ja sam sve pustila, neka ide svojim tokom
trenutno mi je lakše tako nego da uvodim ikakve promjene
jer to rezultira plačom - koji ja definitivno ne mogu podnijeti
sinoć sam otišla spavati u 21 sat
mrtva saaaaam
 |
|||
|
|
|||
ja sam sve pustila, neka ide svojim tokom
trenutno mi je lakše tako nego da uvodim ikakve promjene
jer to rezultira plačom - koji ja definitivno ne mogu podnijeti
sinoć sam otišla spavati u 21 sat
mrtva saaaaam
Mi smo sinoc imali najmanje 10 podoja, mislim. Miš se budio na svaki sat i plakao. Ne znam šta mu je bilo. Inače, cica 3,4 puta
kod mene sve po starom
umorilo me razmišljanje o odvikavanju
i svemu što to zahtjeva trenutno
ovako mi lakše
Ovako je i kod mene... Cini mi se da spava sve gore. Prije su noci sa vise od 3 budjenja bile rijetkost, sad su pravilo. Kad se probudi 3 puta, podoji i nastavi spavati to zovem odlicnom noci.sillyme prvotno napisa
Pokusavala sam da mu izbacim i dnevno spavanje, nikakva razlika, osim sto mi ga je zao ostaviti bez ta 2 sata sna. A i meni trabaju da odradim posao.
Ipak, u protekloj sedmici iako je bila opcenito kriticna po pitanju spavanja, prvi put sam ga uspavala bez dojenja jedno vece, i prvi put je prosao jedan citav dan tj. 12 sati bez dojenja... To mi ulijeva nadu da ce odvikavanje ici koliko toliko bezbolno.
S obzirom da krajem mjeseca maleni puni 2 god, mislim da sam odradila posteno ovo dojenje i drago mi je sto se nazire kraj. Ako mogne ostati tu i tamo neki dnevni podoj, super. Ako to bude prepreka za ukidanje nocnih muka, onda je to to...
jel uspio tko?
mi dojimo više nego ikad
nekad mi je to sasvim ok.
a nekad mislim da ću pasti na vrh glave kad ujutro ustajem
u svakom slučaju do daljnjeg dojimo...
Lijepo da si se javila.jel uspio tko?
mi dojimo više nego ikad
nekad mi je to sasvim ok.
a nekad mislim da ću pasti na vrh glave kad ujutro ustajem
u svakom slučaju do daljnjeg dojimo...
Baš nešto razmišljam zadnjih dana kako ću otići pogledati na topic kolili su bili moji "uspjesi" u odvikavanju.
Jer ih više nema.
Čini mi se da sam imala nešto uspjeha u početku, kad sam bila odlučna.
Onda smo na put, pa gosti kod nas doma na spavanju, ovo, ono, nemam snage...ugl,
ode sve unatrag.
Preksinoć je prvi put kokoš jela već u 1, a onda još tri puta do buđenja,
noćas je prvi put bilo u 3 i po, i opet još dva puta prije buđenja.
I da, neće da zaspi s dudom, meškolji se ako treba i sat vremena, sve dok ne dobije cicu, i tek će onda zaspati.
Mislim da ova tema neće imati tako skori kraj.
Ajmeeeee.jel uspio tko?
mi dojimo više nego ikad
nekad mi je to sasvim ok.
a nekad mislim da ću pasti na vrh glave kad ujutro ustajem
u svakom slučaju do daljnjeg dojimo...
Ja sam luda od dojenja. Nekako drugačije vuče, najčešće, ne uvijek... sve mi ostaju tragovi zubića oko bradavice... i boli, boli. Ne kao ragade... ali blizu. Što da radim?
A noć?
Cica i dalje, jedino što ponekad posluša kad joj kažem "a sad malo pusti", pa se zagrlimo i tako zaspi... ali prije toga nacicava bar stoljeće i pol.
mi smo uspjeli uglavnom ukiniti dojenje noću oko prvog rođendana. kažem uglavnom ukinuti, jer i dalje se ponekad zna rasplakti i razbuditi tijekom noći i tada ga podojim. zapravo to se povremeno noćno dojenje događa pred jutro oko 4 ili 5 sati. u zadnih mjesec dva I. bolje spava, mirnije. ne znam je li to povezano sa prestankom noćnog dojenja ili je jednostavno tijek razvoja živočanog sustava. ja sigurno bolje spavam od kad ga ne dojim noću. pod danu dojimo još nekoliko puta
Posljednje uređivanje od Inesz : 02.06.2013. at 08:47
Ha!
