnu informaciju?
amsterdam, da bi baka uopće dolazila u obzir za čuvanje djeteta, ta se baka mora prema djetetu lijepo ponašati, voljeti ga i željeti ga čuvati - a baka koja gubi strpljenje i lupa po guzi baš i ne zadovoljava te kriterije već u samom startu.
i da nisam skužila jel vi to selite za Zg, trebala bi imati neko prebivalište da ti dete može ići tu u vrtić, inače plaćaš punu cijenu, osim ako dio ne plača tvoja općina
selimo u zg, ja bi prebacila svoje i djetetovo prebivalište na svoju staru adresu, djevojačku, dok se ne preselimo.... a razmišljala sam i o vrtiću blizu posla ali to mi je opet puno putovanja sa djetetom, po tramvajima i sl. jer radim u centru grada.... trenutačno živimo na istoj adresi sa svekrom i svekrvom na selu....zato se i selimo jer ne želim gubiti pola dana na putovanje na i sa posla dok mi je dijete doma i još tako malo...baka ga želi čuvati, nije ona baš sad da mlati djecu, ali ima onaj tradicionalniji pristup odgoju, a za gubljenje strpljenja sam rekla u prvom postu, često precjenjuje svoje mogućnosti...nije ona sve u svemu jaaako loša, kao i većina baba, barem koje ja znam...ja ću bez straha ostaviti dijete sa njom na čuvanju koji dan i sad ali nije za duže staze...
Evo, mi smo odlučili upisati malu u jaslice. Trenutno je čuva moja mama, super im je zajedno, jako, jako su se povezale, više smo nego zadovoljni i sretni što smo imali takvu priliku.
Međutim, baka, u drugoj polovici 50-tih, ima i drugih obaveza (kuća, vrt, popodne radi part time) pa više-manje po cijele dane radi i to nam je bad. Iako se nikad nije žalila, nama je žao nje jer cura spava sat vremena dnevno, a ostatak vremena je torpedo. Plus, baka je u međuvremenu dobila još jednog unuka koji živi u kući do pa nam se nije činilo fer..neka baki ostane dovoljno vremena i za njega...
I dogovorili smo se da ćemo je upisati u jaslice jer će, kad krene na jesen, imati skoro 2 godine, a i činilo nam se kao da bi to njoj dobro leglo, gledajući je u inerakciji s djecom u parku. Imali smo u vidu i opciju da se možda neće adaptirati pa ćemo možda nastaviti s bakom...
I tako smo danas svi troje otišli do vrtića predati dokumentaciju.
Bila je to ljubav na prvi pogled!
Bila je fascinirana djecom, igračkama, šarenilom, piljila je u dječicu i migoljila se pa je šetala s tatom po vrtiću i razgledavala, dok sam ja razgovarala s psihologinjom. Onda su nas uputili da odemo u posjet jasličkim grupama i nije se dala od tamo, ma nije nas šljivila, odmah je upala među klince i igru kao da je s njima odavno. Ostali smo preko sat vremena, nema kutka i igračke koje nije pregledala i isprobala, dječica u jaslicama su bila predivna i zainteresirana, tete tople i jednako zainteresirane i srdačne. Plakala je kad smo odlazili nakon sedmog pokušaja da odemo, tete nisu mogle vjerovati.
Dilema baka ili jaslice je prepojednostavljena. Bez svih ostalih parametara tu se može samo teoretizirati. A, eto, svatko od nas ima različite parametre pa ispisujemo iskustva i baš mi je bio gušt čitati ovaj topic.
Zato sam se i došla javiti jer sam danas baš pod dojmom...i te neke dobre vibre koju sam ubrala u vrtiću i toga da nam je curka tako pozitivno reagirala na sve to. Naravno, svjesna sam da na jesen stvari mogu izgledati drukčije, ali ovo danas bilo je tako spontano i lijepo.
Dobre vibre svima, neovisno upisujete li djecu u jaslice/vrtić, ili će vam ih čuvati bake, djedovi i tete...
Zuska, super!
