Ovisno o misljenju ...
 |
|||
|
|
|||
Ovisno o misljenju ...
u mladjoj jaslickoj grupi uce? s kime i od koga?Lili75 prvotno napisa
draga a tko ti je kriv,nisi slala djecicu u jaslice pa ne znaš
za početak ja doma nemam ni 1/5 rekvizita koje oni imaju u našem vrtiću za učenje i igru!
(opaska: mi smo nov, jako dobro opremljen vrtiće)
govorimo o jaslicama i djeci od godine dana, ne o vrticu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 26.03.2013. at 23:16
Baka je normalna, ubrojiva, topla osoba
i sama je izrazila želju da čuva unuka kada ti kreneš raditi.
Na tvom mjestu ne bih se niti sekunde premišljala prihvatiti ponudu.
Najmanje bih brinula o tome da ga ne razmazi,
pa tome bake i služe, zar ne?
Mislim da je "baka ili jaslice" zapravo pogrešno pitanje.
Ni baka ni jaslice nisu pojmovi lišeni konteksta i mogućnosti.
Svatko tko se odlučuje između te dvije varijante ima hrpu stvari koje treba uzeti u obzir, baku (njezino zdravlje, kapacitete, back up za nikad se ne zna itd.), jaslice (kvalitetu samih jaslica, tete, djetetov imunitet, back up ukoliko dijete stalno bude bolesno itd.) i sebe (radno vrijeme, povjerenje u baku, odnosno slaganje s njom, financije itd)...
Svako od nas ima različite parametre i zato takve razlike u promišljanju i zaključivanju koja je opcija bolja.
Nakon toliko postova ja si zaključujem da se ne može generalno govoriti o "boljim" ili "lošijim" opcijama, poanta je u tome da si svatko izračuna parametre i mogućnosti i iz toga sastavi najbolju moguću varijantu za sebe i svoje dijete.
Ono, imaš podijeljene karte i na tebi je da s njima odigraš najbolje što možeš.
ajme leonisa jel me to ozbiljno pitaš, rade s tetama, DA !!! svojim tetama, ja još NIKAD nisam došla u Frankovu grupu da tete nisu bile na podu s njima, imaju već svoje prve crteže(već nekoliko mjeseci, pa otiske rukica,čitanje slikovnica, senzomotorika...itd), hrane se već naveliko sami, pospremaju prljave tanjure i pribor za jelo na kolica za kuhinju da djeca od godinu i par mjeseci, ma čuda rade s njima, moj sinčić je uz njih prohodao, nema ih puno u grupi, tete su predivne, svaki dan nauči nešto novo i tete mi prenesu (krenuo je s 13 mj u rujnu), na početku su SVAKO dijete uspavljivali na način kako je dijete naviklo doma, znači moj je nošen na ramenu dok ne zaspe pa potom spušten na krevetić na trbuščić, molim lijepo. ako bi izgubio gumb s košulje onaj sitni one bi ga sačuvale, među svom djecom !!. Uskakale su im na početku i pedagogica i logopedica, cijela grupa je bila adaptirana kroz 2 tjedna. puno to ovisi o tetama.
Ako baš hoćeš detalje, napišem ti sutra jer sad stvarno moram ići spat. ajd laku noć vam svima!
i stvarno nema potrebe da tumačite moje mišljenje i razloge zašto sam ja SVOJE dijete dala u jaslice, svi imamo pravo na SVOJE mišljenje (valjda).
Zuska, bravo kratko, jasno i sažeto!
