Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
hvala svima na podršci
mislila sam da bih mogla odguliti plakanje
al ne merem
nema se tu što više reći....

dobro, možda navratim još koji put da vam se požalim
baš kad mi bude voda do grla
Znam da si još na početku napisala da ti se ne da čitati priče onih koji su to napravili puno kasnije, ali samo da ti kažem da meni godinu dana nije uspjelo (odlučiti i biti dosljedna) ukinuti to noćno - od prvog do drugog rođendana . Doduše, bio je često bolestan, virozan... pa nam je to bilo spas, i nisam niti pokušavala više od par puta, ali tih par puta me ubila ta deračina, ja to nisam mogla. Bilo je lakše dojiti 5 puta noću, a nekad nam se dogodilo i da je samo jednom po noći, pa smo odvalili i tu godinu...

Poslije drugog rođendana je sve više rastao pritisak mm-a da je dosta noćnog nacicavanja, meni se potrefila neka gužva na poslu da radim 12 sati na dan... i kad je imao 26-27 mjeseci ja sam tjedan dana išla oko 21h u ured odraditi "2.smjenu" (ono što nisam uspjevala do 17h) i dolazila bih doma oko 1h, ušuljala se i sakrila u drugu sobu. Njih dvojca su se borila. MM kaže "nije bilo lijepo, tu prvu večer je zaspao, ali se brzo probudio i plakao, ridao oko 45 minuta". Kasnije je plakao oko 15 minuta. On ga je tješio, pravio mu kakao da popije i sl. Ja sam im dolazila u krevet kad se ujutro budio, i dala mu da sisa ujutro. U tih 6 noći samo je jednom dugo plakao u doba kad bih ja bila doma, i jedva sam izdržala da ne odem do njih... Uglavnom, iako je imao više od 2 godine, ja mislim da ja ni tada to ne bih uspjela sama ukinuti, i da sam ja bila doma mislim da nam ne bi uspjelo.

Poslije toga sam opet počela spavati s njim, jutarnji podoj smo zadržali još neko vrijeme, a onaj za uspavljivanje smo vrlo brzo izbaciti s onim "mrak je, noć je, ija spava, doći će mlijeko kad dođe dan". I to je bio kraj noćnog cicanja za nas, nije se više budio... ponekad bi samo sjeo na krevet, pogledao u roletu i okrenuo se na drugu stranu. I super su bila ta buđenja ujutro, sjedne na krevet, pogleda u prozor i samo kaže "dan je, sad mogu".

Jedino što smo i mi zeznuli kad smo odmah nakon "tatine jednotjedne epizode ukidanja noćnog" pokušali odmah izbaciti i ono za uspavljivanje, je to da je umjesto sisanja smio staviti ruku meni u majcu dok tone u san, pa bih ih on smjestio u njedra . (je l to bolje ili gore od igranja s kosom? ). Pa smo se onda morali toga riješiti jer me je to počelo strašno živcirati... Danas je na sreću dovoljno da se držimo za ruke, malo zagrlimo ili me samo u mraku napipava i provjerava "jesi tu?".

Ajde drži se, kad ti opet dođe voda iz grla, pobjegni par noći iz kuće.