Mi smo jucer dobili obavijest da je primljen u jaslice. Al mene bas frka kako ce mu se svidit. Dok je tata samouvjeren da ce mu bit super. Cemo da vidimo na jesen. Pa, ako ne bude dobro i mi i dalje imamo opciju baka/teta cuvalia.
naša situacija još nije ni blizu rješenja, nismo maloga nigdje upisali jer nisamo znali kuda bi uopće predali papire budući da još nemamo ni kvart u kojem namjeravamo seliti..cijela situacija oko kupovine stana se nešto zakomplicirala i sad je trenutačno status quo...mislim da će tako i potrajati tijekom ljeta....nije mi jako frka budući da ako se ne odselimo dok ja počenm raditi čuvati će ga baka, a ako se ipak odselimo e onda ću morati tražiti neki privatni vrtić ili u krajnjem slučaju teta čuvalica...neznam ni sama, brine me sve, al ipak najgore mi je uopće kad se sjetim da ću ga morati ostaviti, pa bilo gdje to bilo, srce mi se slama......
Uf čitam vas i jeza me hvata kada se sjetim jaslica i da ću je tako malu morat ostaviti u nepoznatom okruženju sa nepoznatim ljudima
Samo da mi je mama bliže, ne bi bilo kraja ni mojoj ni njenoj sreći
Možda kod nas opcija ipak bude teta čuvalica, prebrzo mi to vrijeme prolazi još 6 mjeseci i curki će biti godina dana
Po mom sadasnjem iskustvu ni baka ni jaslice nego mama ili tata a ako to ne moze onda dadilja. Bake su na trecem mjestu a instuticije na stotom. Dakle prve 3-4 godine svakako cuvanje 1 na 1.
E ovo bi bila i moja rang lista, da imam dovoljno novaca da sam do 3. doma i onda dovoljno novaca da platim kvalitetnu dadilju, pa nakon toga vrtić.Lucija Ellen prvotno napisa
po mom uvijek baka prije dadilje
Kod moje starije u jaslicama je od 20 djece obicno bilo njih 16, tako da nije da su bili nesto ludo i masovno bolesni... Valjda je poanta u tome da kod nje je stvar da kod vecine djece oboje roditelja stvarno radi, a koliko sam shvatila i bake pretezno rade, pa nema cuvanja mjesta, dvotjednog nedolaska zbog smrkavog nosa i sl.
Moj mladji upravo zavrsava svoju prvu jaslicku sezonu, isao je 10,5 mjeseci osim za bozic i ng, jedno nase putovanje i sad dva tjedna mora, niti jednom nismo morali ici doktorici po ljekove ili ispricnicu
Jaslice!
Naša je curica od 1.godine u jaslicama (sad je u vrtiću). Ona zadovoljna, mi zadovoljni. I ne bih dala svoju slobodu za sve bake (uključujem tu i svoju mamu). Taj osjećaj da nikome ništa nisam dužna, platim koliko piše na uplatnici i amen. Sasvim mi je dovoljno znati da mi mama može uletjeti nekad u fazi ozdravljanja, nakon što mi odradimo bolovanje s kćeri. E sad, moja mama radi i drugu opciju nismo ni imali, čuvalica mi je bila prevelik udarac na naš budžet. A i čuvalica... hmmmm, na koga naletjeti?
Nikad nije crno-bijelo i ovisi o cjelokupnoj situaciji
Al ja biram baku
Moje curke je cuvala baka, i opet bih tako
Od 3.godine krecu u vrtic (starija je spletom okolnisti nesto kasije, a mladja ce sad, 2 mjeseca prije 3.rodjendana)
moje su krenule u vrtić (baš vrtićku grupu, ne jaslice) s 2,5 godine
do tada smo imali tetu čuvalicu
bake su uskakale za dodatnu igru, za povremeno skupljanje cura iz vrtića, za povremeno (ali stvarno rijetko) čuvanje ... uglavnom za obostranu (dodatnu) igru i zadovoljstvo
tada sam mislila da je tako najbolje, a danas sam super zadovoljna što sam baš tako odabrala i napravila!