X na Lilli
X
Imala sam istu dvojbu. I jos poneki parametar. Na kraju sam odlucila: baka. U nekom trenutku mi je pocela ici na zivce, svako malo se oko necega nismo slagale, ja zamolim jedno, ona napravi po svom. Nisu to bile stvari od velike vaznosti. Al uz sve ostalo (posao, muz...) nakupi se. Onda sam jedno vrijeme imala dadilju/e. Nisam uopce bila odusevljena niti dovoljno strpljiva da nadjem pravu. Baka nam je pomagala sve do 2,5 god kad je dijete krenulo u vrtic. Sad, gledajuci unatrag mislim da je baka bila izvrsna. Ok, na stranu neke nesuglasice oko hranjenja ili kupovanja igracaka, ali znam da su stvorile prekrasan odnos. Jako su privrzene jedna drugoj i M obozava baku. I ona nju. Sad ide u vrtic i zahvalna sam da sam imala tu opciju s bakom ranije.
lili, meni je divno ovo sto ti pises, al pitam se kako teta moze nositi sedmero djece dok ne zaspu? pokusavam shvatiti. ma koliko volje imali ili zelje, ljubavi i dragosti (jer s takvima i pricam) kako bez kloniranja, to mogu uciniti? neko dijete mora onda biti zakinuto. sad oce li biti tvoje ili moje...
zuska, sve to stoji sta si napisala, ali ako netko napise baka ili jaslice, podrazumijevam da je baka mobilna, voljna, zdrava, dovoljno mlada i spremna na cuvanje tog djeteta.
ako nije, onda, kao sto sam vec napisala, uopce ne dolazi u pitanje i nemamo se sta onda pitati, sve je jasno.
Posljednje uređivanje od leonisa : 26.03.2013. at 23:52
mogućnost da budete primljeni s djetetom rođenim iza 31.8. ti je minimalna. moja je rođena 5.9. i prve godine kad sam dala zahtjev nitko nitko je nije ni uzeo u obzir, a predali smo papire u 10 vrtića.
ti svakako predaj papire, a onda u rujnu možeš početi nazivati i dosađivati im. možda se negdje stvori neko mjesto. ali po mom iskustvu, a već je netko i napisao, traži alternativno rješenje
Moj mali voli jaslice i meni su tete super sjele, isto kao i njemu (normalno, jedna više, druga manje, ali na kraju dana - zadovoljni smo s obje), no moram ispričati što mi je teta rekla neki dan kad sam pokupila mališana. Dakle, taj dan ih je bilo 17 i ona je točno sat vremena (sama u smjeni) provela prematajući klince. I naravno da kad ih je sve premotala da je prvi opet napravio Number 2. Za to vrijeme moj se mali isprolijevao vodom i to u tolikoj mjeri da mu se majica već skoro cijela osušila, ali mu je bodi ispod bio mokar. Normalno da žena nije vidjela, nisam još upoznala osobu s očima na leđima. Samo sam čekala da zakuri, jer često otvaraju prozore i zrače (čega sam inače pobornica), a on se u posljednje vrijeme najradije igra ispod prozora, samo me ne veseli spoznaja da je to radio mokar na temperaturi oko nule.
Uglavnom, jedan je od zdravijih u grupi (to su mi rekle tete, a i iz priča s drugim roditeljima sam pohvatala), a već sam više vremena provela s njim kod pedijatrice (s tim da nerado i rijetko idemo) nego što sam obilazila ginekoga tijekom trudnoće (a bila sam relativno često), tako da svaka čast mamama koje su komentirale da su im djeca stalno zdrava, blago vama, ali mislim da je to ipak izuzetak i da svi roditelji trebaju računati na bolesti.
Inače, stariji je bio doma, i puno su ga čuvali baka i dida, te je krenuo s 2,5 što smatram nekom optimalnom dobi, jer je imao bolji imunitet i bio taman 'zreo' za interakciju s djecom, te je bio samostalniji od jednogodišnjaka.
I jedna zamjerka, zašto nitko ne spominje djedove, nego samo bake??? Moja mama je bolesna i nema šanse da bi mogla danas čuvati malog (što joj jako teško pada, ali ježga), a tata bi mi bio najsretniji da ne radi i da može čuvat unuka, ali eto kriza je, pa se radi i u penziji. A iskreno, najradije bih malog ostavila s didom da mogu birat (najviše stavova oko odgoja dijelim upravo s njim, a ima želje, volje i snage za zabavu s unučadi)
Po meni, nema isključivo djetetovih cipela, to je uvijek obiteljski kontekst i odluka ide po onome što je bolje i izvedivije logistički za obitelj.
