andream prvotno napisa
Ja jednostavno ne želim bake opterećivati iako se jedna nudila za čuvanje maloga dok ne dobije mjesto u jaslicama. Jer ta baka ima i svojih problema, zdravstvenih, i što ako se npr razboli i mora na preglede, kontrole i sve drugo? Jedno je predanost djeci, drugo je po meni "tehnička mogućnost". Na kraju smo maleckog upisali u privat jaslice.
Dobro, mi smo stariji roditelji pa ni bake nisu više u cvijetu mladosti, a imaju i neke svoje ozbiljnije dijagnoze, iako se tako ne čini na prvi pogled. Zato imamo sada po meni idealnu kombinaciju: jaslice i vrtić, a kad se netko od djece razboli, onda uskaču bake. Iako i ne tu svaki put, kombiniramo to i našim godišnjima, ponekim bolovanjem i slično. Jer nema mjeseca da bake ne moraju na redovne kontrole doktorima ili povremene fizikalne terapije.
Kako kaže moja mama, da je Bog htio da starci imaju djecu, dao bi im tu mogućnost. Okrutno zvuči nekome možda, ali sad sve više vidim da je tako.
I ne mislim da su jaslice "nužno zlo do treće godine". Jer ako bi tako razmišljala, ne bih se osjećala u startu kao dobar roditelj jer dajem dijete eto nekome kao nužno zlo na čuvanje. Moj malecki ide s radošću u jaslice, ostavljam ga i dolazim po njega s osmijehom na licu. Njegovim. Lijepo papa, spava, uvijek je čist i uredan. A to mi je najbitnije.