moj problem je riješen za sada, mališu će čuvati baka i deda do našeg preseljenja, nadam se na proljeće, pa ćemo onda vidjeti za vrtić...a možda mama do tada bude i trudna opet pa ostane doma!! nije mi baš pri srcu, ali nije mi ni ideja o vožnji sad po zimi 40 min do prvog vrtića...valjda neću izgubiti živce brinući se kako će oni sa njim i dali će raditi sve kontra kako ja radim..
a zanima me kako ste vi kome su djecu čuvale bake organizirale to čuvanje..mislim na čisto organizacijski,na njihove stvari, na obroke i hranu... naši žive preko puta i ja sam to zamislila tako da ona dođe ujutro dok se ja spremam na posao kod nas i pričeka dok se ne probudi, spremi ga i uzme k sebi.ručkove ću mu ja kuhati dan ranije, a oni neka mu daju doručak za koji ću namirnice ja kupiti. potrepštine za presvlačenje ću kupiti i neka tamo stoje kao i par komada robe i posteljinicu za kindi. neke igračke također. htjela bi da imam što manje prenošenja stvari..
Baka je dolazila kod nas - to je pojednostavilo prenašanja/nanašanja igračaka. Jedino ti ako je problem nered koji poslije na tebi ostane (ovo što ona ne stigne - raspremiti igračke i posuđe itd.). Vidiš to ti je jednostavnije i sretno!
Kaae... teško mi je komentirati išta tvoje, prevelike su to meni kruške-jabuke - s jedne strane koncept "s rođenjem djeteta otkaz" s druge strane ovaj naš (još uvijek većinski važeći koncept) "s godinu dana u instituciju". To jest... ne mogu gledati samo iskustvo ta 3 h u jaslicama, bez da gledam sve, a kad gledam sve, onda se pogubim u zaključcima. Super da vam dobro štima... socijalizacija je, po meni, dobra - ali, opet i to moraš gledat u odvojenim kulturološkim kontekstima - naš (npr. dalmatinski) di ne mogu socijalizaciju izbjeć' da hoće (velike obitelji, svi povezani, žive u đuture u malim prostorima, dobar dio života odvija se vani - ulica, park) i vaš život... Neusporedivo je to meni, vidim pluseva i minuseva na obje strane.
praktički kak si zamislila tak se radi i u vrtiću
amsterdam pomiri se sa tim da ako radiš a baka i deda ti čuvaju dijete onda ne možeš nad tim čuvanjem imati potpunu kontrolu i ne mora sve biti kako si zamislila, niti ti moraš biti ta koja će izorganizirati svaku minutu tog čuvanja.
baka i deda su očito sposobni za čuvati dijete, vole ga, i sigurno će se znati i sami snaći.
ja sam toga svjesna i nažalost poučena dosadašnjim iskustvom itekako znam da podosta toga neće biti onako kako sam ja zamislila, ali nastojim (možda samo da sebe umirim)ipak organizirati onoliko koliko mogu kako bi ipak postojala šansa da će učiniti nešto onako kako bi ja zo učinila..tako npr.ako ima skuhan obrok od mene da mu neće davati ono što oni jedu, ili će to ipak učiniti u manjoj količini, da ga neće brisati vlažnim maramicama ako ja pripremim blazinice i posudice za vodu, ako kupim razne žitarice i na svaku napišem kako se pripremaju da za doručak neće dobiti kruh i paštetu...kužiš? onda mogu barem živjeti u iluziji.... ne mogu imati i ovce i novce, jasno je ko dan, ali mogu pokušati umanjiti štetu
uf, meni je bilo teže i fizički napornije kad sam imala čuvalicu par dana, pa trebala kuhati dan ranije i sve pripremiti nego sada, kada ide u vrtić i dođe na sve gotovo.
ja sam s čuvalicom imala dogovor da ona za maloga kuha ručak... ja bih pripremila sve namirnice, napisala joj upute što s tim i adio. imao je svježe kuhano svaki dan, pod normalno mi je bilo da za njega teta mora kuhati ručak. za mene ne, naravno.
Bas razmisljam ovih dana gdje da uguram svoje odusevljenje vrticem pa, eto, nadjoh temu.
Glasam za vrtic, ali instituciju poput nase, tj. one u koju ide Sunko.