Sumnjam da će se itko od njih sjećati bilo čega prije treće godine i da će ga bilo koja od varijanti ili ozbiljno doživotno traumatizirati ili mu urezati ne znam kakve super vještine koje će životno trajati (dijeljenje, lijepe motoričke igračke itd. što priča lili) koje se unutar te treće godine kad se većina priključuje vrtiću ne bi stekle i sve razlike prebrisale za maks 6 mjeseci, pa da bi se na tim lako prebrisivim razlikama bildala odluka bolje je ovo ili ono. U nekoj perspektivi, nema neke velike razlike jel' se dijete adaptirava na vrtić par tjedana ili par mjeseci.
Sve je kontekst obitelji i njenih mogućnosti. A i glave majke, of kors.
Ono na što jasličarci u velikom broju moraju računati (a ne možeš znati prije nego dijete daš u vrtić, odlazak u vrtić jest lakmus papir za to koliko ćete se mučit s boleštinama) je bolest u vrtiću i kako ćete se onda organizirati. Vidiš i da tete ove izdržlijve zovu medicinskim fenomenima. Česti pobol je default.
Dakle, parametri su, po meni, ovi logistički - baka može/ne može, dijete ovakvo ili onakvo itd., grupa ovakva onakva.
Meni bi osobno idealno bilo ne opterećivati bake, dosta je to vremena, ali, realno, malo to roditelja može, osim ako ne mogu na bolovanje non stop. Zato biće i ima mjesta u jaslicama - upisani su, ali su uglavnom bolesni ili u nekoj rekonvalescenciji, a čuvaju bake (ovo dok je bolesno kao, a to ispada, za neke, većina vremena, barem prvu godinu kolektiva).
Inace, moje iskustvo s privatnim jaslicama je da su u oboje djeca bila pretezno s dvije tete.
U prvim jaslicama je bilo 10 djece u grupi, u drugima ih ima cca 14 (upisanih, ne i prisutnih), u prvim su dvije tete bile od 10h a u drugima mislim od pola 9 ujutro. Malo ipak drugacija organizacija nego gradski.
I mog definitivno ne hrane s zlicom u usta, on jede sam. I starija je. I pije vodu sam iz case. I kao sto pise Lili, crtaju, istrazuju, uce pjesmice, plesu (sto moj obozava plesati to je presmijesno). A nakon svega odu jos malo na baka&deda brigu dok ne dodjem s posla. Nikako se ne slazem s tim da su moja djeca u jaslicama zato sto nisam imala drugog izbora - mogla sam kazem ili baku ili cuvalicu. Ali sam odabrala jaslice i zadovoljna sam s tim. Svatko odlucuje za sebe. Uostalom, ne mora prva odluka biti zapisana u kamenu, koliki su probali jaslice pa odustali zbog bolesti, ili probali s bakom/cuvalicom a zavrsili u jaslicama.
X. Mislim da čak niti ne može - dogodi se kraval raznorazni - pobol bake, pobol čuvalice, prometna čuvalice (što ništa nije pitnaje ako je dijete u jaslicama), ili pobol djeteta i nemogućnost pohađanja jaslica (mislim... puno vajde od super organizacije jaslica ako se jaslice pretvore, ko što su nama, u "kontaktni centar za ekspresno i dugotrajno razbolijevanje djeteta u roku od 3 dana").
Mi smo krenuli u jaslice s 18 mjeseci, dijete se meni čini "psihorobustno", a vrtićka psihologica ju je još s tipa 20+ mjeseci karakterizirala kao "otvorenu i komunikativnu", a tete sa "čvrsta i vesela", ali frigaj to kad je njen imunitet mislio drugačije (ispala, na kraju astma i zbog toga osjetljivost na respiratorne stvari, da se krivo ne shvati - apstinencijom od vrtića ne možeš spriječit astmu, ali je obrazloženje za toliki česti pobol, ali ne mora ti biti ni to, jako je puno alergičara, jako je puno općenito osjetljive djece koja redaju raznorazne infekte po principu "you spin me right round itd. itd.", pogotovo u ZG-u di roditelji dugo rade, duge zime, grijanja, malo sunca itd.). I, mind you, po mom uvjerenju, a krosčekirala sam to s brojnim klasičarima, to ne možeš spriječiti - ni dojenje, ni bio hrana, ni cikla, crna rotkva, ovaj onaj preparat, mislim, sve je to lijepo, ali ništa od toga nije make/break djetetovog imuniteta, koji je kopmleksnija stvar i spada u rubriku "tako ti pao grah", a kako ti je pao vidiš tek po polasku u šmrcajuće-baleći jaslički kolektiv.
