Mene nije bilo prvih par dana, a kad sam se vratila s puta, prvih par noći uspavala sam je hodajući i grleći...dosta je ok to primila. Sljedećih par noći kad bi se probudila, morala sam je uzeti i dići na sebe pa bi opet zaspala, možda je i plakala, zapravo da je plakala kao što inače zna, sigurno bih se toga sjetila...Dakle, mislim da nije puno plakala.
Od tada često spavamo zagrljene
Međutim, tvoj opis identičan je jednoj našoj večeri (nakon ukidanja cice) kad sam odlučila da ostajemo na krevetu i da ona ima zaspat, a ne šetat se po stanu (bilo je već kasno, ja umorna ko pas). Ne znam koliko je dugo urlala, ali je urlala jako dugo, bacala se po krevetu, pokazivala na vrata, bila ljuta na mene, pogotovo ako bih joj počela pjevati ili dragati je, kao pusti me na miruuuuuuu, ma živi šou, susjede sam izbjegavala danima... Uglavnom, kad se isplakala, šćućurila se uz mene i zaspala. (I spavala kao nikad prije.) Nakon toga, više ne pravi velikih problema oko odlaska na spavanje.