Odmah da objasnim, nije mi bilo ni na kraj pameti poslati ga u instituciju, ili ga dati baki ili dadilji sa sest tjedana (sto je ovdje uobicajeno) pa sam zbog toga dala otkaz. Onda smo dobili mjesto u vrticu dan prije nego je navrsio sest mjeseci, no i to sam uspjela odgoditi do njegovih 9,5 mjeseci starosti. I tad mi se, priznajem, smucilo u zeludcu kad sam shvatila da odgode vise nema, osim ako ne otkazem vrtic, a to bas i nije dolazilo u obzir. Zapravo jos uvijek ne radim, ali debeljko ide u vrtic dva i pol tjedna, po nekoliko sati dnevno (obicno oko 3). Ostavila bih ga i dulje, ali ne da mi se izdajati dok ne moram.
U dva i pol tjedna, naucio je da osim njega postoje i druga djeca i da mu nece napraviti nista nazao samim time sto postoje. Vjerojatno to i nije bas neka najbitnija stvar u zivotu devetipolmjesecnog djeteta, ali nama je pomalo olaksalo zivot. Sad ga recimo mogu ispustiti iz ruku u pristustvu druge manje djece. Naucio je mahati pa-pa, a vidim da mu bolje ide i baby signing. Radim i ja na tome skoro pa otkako se rodio, ali vrticu ide bolje. U vrticu, takodjer, bolje jede, a naucili su ga i cemu sluzi zlica. Ok, jos uvijek se njome ne zna najesti, ali svakako je dogurao dalje nego sa mnom. (Ok, mozda sam ja problem.)
E, sad, vise sam nego sigurna da postoji razlika izmedju institucije i - institucije. Ova nasa, smjestena na campusu lokalnog, drzavnog fakulteta, prima samo 12 djece u najmladju grupu, dobi od 6 tjedana do 16 mjeseci. Njih 12 ima jednu tetu, gospodju sa zavrsenim studijem early childhood educationa i puno godina iskustva u radu s najmanjima. Uz tu jednu tetu, za djecu (opet samo njih 12), brine se 18 (osamnaest) studenata srodnih disciplina, rasporedjenih u dnevne i tjedne smjene tako da ih je u svakom trenutku u sobi s djecom barem petoro ili sestoro. Uz tetu, i cinjenicu da svo dvanaestoro djece nije uvijek tamo, ili da neki spavaju, odnos teta i djece je cesto 1:1, ili 1:2. Prema rijecima tete, a i brosure o vrticu, najgora moguca kombinacija u neke lose dane je 1:3, eventualno 1:4, ali nikad cijeli dan, mozda na par sati.
Smjesteni su u omanjoj sobi, namjestaj je iz cetr's'prve (drzavni fakultet...), ali sve je prekrasno cisto i uredno. Svako dijete ima svoj krevetic u kojem spava samo i iskljucivo ako roditelj tako zeli tj. ako dijete zna/zeli spavati samo u kreveticu. Ako ne zeli, spava nekome na rukama. Propisi ne dozvoljavaju spavanje na podu i slicno. Smjeli smo donijeti jednu dekicu od kuce, ako je to djetetu bitno, a ostala posteljina je vrticka. Pere se svakih par dana, ili cesce po potrebi. Perilicu i susilicu imaju u veseraju koji je spojen na njihovu sobu (tako se beblja posteljina ne mijesa s ostatkom vrticke opreme). Krevetici su u lagano zamracenoj sobi gdje obicno svira neka tiha muzika. U prednjem dijelu sobe su baby gymovi i igracke za malu, skroz ili vise-manje nepokretnu djecu, a iza drvene nize ograde su obicno ovi veci, koji se krecu ovako ili onako. U posebnom dijelu sobe je velika drvena konstrukcija za penjanje, sa stepenicama prilagodjenim puzacima/ranohodacima, malim toboganom i nekavim prozorcicima i vratima. Imaju ogromno dvoriste kojeg dijele s ostalim, starijim grupama, ali postoji i ogradjen dio za ove najmanje, valjda da ih ipak tko ne pregazi.