Ponosno objavljujem da T. više ne doji po noći.
Nakon viroznog ožujka, zubatog travnja i varičelastog svibnja došlo je do 5 (pet!) prospavanih noći zaredom. Šta se mene tiče može ovako do škole, sisa oko 21 i spava u komadu do 4-5. Onda opet posida i spava do 7.
Kako sam je navikla? Nikako, sazrilo dijete.
Prva dva puta previše mi je energije otišlo na to navikavanje a ništa pametnonisam postigla.
I ljudi moji, nakon ovih par prospavanih noći ja nikad umornija. Valjda se tijelo počelo opuštati.
Posljednje uređivanje od trampolina : 03.06.2013. at 11:01
Ja sam ukinula dojenje po danu. Odlucila sam smanjiti i ici ka prekidu, a to s nocnim ne bi islo. Po danu se zabavi i ne trazi toliko. Sad doji oko 13 za uspavljivanje, opet oko 22-23, onda 1-3 puta do jutra. Ne dam mu ni onaj jutarnji podoj vec ustanem prije njega i ne naumpadne mu. Ako sam u krevetu, nema sanse da mu ne dam...
pisala sam na drugoj temi, moj trik za smanjenje dojenja po noći je da ne dojim u krevetu, već sjedeći (prvi podoj nakon što ide leć, oko 1). skužila sam da mi ga je tako lakše vratiti u krevetić, a i manje se budi. moguće da kako se ja okrećem po noći da mu trgne san, jer uvijek kad spava pored mene se više budi nego kad je u svom krevetiću. probajte ako vam se da
A joj, bas mi je zao sto vas nece... Meni su cesta putovanja skroz zeznula odvikavanje od pelene. A dojenje...Ja jako polako idem ka kraju. Po danu vise nikako ne trazi, sama mu dam za popodnevno spavanje jer mi jako treba da zaspi za 5 min, a ne 55... Ali evo danas je i popodne uspio zaspati bez dojenja. Od pet zadnjih noci cetiri sam ga uspavala bez dojke. Tako i prvo budjenje oko 1. Od 4 do ujutro dam kad trazi, jos nisam spremna odreci se komoditeta instant uspavljivanja...
Sillyme, mi bili (i još smo povremeno) u fazi noćnih strahova, vidi ovdje, tu sam malo podizala temu:http://forum.roda.hr/threads/17587-B...-vrišti/page2
Ima još negdje o tome, sjećam se i da mi je netko linkao nešto, ali ne znam na kojoj temi. U svakom slučaju, potraži malo o noćnim morama i noćnim strahovima (nije isto), to je - je li - normalna faza kod većine djece, samo ne traje isto kod svih. Ima i savjet kako se ponašati, tipa, ne dirati ih i ne buditi dok tako sanjaju jer se mogu još više prestrašiti, ako je baš grozno, onda ih uzeti i šetati (ali ne buditi) tamo gdje nije mrak..
Sillyme, moje kad imaju nocne strahove ni cica ne utjesi, ako te to sta tjesi. Sad nam je pocelo s malenom (11mj), usred noci plac, gura se od mene, nikako ju smiriti. Onda ju uzmem na ruke, izadjemo iz sobe, palimo svjetlo ako treba, nesto joj pricam, obavezno hodam ili ju spustim na pod, i prodje. Kod ove malene mozda su u igri i zubi, za sad se jedan tjedan ponavljalo par noci za redom, vec danima je mir.