Zato ja pokretačici teme savjetujem da razmišlja, ako može, uvijek o dvije opcije (what if dijete se razboli, baka se razboli - da li to za nju znači organiziravanje dodatne opcije - susjeda, baka itd.), ili može često na bolovanja.
A onda ovo drugo, gleda li baka TV ili tete jako lijepo rade senzorne stvar i u vrtiću, spada u rubriku "nice to have", ali nije osnov donošenja odluke. Mislim.... te bolesti, to ti je prava logistička muka koja većinu, barem u prvoj godini jaslica, čeka.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 07:19
ma to ovisi i o našem doživljaju boravljenja s djetetom
ja nisam tip koji je uživao biti na porodiljnom
bilo mi je naporno i psihički i fizički i preporodila sam se kada sam počela raditi
zato to ne želim ni mami ni svekrvi
kada dijete dam u jaslice, predam ga ženama za koje pretpostavljam da su to zanimanje odabrale (ne želim sada ulaziti u svakakve slučajeve, jer ima i svakakvih roditelja i baka)
kako sam već valjda 100 puta napisala, bake su sjajne
ali, za poigrati se na pola sata - sat
sve ostalo bih JA doživljavala kao iskorištavanje
jer mi nitko ne može reći kako je s malim djetetom lako
nije
Još bih samo dodala da ima vrtića i "vrtića", a bome i teta i "teta".
Tako da i o tome treba voditi računa.
Odmah da se ogradim, ja sam veliki protivnik jaslica, pa nisam baš najbolja osoba za nagovaranje na jaslice.
Mi imamo jedan vrtić, ni jedna teta koja radi u našem vrtiću nije dala dijete u vrtić, nego se snalaze na sve mile načine.
Meni to govori sve, ako nije dobro za tvoje dijete, zašto bi bilo za moje.
Posljednje uređivanje od Anemona : 27.03.2013. at 07:39
Potpisujem Apricot u potpunosti
Baš tako!ma to ovisi i o našem doživljaju boravljenja s djetetom
ja nisam tip koji je uživao biti na porodiljnom
bilo mi je naporno i psihički i fizički i preporodila sam se kada sam počela raditi
zato to ne želim ni mami ni svekrvi
kada dijete dam u jaslice, predam ga ženama za koje pretpostavljam da su to zanimanje odabrale (ne želim sada ulaziti u svakakve slučajeve, jer ima i svakakvih roditelja i baka)
kako sam već valjda 100 puta napisala, bake su sjajne
ali, za poigrati se na pola sata - sat
sve ostalo bih JA doživljavala kao iskorištavanje
jer mi nitko ne može reći kako je s malim djetetom lako
nije
Sad govorim općenito, nije upućeno amsterdam
Po meni je sebično uvrijediti se što se baka ne nudi.
Zašto bi se nudila? Možda je žena radila cijeli život i sad se želi odmarati. Šetati po gradu, heklati, pa ako i želi cijeli dan gledati sapunice, to je legitimna odluka.
Ja nikad ne bih ni pokušala nametnuti tu obvezu.
X
i dalje se pise iz nasih cipela sto je NAMA prihvatljivo i obzirni smo prema bakama.
no nikako da netko napise sta je za dijete bolje. dijete od godinu do dvije. odnos 1 na 1, s kime god ili 1 na 5-14?
zar je netko napisao da se duri jer se baka ne nudi?
:/
apri, onda je iskoristavanje i kad odu spavat kod njih?
ili odu na vikend na more. ili tjedan dana?