Nema propisanog vremena za jelo i spavanje, vec svako dijete jede i spava kad zeli (pitaju roditelje za raspored, ali i prate sto djetetu treba). Prema propisima, ne dozvoljavaju donosenje hrane izvana, ali mi smo trazili, ponudili da cemo potpisati aneks ugovora u kojem ih oslobadjamo svake odgovornosti i pristali su da donosimo sto god zelimo za Sunka, sve dok je zapakirano, dopremljeno u lunch bagu i dolazi s deklaracijom iz kucne radinosti. S obzirom da hrane svako dijete tj. da djeca ne mijesaju hranu, nije im, zapravo, problem da jede nase. Jedina stvar oko koje se nismo uspjeli dogovoriti su platnene pelene, ali tu priznajem da smo mi popustili i pristali stavljati ga u jednokratne dok je tamo. Puno bitnije nam je bilo ovo oko prehrane jer nam se njihova, ipak pomalo preamericka hrana, nije svidjela. Djecu hrane onako kako roditelji zele. Neki jedu samo pasirano, neki komade, neki se hrane sami...
Dijete ostaje bez ikakvih problema, ne place kad ga ostavljam, vec ponekad kad dodjem po njega. Dozvoljene su posjete roditelja u bilo koje vrijeme, a i smije se ostati koliko god to roditelj zeli (dok god to dijete podnosi, naravno). Neke zene kojima je vrtic dovoljno blizu, tipa par zaposlenica fakulteta, dolaze dojiti pod pauzama za izdajanje i za vrijeme rucka. Pojavila sam im se na vratima bezbroj puta, najavljeno i nenajavljeno i sve sto sam vidjela je bilo super. Djeca nisu ostavljena da placu sama i jadna, uspavljuju ih na rukama... ponekad se cini da im uspijevaju posvetiti i vise paznje nego sto to u nekim trenucima mogu ja sama (s jednim jedinim djetetom) kod kuce.
Sve u svemu, prezadovoljni smo i cini mi se da bi bilo vise nego prekrasno da sva djeca imaju pristup ovakvim vrticima.
U isto vrijeme, ne smatram da jako male bebe trebaju u institucije i, da mi je drugacije pao grah, vjerojatno bih pricekala malo dulje od 9,5 mjeseci. No s obzirom da je grah tamo gdje je, nemam nista protiv. U principu imam na raspolaganju baka servis, ali mirniji smo i muz i ja s vrticem. Neusporedivo mirniji (a baka servis je, zapravo, njegova mama). Baka sigurno vise voli nase dijete, ali zaposlenici naseg vrtica se svakako bolje znaju brinuti o njemu.
Meni je bit cijele dileme između bake i jaslica upravo u ovim riječima: Baka sigurno vise voli nase dijete. To je ono što bi trebalo prevagnuti, kod tako malenih, po mom mišljenju. LJUBAV. Sve drugo su nijanse. Ako te ljubavi ima.
kolike to prostorije moraju biti da unutra stane dvanaestero djece i 18 studenata!
krasno je ovo za čitati
iako ne znam kakav su im problem platnene pelene.
Kaae strašno je što su roditelji prisiljeni "ostaviti" djecu već sa 6 tjedana, ali ova druga strana medalje je divna.
Koliko bi nam bilo lakše ostaviti dijete u vrtiću/jaslicama kada bi bili sigurni u to da će njegove potrebe biti ispunjene, ni ovdje to ne bi bio problem da je omjer teta i djece bolji
Meni to zvuči ok ovako kako si ti napisala..3 sata dnevno..
Ali većina djece je tamo cijeli dan kaj ne? Male djece, od par mjeseci..grozno mi je to.. Znam, znam da te mame nemaju izbora, nemojte me sad napasti..ali grozno mi je, kaj mogu
Meni isto ne zvuči niti najmanje lijepo, tako mala djeca + 18 (!) studenata koji se brinu o djeci.
Upoznaju li roditelji uopće sve te študente?
Ja bih radije da mi dijete spava u krevetiću, nego na tamo nekom studentu
Kod nas je isto baka dolazila kod nas.