Ma ne utjesi ni mog cica, nije da nisam probala
oko pol sest zna bas zicati cicu (lupa me ako sam okrenuta ledjima, cim se okrenem prema njemu prestane lupati i privije se uz mene), tad mu ponekad ipak dam ako zagrljaj ne upali, da kupim jos malo sna... Ali to zovem jutarnje cicanje, pogotovo sto ga mm vodi u vrtic nakon sto ja vec odjurim na posao... Nema vise cice u tri u noci, ni pol sata nakon so je zaspao, to je iza nas
Posljednje uređivanje od sillyme : 23.07.2013. at 06:32
jel mogu ti noćni strahovi biti i po danuon se zna probudit uplakan, i plače sve dok ga skroz ne rasanimo
evo mene 4 mjeseca poslije
ona sisa sve više i više
ima po noći zadnje vrijeme epizode vrištanja i bacanja u krevetu
ne pomaže ni sika, najprije je moramo umiriti pa onda sisa
ne znam što bi rekla, nije mi izbacivanje dojenja još opcija
ovo se i nama dogadja. kkako je prestalo?evo mene 4 mjeseca poslije
ona sisa sve više i više
ima po noći zadnje vrijeme epizode vrištanja i bacanja u krevetu
ne pomaže ni sika, najprije je moramo umiriti pa onda sisa
ne znam što bi rekla, nije mi izbacivanje dojenja još opcija
Moja je sad dobro. Imala je trodnevnu groznicu i to su bile lude noći.
Sad je normalna, probudi se oko 4 i dojenje traje možda 10 minuta, onda opet oko 7 nešto žulja. Daj Bože da i to potraje, ja zadovoljna, čak četiri sata spavam u komadu, čudesno.
Kod nas je zadnjih par mjeseci puno bolja situacija. Budi se jednom, dvaput po noci, kratko posise, i odmah zaspe. Al zato se kad svane nekih sat vremena svako malo budi, recimo od pet do sest, onda se ja dignem, i odem na posao, a on u miru odspava jos sat i po, dva.
Mi smo nakon 2 god i 2 mjeseca siki rekli pa pa
Prihvatio je to ko veliki. Trazi, ja se pravim luda, nekad nosam, nekad samo lezim i smjeskam mu se, nekad on mene zagrli... Uglavnom, bez ikakve drame... Ali noci su nam ostale iste. Budi se svakih sat, dva, pola, 20 min... Nema pravila. Jedino se metoda uspavljivanja promijenila...
Doduse, tek je 4 noci da ne doji, mozda pocne i bolje spavati dok se adaptira na okolnosti... Nadam se
Nena a sta niste vi bili ukinuli nocno dojenje sa 6 mjeseci, ili sam ja nesto pobrkala? Meni se cinilo da si jednom pisala o tome. Bas sam se spremala pitati te kako je to islo. Ja razmisljam o ukidanju nocnog iza 1. rodjendana ali mozda mi je bolje ovako, pocica i spava dalje, nego da moram nositi i smirivati...ionako spava sa mnom (ne znam ni to do kada...).
O, da, čak sam i efikasne savjete tu dijelila, stvarno je funkcioniralo.
Ali s "prethodnom" djecom, ne s ovom malom.
Ne zato što je ona puno drugačija nego su mi uvjeti drugačiji, muž nije više na raspolaganju za "dresuru", on je tu bio nužan da spava s bebom par noći, tjedan dana...ali sad ništa od toga, ja se nisam vratila na posao tako rano pa mi nije nužno prespavati noć, nisam toliko ustrajna....
i ostade mala klasika-dosadni sisavac.
Moj je recept funkcionirao s troje djece i to dosta rano je to išlo, baš oko pola godine, dobro si zapamtila, ali sad je s ovom i nakon godinu dana neprimijenjen.
Nena bas si me nasmijala
Sillyme ovo vase mi se cini vrlo prihvatljivo! Meni je doma jos najbolje jer se beba i ja komodamo u bracnom, ali bome sad na moru se stiscemo u malom krevetu dok kinderbet samo figurira u sobi da ne ispadne da nisam probala...