Je, leo, netko je gore to napisao, ne znam tko, nije ni važno ime, jer je to nešto što često čujem.
Nisam apri, ali meni su ove dvije stvari totalno različite-jedno je svakodnevno čuvanje 8+ sati, drugo je prespavati, otići na more, to uglavnom predstavlja gušt objema stranama.
I nikako da ti odgovorim za odnos 1:14-da, nije idealno.
Ali nije tragično.
I meni nikad nije bolja opcija 1:1 s kim god, ili 1:14 ako je taj jedan teta u jaslicama. Ona dobra, o lošim iznimkama naravno ne govorim (niti ih je moje dijete imalo, štoviše).
Sjajno - nisam jedina - mašala. Ovo je divno čuti, a da nije iz mojih ustiju.
Ma što bi bila jedina.
Same here.
to sam napisala zbogpri tome jako dobro uocavam ovo JAkako sam već valjda 100 puta napisala, bake su sjajne
ali, za poigrati se na pola sata - sat
sve ostalo bih JA doživljavala kao iskorištavanje
mozda ima baka koje uzivaju biti bake, pa i 8h na dan
iako ne znam ima li koja koja bar jednom tjedno s osmijehom ne pogleda na dan kada ce se odseliti iz kuce
Mene je okolina (ne rodbina nego obližnji dušebrižnici) razapela na križu jer sam otišla radit kad su klinci imali 6 mjeseci. I što sam se preporodila na poslu. I osjećala se bolje, imala više energije i bila sretnija. Ispala sam totalna nemajka i izrod - kako ti nije predivno biti na porodiljnom?!?!
A komentari na MM-a na porodiljnom - posve druga dimenzija.
A komentari na to da je njemu super na porodiljnom i da će iskoristit sve 3 godine na koje imamo pravo... Svaka daljnja riječ je suvišna.
ni meni porodiljni nije bio gušt
mislim, ne volim svoj posao pa ajde.... izdržim doma ali mi nedostaje interakcija sa odraslim ljudima. ovaj put se nadam da će biti lakše jer imam veće dijete koje me baš uspije zabaviti, neće se valjda opet sve svesti na cviljenje manjeg djeteta.
ali bih rado da imamo baku nekih sat vremena tjedno, čisto da se malo druži sa unučadi dok ja zbrišem na kavu
e zato proklinjem snijeg.
i ja cekam te kave.
oh kako ih cekam.
ma to ovisi i o našem doživljaju boravljenja s djetetom
ja nisam tip koji je uživao biti na porodiljnom
bilo mi je naporno i psihički i fizički i preporodila sam se kada sam počela raditi
zato to ne želim ni mami ni svekrvi
kada dijete dam u jaslice, predam ga ženama za koje pretpostavljam da su to zanimanje odabrale (ne želim sada ulaziti u svakakve slučajeve, jer ima i svakakvih roditelja i baka)
kako sam već valjda 100 puta napisala, bake su sjajne
ali, za poigrati se na pola sata - sat
sve ostalo bih JA doživljavala kao iskorištavanje
jer mi nitko ne može reći kako je s malim djetetom lako
nije
Ovo polupotpisujem jer to se može u, ajmo reći "idealnim uvjetima" (dijete zdravo, starci ne mahnitaju na poslu) - imat taj stav da je sve drugo iskorištavanje.
Ako je na poslu mahnitanje (9-17+), dijete boležljivo, oboje rade, na bolovanje se ne može, onda je se vizura iz "iskorištavanja" promijeni (ako se nema sredstava i za vrtić i za double-opciju čuvalica) u "preživljavanje, sori, bako, nothing personal"
I s razlikom da je meni na porodiljnom bilo odlično, pogotovo od 6-12 mjeseca, a najfrustrirajući dio mi je... ovaj s bolestima, inhalacijama, CRP i leukocitima i ono, stoj kući važi, mjeri, davaj, inahliravaj, mjeri, pari, broji, pun nade u kolektiv ili na najobičniji rođendan s malim balavcima kreći, i tri dana nakon touchdowna jednog i drugog opet doktori, leukociti itd. itd. dosadno, dosadno, dosadno.