Istina je da je to meni bilo teže i fizički napornije kao što je netko gore napisao, jer kad dijete ide u jaslice/vrtić stan je pospremljen, a koliko shvaćam mnoga djeca onda niti ne ručaju kod kuće pa se ne mora obavezno niti kuhati.
meni se sviđa ovo kod kaae
ako se već mora u jaslice, onda bh rađe tako nego onako kao kod nas
Ja ne, jer je dizajnirano za djecu od 6 tjedana na dalje, znači - od 6 tjedana na dalje radiš ili daješ otkaz. A ovi naši jasličarci, mislim da je 20 na jednu percepcija, jer od tih 20 na jednu je realno 10 (dok prođe kuburenje s bolestima koje grupu prepolovi) već su postali vrtićarci, barem kako se meni čini.
Kaae, vjerojatno baš i ne dolaze ovi sa 6 tjedna ili je toliko ljudi jer ima puno baš tih maltene neinteraktivnih beba (mislim... koje su interaktivne samo plačem, bez da tipa još i prstom upiru u ono što žele)?
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.10.2013. at 12:36
ovako razmišljaju i u Gradskim uredima
zato i natrpavaju grupe
jer računaju da ih pola ne dolazi
a nije to baš tako
Ako postoji "bilježenje dolazaka" i taj prosjek, to bi trebalo bit relevantno.
Jer mi se čini da razgovaramo o tri percepcije (barem):
- ova od bolesnih roditelja, to su oni koji obitavaju na topicima u potrazi za nepostojećim odgovorom na pitanje "kako poboljšati imunitet", a ta je percepcija "ko uopće dolazi u te jaslice", ta je, npr. moja, jer ih rijetko ih je bilo više od 10, u one rijetke dane kad je išla, a jaslice su nam služile kao doslovno "kontaktni centar za razbolijevanje djeteta u roku od 3 dana";
- ova od odgajatelja "grupe su nam pretrpane";
- ova od Gradskog ureda "ionako ih pola neće doći".
Znači... trebalo bi, osim razmjene naših iskustava - neko objektivno mjerilo koliko te djece uistinu npr. bude tijekom prve godine, prosječno. Nemam pojma ima li ga. Možda ga ima kuhinja, iako sigurno fulavaju u doručcima jer ne stignu svi na vrijeme javit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.10.2013. at 13:42
Kod nas u jaslicama su dvije tete na 15-oro djece (od godinu do 2,5).
ja tu ne govorim o polasku s 6 tjedana
to mi je grozno
grozno
u zdravstvu smo se počeli primicati amerima, još malo će biti: ako se hoćeš liječiti plati, ako nemaš novca, krepaj
nadam se da se u pitanju prava majki i djece nećemo povesti za njihovim primjerom
ali da imam dijete od 6 mj na više
i da mora ići u jaslice
onda bih rađe ovakav princip
i niš me ne bi smetalo da mi se student, pod nadzorom, bavi djetetom
x
Ali to ti je to - sustav je (vjerojatno) tako dizajniran upravo zato jer ima tih od 6 tjedana, zato ih ima tako masu... ko što kod nas nije tako dizajniran jer se događa priča s čuvanjima trudnoće, drugom trudnoćom, mjestu u jaslicama za ovog ko zapravo ne ide itd. To je, po meni, neodvojivo, kao da kažeš... ma zdrav je on... samo mu je srce koma bolesno, to da.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.10.2013. at 14:16
Nije tako...U SAD-u je toliko različitih situacija s čuvanjem djece, od stvarno dobrih (čini mi se da su te ipak u manjini) do brojnih koje su daleko ispod našeg standarda.
Moje nećakinje je čuvala jedna teta kod sebe doma, a onda su krenule u vrtić. Zapravo, čekale mjesto za valjda jedini normalan vrtić u okolici. Starija je, dok je dočekala mjesto, išla u nekakav vrtić u kojem su se svako nekoliko tjedana izmjenjivali jako mladi ljudi priučeni na tečaju od nekoliko sati. Nisu radili ništa, niti su znali išta. Samo su pazili da djeca ne padnu kroz prozor.
Mlađu su upisali na listu čekanja za taj jedan dobar vrtić čim se rodila.