kod nas više nema dojenja po noći
po danu jedno popodne kad dođem s posla i jedno navečer, prije spavanja
naime, L. ima 16 mjeseci i dojena je na zahtjev od rođenja
sve je to meni bilo peace of cake dok nisam počela raditi
točnije, mjesec- dva prije nego sam počela raditi
jer sam mislila kako ću to izdržati i biti normalna i funkcionalna uz posao i druge obaveze
jednom sam pokušala, međutim istu noć i odustala
čim je počela plakati i nije htjela ni vodu, ni zagrljaj ni maženje, ja sam se slomila
reko nema šanse da je pustim plakati, ja to ne mogu - radije ću pričekati dok ne bude sama spremna, brzo će to proći, sve prođe
prođe, al ja više nisam mogla čekati da se to spontano dogodi
jednu večer, nedavno, doživjela sam nalet odlučnosti i znala da je to to
ležim u krevetu, ona se stalno prikopčava, ne želi me pustiti ni trena i to tako traje i traje, budi se na sam moj pokret
mislim se , pa to dijete uopće normalno ne spava, ja da ne govorim, postajem nerovozna
ima li to dojenje smisla
nema
ne sviđa mi se apsolutno ništa u takvoj situaciji, ne vidim nikakvog benefita za nijednu od nas
rekla sam , nema više, nedam
plakala je kratko i zaspala, ja jednostavno nisam željela i mogla dalje
pred jutro sam je podojila, pa nakon dolaska s posla i do navečer nisam dala - malo sam je zaigrala, odvela u park, nudila drugu hranu, navečer prije spavanja podojila
i iako je tako mala, rekla sam joj da više nema sike po noći, jer ide spavati i da papamo samo po danu
ta noć je bila katastrofalna, počela je plakati u 23 i nije stala do 01
neću opisivati kako je to izgledalo ali je na kraju zaspala i spavala do pred jutro
sljedeću noć opet nisam dala - samo sam odlučno ponavljala da sika spava i da ne može sad papati
odustala je nakon nekih 15- tak minuta, pa se probudila nakon 2 sata - opet ista priča, nisam dala
zaspala je do jutra
i tako sljedeću noć, kraće je cendrala, malo sam je držala za rukicu i smirila se
sad spava puno bolje, još to nije onaj čvrsti san ali se budi neusporedivo rjeđe, malo zacendra i nastavi spavati
evo, išlo je bolje nego što sam i mislila, vjerujem da je presudno to što sam čvrsto odlučila da je to THE END
nije mi žao, osjećam da je to jedino ispravno i od mene pošteno
kad dojenje postane teret i unese nemir i nerovozu mislim da treba odsjeći
sad, kad će kod koga doći taj trenutak, to je posve individualno
kod mene je prelilo čašu to što se ona nije budila ne znam, svaka 4 sata pa jela
nego je stalno bila prikopčana s bradavicom u ustima
da je bilo drukčije možda još ne bi pomišljala da je to kraj ali ovo je stavrno postalo neizdrživo i besmisleno
možda sam imala i sreće, jer uvijek se sjetim felix kod koje je to trajalo i trajaloooo - ne znam što bi da je ispalo tako
ali mislim da kad sam ja mogla da većina žena može, samo se treba odvažiti i povući granicu
Bravo, odlično!
Meni se nalet odlučnosti još nije desio.
Ako i je, nije trajao dulje od jedne noći...
22 mjeseca, radim od njenog 14.
joj flopice kako to dobro zvuci. evo je cica, 3.put od lijeganja u 8. i očekujem još 10ak buđenja. ima 14 mjeseci, ja radimo od njenog 6. mjeseca, vikendima nema spaavanja jer moj muž putuje vikendima poslom. umorna sam, ukočena, nikakva. može dojit dovijeka što se mene tiče samo neka ne doji po noći. midlim da je sada gore nego prije par mjeseci. ne znam što ću-
cure hug!
sasa prošlo je isto kao što je i došlo- iznenada,bez najave
i trajalo oko tjedan dana
samo sam pazila da se ne ozlijedi ili padne s kreveta
što se tiče ukidanja dojenja mislim da čovjek mora dosegnuti kritičnu točku nakon koje zna da više nema dalje i da je to to
onda je lako i donijeti čvrstu odluku i puno je sve skupa lakše sprovesti u djelo...
Posljednje uređivanje od flopica : 31.08.2013. at 08:27
Da, to je i vissnja rekla.
Izgleda da sam izdržljivija nego mislim.