Doduše... vjerojatno je uvijek najkoma onaj problem koji upravo traje.
Tako da... što je "iskorištavanje", što je "najbolje za dijete" - to su sve, po meni, filozofske kategorije, a postoji konkretna obiteljska situacija, raspoloživa sredstava, mentalni sklop, koji onda izrode neko rješenje i that's all there's to it.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 10:49
Mislim reći da doslovno nema općenito primjenjivije i uoptrebljive solucije stila "stručnjaci kažu" na pitanje "jaslice ili kući".
Iako, stručnjaci kažu što kažu - većina je ne za jaslički kolektiv, ako se gleda i psiha (odnos 1-1) i tijelo (pobol u vrtiću), što se može mijenjati s godinama jer se to uvijek mijenja, pa ako u budućnosti kolektivi budu manji tipa, onda možda drugačije budu govorili, plus mislim da stručnjaci ne misle baš 1-1 i ne uzimaju u obzir modernu supernuklearnu obitelj, još pogotovo ako je dijete jedinac (ono it takes a whole village P. Leach).
I of kors, to su samo stručnjaci za djecu, a u kombinaciji jaslice ili baka su parametri - dijete, mama i tata, baka - znači, ne bi trebalo umest nikog iz tog "trojstva".
Dilema "jaslice ili baka", maltene to je ko prenatalna dijagnostika da ili ne, toliko ovisno o tisuću parametara koje zna samo postavljač pitanja, ako zna (recimo, osjetljivost ne može ful znati dok ga ne baci u jasličke pirana bakterije).
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 10:55
I po meni, kad važeš to odnos 1-1, uvijek treba, a to je uvijek i svima najteže i to je za sve glavni životni izazov, neku mjeru zadržat. In the long run, čak mi se čini da opcija doslovnog shvaćanja 1-1 i prve tri može učinit više štete, još ako se na to nadoveže home schooling i raznorazne ostale specifičnosti izdvajanja od opcije jaslica i ajmo, face up the society, sa svim bajama i psiho stvarima, sada. Mislim reći u svemu se može pretjerati, može bit ovaj prvi odnos prezaštićujući, može bit vrtićki kolektiv DDR koma stila itd. - vraćam se na Zusku i kontekst.
Tako da sve, ali baš sve, treba cum grano salis.
X
ne
jer to nije obaveza
to je obostrana želja
i možeš odustati
ali ako na početku godine ne upišeš u vrtić, nema odustajanja
i to je veliko opterećenje
znam, znam, svaka od nas kako ona misli da je pametno/najbolje...
moja mama živi 120 metara od vrtića
i najčešće ga ona skupi oko 15:45
ali, ako je hladno, vruće, kiša, snijeg, led... ne ide
ne pada mi na pamet dopustiti da žena sa svojih toliko godina ide i pati se, pa ni tih 120 metara
tada ide netko od nas
ok, mi imamo sreću pa dijete nikada ne mora ostati u dežurstvu
najkasnije što se dođe po njega je 16:15
zašto sam ovo napisala?
zato da "obranim" stav da bake trebaju/moraju/očekuje sa da podmeću leđa.
sjećam se kad je moja prijateljica imala dijete od kojih godinu dana i posvađala se s mamom na mrtvo ime i prezime jer joj nije htjela malu pričuvati.
ono, ljuta ko pas.
ja sam tada bila na točno deset godine prije prvoga djeteta i nije mi bilo jasno odakle joj pravo da tako nešto od mame očekuje (mama joj je tada imala samo 49 godina, skoro ko ja sada, LOOOL)
i onda... odgovor koji zapravo puno toga objašnjava: moju prijateljicu je odgojila baka, živjela je kod nje do škole, roditelje viđala vikendima
pa je i njoj bilo normalno da se taj obrazac ponovi
što meni nije
jer ja nikada nisam imala baku, niti ikoga tko bi me čuvao, osim jaslica i roditelja
A vidiš mene je čuvala baka.
Apri, pa i čuvanje na redovitoj bazi može biti obostrana želja i time prestaje biti iskorištavanje. Ali slažem se da se ne treba očekivati da djedovi/bake to žele i spremni su, to nikako.