A poslije su je iz tog vrtića izbacili (ugrizla je druge nekoliko puta).
Posljednje uređivanje od vertex : 02.10.2013. at 15:11
Referirala sam se na Kaaeine jaslice. Kad se tvoja sestra vratila na posao, s koliko tjedana-mjeseci djeteta? Naš je sustav dizajniran, više-manje, primiti dijete od 1+ godine, budući da je to trajanje standardnog porodiljnog zasad.
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.10.2013. at 15:17
Brat mi je tamo, žena mu je Amerikanka. Vratila se nakon četiri mjeseca (neplaćena, naravno), što se smatralo vrlo izdašnim dopustom.
Hoću reći da tamo ima krasnih ustanova, ali i takvih koje su daleko, baš daleko ispod našeg standarda. Sigurna sam da ni bebice od 6+ tjedana ne idu sve u ovakve ustanove kao Kaain bebač.
Shvaćam. Zato je meni neodjeljiva strana medalje - porodiljni od (max?) 4 mjeseca, s jedne strane, s druge, naše institucionalne jaslice. Jedno vuče drugo...
ajde ovdje cu pitati,tema je najaktivnija a ja imam slicnu dilemu...
da li upisati curicu od 3god u vrtic pa ju za godinu dana seliti u drugi (zeljeni) ili ju ostaviti doma sa bakom do 4te godine? (gdje je svo ovo vrijeme)
zeljeni vrtic (bolje receno pvt igraonica na engl) ne prima djecu ispod 4god pa sam na vagi da li ju upisati u vrtic sa 3god ( samo na pola vremena) pa prebacivati kad napuni 4g?
vec cujem dosta komentara da joj fale djeca i drustvo,ne slazem se da je to tako do 3ce god ali za kasnije vec nisam sigurna...
moram uzeti u obzir/pretpostaviti da ce s upisom krenuti i bolesti (dosada jos nije bila nikako bolesna) pa mozda bolje da se to dogodi godinu kasnije?
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 02.10.2013. at 15:47
Moja je krenula s 3,5, jer ju s 2,5 nisu primili. Kod nas je velika gužva za tu stariju jasličku. Čuvala ju je baka 3 dana u tjednu a 2 dana tata, koji radi smjenski. Da ju je bila baka morala sama čuvati, išla bi od 1,5 u jaslice, jer ne bih mogla mamu opteretiti sa 9 sati dnevno. Ne zato što ona ne bi željela ili mogla, nego ja smatram da je to previše ( a i godine su tu, ja sam stara mater). Pokazalo se super. Bila je željna djece, uživa u vrtiću, lagana adptacija, vrlo malo bolesna.
Ali ove godine su im promijenili jednu tetu i već je to za neke bio veliki stres. Tako da ja ne bih svjesno upisivala, pa mijenjala vrtić, ako bih imala adekvatno pokrivenu tu dodatnu godinu doma.
Posljednje uređivanje od cowgirl : 02.10.2013. at 16:07
Evo groznog (realnog) clanka o vrticima u Americi, bas sam ga jucer citala: http://www.newrepublic.com/article/1...rican-day-care
Ovakvih ustavnova poput nase ima oko 20%, ako sam dobro zapamtila brojke. U nasoj regiji - jedna, nasa. Imamo jos par institucija koje su, prica se, ok, a sve ostalo je u kategoriji 'snadji se'. Sunka sam prijavila u vrtic kad sam bila ravno pet tjedana trudna, stvarno sam mislila da nesto takvo postoji samo u filmovima. Setala sam taj dan pored tog vrtica i usla unutra pitati za neke brosure i informacije, a teta iz administracije nas je, kaze za svaki slucaj, odmah stavila u kompjuter. Slobodno mjesto za nas se otvorilo dan prije nego je Sunko napunio sest mjeseci, dakle oko godinu i dva i pol mjeseca nakon sto smo ga stavili na popis. Upao je on, a ne netko drugi, jer smo izmedju ostalog oboje studenti tog fakulteta pa smo imali (duplu) prednost.