Sve me boli jutros.
flopica, ovo kao da sam ja opisivala svoje dijete...noćas je sam i ja došla do ruba, mislila sam da ću poludjeti....on što je stariji cica sve više, budi se milijun puta, nema čvrstog spavanja nego cviljenje, okretanje, pa prikopčavanje, pa opet cviljenje..kao da ga nešto muči, spavao bi ali nezna kako. ako mu nedam cicu, ignoriram ga ili ga samo stisnem k sebi to se razvije u takav bolnin plač da se moram ustati i nosati ga pola sata da se smiri..dudu ni pod razno, isto plač... dojen je na zahtjev od rođenja, i nije mi to prije smetalo toliko ali sam sve umornija i umornija a za mjesec dana počinjem raditi! preko dana kužim da sam živčana ko pas, pogotovo ako netko spomene "da je umoran" ili da "nije se baš naspavao noćas, pa si ide prileći iza ručka", ja napadam! pogotovo kad se radi o mom mužu! užas! znam da je moj još mali, ima sad 11 mj, ali mislim da to stvarno nema smisla više...on još nikad nije prespavao ni 4 sata u komadu a po danu spava par puta po pola sata uvrh glave, ako sam sretna.ne mogu višeeee
Pokušala sam noćas.
Nije išlo.
Baš joj je bilo teško... ne mogu ja to.
mi smo od poluspavaca postali nespavaci
i mislim da je 15 mjeseci skrroz dosta
u naletima ljutnje prekidam pa kad krene 3. put plakanje odustajem
zato citam ovdje za jos jedan nalet odvaznosti
Ja sve cekam da on spontano prestane sisat po noci. Da je bolje nego je bilo prije par mjeseci, bolje je... al da moze jos i bolje, moze. Sad nam je situacija otprilike ovakva, on otkako zaspe pa do neke ure (3-4 ?? ne gledam na sat pa pojma nemam, al cini mi se da prodje vise sati) spava, a onda se sat-dva (?? opet nemam pojma koliko cesto) svako malo budi i papa papa papa... I onda opet zaspe na par sati. Vikendom kad mogu s njim odspavat do osam devet mi tih sat-dva cickanja ne smeta puno, al radnim danom, kad se dizem u 6, a on (po mojoj procjeni) od 4 do 5, 6 na sisi, e onda mi bome smeta! Al nadam se da ce ic na bolje...
Prije tjedan dana je imao upalu grla, toliko ga je bolilo, jadnicka, da nije mogao ni sisati... e to je bila muka ziva. Nema do dojenja
Mi uspjeli, samo da javim, budući da sam pisala na temi. Sa 14 mjeseci, nedavno, nisam ju čak ni "trenirala", jednostavno se par noći zaredom prestala buditi u to doba.
Par puta noću i dalje ima svoja stenjanja i kmečanja, uvalim joj dudu, ali ne traži dojenje.
Ne znam zašto je prestala, ja sam bila odustala od pokušaja da je odviknem i mislila sam joj još davati oko tri u noći.
No, eto, prestade, i prvi put sisa oko sedam ujutro.
Ima to i svojih loših strana, pojavio mi se ciklus, stigla menga, ukupna količina mlijeka po dnevnom obroku se automatski smanjila kad su ukinuti noćni podoji.
Da se priključim tu, evo ni ja više ne mogu, loše mi je, bole me svi mišići, leđa, po cile noći ne spavam, em se smrznem jer sam polugola. Malac se cijelu noć spaja u snu na mene, planinari po meni, drugu bradavicu štipa noktima, ili zaspe pa me u snu ugrize do krvi. Ne mogu više, kolabrirat ću!
Ali da problem bude gori, MM radi od 19h do 12h sutradan, nona se ne odriće svog spavanja ni kad mi je trebala pomoć oko Ventolina, a kamoli za "moj prohtjev" i soba nam je spojena sa sobom od male koja mora u školu ujutro (ne mogu ga pustit da se dere pola noći).
Znaći sama sam, ionako on spava u našem krevetu, a ja i MM smo kao siročići u dn. boravku, MM tuče cijelu noć ako ne radi pa je doma, ne da mu u krevet, tako od rođenja, a ja bježim koliko mogu jer kad tek zaspe imam bar 3 sata sna u miru ako nisam s njim u krevetu.
ne očekujem neko rješenje preko noći, pokušala bi s vodom, mislim da je žedan (prejedanje pred san nije uspilo) ali ne znam kako da mu dam vodu, dudu nikad nisam davala, niti je on želi, bocu isto ne zna koristiti, pije iz čaše.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