X
ajmo to onda preimenovati u - obavezu i opterećenje
jer tu nema uzmaka
Pa obveze i opterećenja su za odrasle ljude. Ne vidim zašto bi bilo moralno dvojbeno da odrasla osoba želi preuzeti neku obvezu na sebe.
ajmo samo u obavezu, jer ne mora biti i opterećenje
ni najmanje moralno dvojbeno.
ali ponekad se i precijene svoje mogućnosti.
pa se trpi jer je ljubav veća.
taj dio je meni upitan.
AM, meni osobno bi bilo veliko opterećenje.
jer bih znala da nemam odmora ni onaj dan kad se ne osjećam dobro.
X. Apsolutno je to obaveza, kako iko može mislit da nije - uvjerena sam da to ne misli niti baka, a niti mama.
A ako je baka odrasla osoba, a ne ishlapjela starica kojojoj se dijete uvaljuje stila potpisa nekog ugovora, a ona ne zna - onda je dogovor "baka čuva" dogovor dvije odrasle osobe, bez ikakve prisile, uz pretpostavku da su te odrasle osobe (i mama, i baka) normalne, asertivne, a odnos je normalan (uz svo opterećenje mama-kćer), i da mogu reći da i ne - ono, meni se to podrazumijeva, to je "normalna infrastruktura" takvog dogovora, koji znači OK baka može tad i tad na pretragu, ako nema drugog termina, ali uz to da kćer uzima GO taj dan i da je to teška iznimka i sl. To je totalna obaveza i nije uopće lako, po meni.
Jednom kad se dogovore i ako se dogovore - ciao i terminina "žrtva" i "iskorištavanje" i mogu se ti termini mogu obestiti kako se već ono kaže.
Očekivanje ovakovo ili onakvo - a i to se isto može obesiti, a ljutnja oko toga nije opravdana, po meni. Tj. OK, onako u hipu bit ljut, ali ono - to ne ide stila "očekuje se" (u mojoj glavi), iako se u sredinama svašta očekuje - od primjera ove forumašicu koja je na moru, pa se čudom čudi može li na GO iako renta apartmane (očito to oko nje niko ne radi pa se to "ne očekuje"), pa preko toga da "bake čuvaju", da mame ne rade xy vremena, da mama ide na bolovanje itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 12:14
Meni je ovo isto ono... trpljenje, žrtva, precijenjivanje itd.
Kćer zna kakva je mama, otprilike, i što može i što ne, isto i snaha za sveki, sve i da se mama/sveki toliko loše procijene.
Trpljenje i ljubav je meni isto stila žrtvovanje filozofska kategorija - to su odrasli ljudi, ako ne mogu reći će i to je to.
Idealno bi bilo da je mlada obitelj self-sufficient (kao i stara obitelj, uostalom, i da se nema nikakvih obaveza vice-versa, od čuvanja, do financijskog pomaganja uzajamnog, od pomaganja u smislu bedinanja starosti, nego da je druženje čisto na osnovi "uželili se malo mi").
Ali, kako to često nije (pogotovo u jasličko doba djece, a pogotovo ako nisu roditelji sretnici da su dobili optorno dijete), onda se pliva i snalazi kako potreba nalaže.
Tj... sve se to svodi na umjetnost mogućega, ovisno o okolnostima, a postavke padaju jedna po jedna, ako je nužno, pa ako će to značit da stalno drnda TV, primjerice, so be it, ako dijete ne može u vrtić, ljudi nemaju za čuvalicu itd. Ono... stalno reprioritiziranje što ti je u nekom trenu bitnije - da se dijete očuva od infekata ili što. Sigurno se na baku ne može stavljati odgojno-obrazovni program očekivanje stila koje možeš čak i s čuvalicom - kad je već plaćaš - stila to ćete tako i tako, ovo ovako i ovako, ovoga nema, ovoga ima itd. U baka-programu zahtjevi tog stila opadaju... sve je to jedan reality check, ako naiđeš na bilo koju prepreku - ne dobiješ jasličko mjesto, dijete osjetljivko, nemaš love ili sreće sa čuvalicama itd.
apri, pa ti se onda nećeš ni nuditi, i reći ćeš da je to previše za tebe ako ti neko dijete to zatraži.