Ovo automatski znaci da cesto nemaju te najmanje sestotjedne bebe jer je jednostavno nemoguce naciljati pocetak vrtica da pase uz termin rodjenja djeteta. Najmladje dvoje, blizanci, krenuli su u grupu prije neki dan, a imaju oko pet mjeseci. Najstarija djevojcica u grupi ima 14, Sunko je peti po redu sa svojih sad skoro 10.
Svih osamnaest studenata, dvanaestoro djece i teta nisu u sobama u isto vrijeme. Studenata nema vise od 5-6, a i ne rade svi sa svom djecom, vec su i djeca podijeljena medju njima, tako da se, u svojoj smjeni, isti student uvijek brine za istu djecu. Ne smeta mi to ni najmanje jer su svi pod nadzorom i u vrticu odradjuju praksu, koja je ovdje obavezni sastavni dio svakog fakultetskog kurikuluma. Svi studenti su provjereni, a teta je uvijek tamo i jako puno radi s djecom, ovi ostali su tu zato da dijete ne mora cekati u redu, placuci, ako zeli da ga netko drzi, ili ne mora sjediti u ukenjanoj peleni jer teta presvlaci drugih sedam. Nama odgovara da dijete spava nekome na rukama jer mu je koncept krevetica skroz nepoznata stvar. Sve sto treba napraviti da dijete spava u svom kreveticu je reci teti da roditelj to zeli. Mi smo dozvolili da ga spustaju u krevet, ako im uspije. Mozda ga nesto i nauce.
Ja sam, kao i vertexina stativecdodjebratovazena (ne mogu se sjetiti), dala otkaz kad je Sunko napunio 4 mjeseca. Na dopust sam otisla pet dana prije termina (on je rodjen 15 dana nakon, tako da sam tu 'plandovaka' cijelih 20 dana bezveze
Uzasno puno ljudi koje znam salje djecu bilo kamo jer si ovakav vrtic ne mogu priustiti. Cijena vrtica je, recimo, oko cetvrtine prosjecnog obiteljskog primanja u Minnesoti, a vecina ljudi u regiji ima vise od jednog djeteta i ne radjaju stari kao ja, vec puno, puno ranije. Djecu im cuvaju registrirani in-home daycare centri (nadam se ipak ne losi poput ovog teksaskog iz clanka koji sam linkala), neregistrirani centri, nasumicne cuvalice, studenti, susjedi, starija djeca... a vrlo rijetko bake, jer bake ili ne zive blizu, ili rade (tu se ne ide u penziju samo tako, a najmanje zbog neke dobne granice).
Ono s bakom i ljubavi, hebi ga, racionalno gledajuci, ljubav nema sto prevagnuti. Zeljeli smo da se za dijete brine onaj tko se bolje za dijete brinuti zna. Pobijedila teta Susan i njezini studenti. Baka voli dijete, ali jedva da nesto s tim djetetom zna. Teta Susan voli svoj posao, a mozda bas nekako i voli nase dijete (i ostalu). Debeli je tamo sretan i zadovoljan, a mene cak ne pece savjest sto provede par sati na dan u vrticu cak i sad, dok ja ne radim. Izmedju ostalog, to znaci da mu se ostatak dana mogu posvetiti 100%, jer obavim sve ostalo dok ga nema.
(Kako je krenulo, posao koji mi zvuci prihvatljivo ionako nikad necu naci pa cemo vjerojatno ostati totalni ludjaci koji placaju punu cijenu vrtica koji im, zapravo, ne treba.
Jos moram reci, valjda sebi u obranu, da ne ispadnem totalni cudak koji dijete bezveze salje u vrtic
baka prvu godinu a onda obavezno jaslice i privikavanje na drugu ddjecu i osobe
Postavit cu pitanje ovdje jer nisam nasla prikladniju temu. Negdje pri pocetku teme spominje se misljenje struke o nepripremljenosti djecjeg imuniteta na tako rani ulazak u kolektiv.
Zanima me taj isti problem i sa psiholoskoga stajalista.
Imate li kakvu preporuku za literaturu na tu temu?
Dakle, dijete i kolektiv sa zdravstvenog i psiholoskog stajalista.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