A ovaj prvi dio - pa ljudi smo, obitelj, valjda se može razgovarati. Naravno da može doći do milijun različitih situacija, ali se ne slažem da se čuvanje od strane baka po difoltu naziva iskorištavanjem.
Isto tako, da se u nekim, kraćim ili dužim, periodima trpi (ili bolje rečeno - malo samog sebe stisne) jer je ljubav veća ne smatram nečim nužno lošim - naravno, opet ovisno o cijelom kontekstu. Ključ bi bio u tome da se može otvoreno komunicirati.
Niti ja, pogotovo u dalmatinskim sredinama, di je to koji put i očekivanje i gušt od strane baba i dida (vidila primjera totalnog uživanja), a ovo drugo se biće percipira "sebičnjaštvo" (stila "dajte babi unuka, a snaha ne da"). Rubrika "smeta li vam da vam se obraćaju mama u vrtiću" - doslovno i regionalno-kulturološke razlike. S time da onda, ruku pod ruku, u Dalmaciji mi se čini veće očekivanje i šok ako baka-dida neće čuvat.
Ali, pretpostavljamo svi su odrasli i razumni stila nisu otišli na kvasinu i mogu normalno razgovarati (of kors, to je pretpostavka normalnog odnosa), ok, mali "igrokazi" ja se žrtvujem, meni teško može, ali da mogu stvarno jedan drugima reći što da, što ne - to se u odraslih osoba, po meni, očekuje.
Ako toga nema - onda nema niti odnosa, a kamoli čuvanja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.03.2013. at 12:32
I normalno je da je normalno reći - sori, ćerce, ja ne mogu. Ali, ima i ovih drugih - koji mogu, koji žele, pa pristanu ako se i ne ponude i slično. Mislim... nije to stila lažno predstavljanje ili uzimanje lihvarskog kredita pa ne možeš prekinut taj odnos, ako je stani-pani, ipak se može u 2-3 tjedna naći čuvalica, naravno, onda mora i mama malo spustit kriterije prhivatljivog/neprihvatljivog, jest zafrkancija, ali nije to sad ono... stila braka u nekim zemljama koje ne priznaju rastavu braka.
X
normalno je da ljudi koji moraju dijete slati u jaslice imaju o jaslicama dobro mišljenje-kako bi se inače nosili s time što dijete mora u jaslice? za one koji ne moraju dijete slati tako rano u instituciju su nužno zlo. i to je po meni cijela mudrost.
a to što u jaslicama ima više igračaka nego doma zaista nije razlog za slati dijete u jaslice.
x
iako, iskreno ću vam sad napisati i biti partibrejker
meni je to nezamislivo.
pa bilo obaveza, opterećenje, we.
radi heklanja i kavi.
mene bi to jako iznerviralo i gotovo.
to vam je onako, iskreno.
đizs.
ne kažem da je lako biti s malim djetetom. al ko da je sve lako i mora biti lako.
može se dogovoriti neka back up varijanta za bolest, kad se ne osjeća dobro. i mi smo tako. al ovo od svimbi, da se ne smiješ ni durit, to mi je skroz čudno
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 27.03.2013. at 12:46
I ovo mi je malo predramatično, ništa nije tako crno-bijelo, a dijete se, garant, u 4.-toj godini niti sjećati neće jel' bilo kod bake, il' u jaslicama (al mama hoće i svih dilema pros i cons).
Isto tako možeš reći da se ovi tako grozno iskorištavaju bake tješe onome što im stručnjaci govore o "nužnom zlu", a ko zna što će stručnjaci pričati za 10 godina, uostalom, stručnjaci ne žive naš život, niti postoji jedan stručnjak koji bi sintetizirao obitelj, a to su koji put, suprostavljene stvari, ali opet, nekako... začudno, kad se dobro posloži, funkcionira tako da je OK svima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
