Moraš naći neki modus, točno dokučiti u koje vrijeme će se dati smiriti, a u koje ne. Moja se u 3 i 30 ne da smiriti, probala sam, bilo je grozno, na kraju je širom otvorila oči i lamatala i rukama i nogama. Prije i poslije toga uspije se smiriti i bez dojenja. A horori, kad već spominjemo, ne gledam ih od O.Š., to je ionako najnekvalitetniji filmski žanr, a kad nisi tinejdžer nego baba štetno je i za živce. Neki su i kvalitetni, ali im je jeza također kvalitetna, kao onaj s N. Kidman "The others", na koji sam jednom nabasala, brrrrr, godinama sam ga sanjala. Tako i ovaj sinoć, na TV1000, nije bio uopće horor nego neki televizijski film, sudski, sudilo se svećeniku, po istinitom događaju, pa sam zato ostala gledati. Eto, čak nije ni pravi horor, a šta učini od moje noćisillyme prvotno napisa
Moj je sinoc zaspao oko devet. Pa se probudio prije ponoci i plakao za cicom (i doio je) Pa onda opet oko pola dva ( i opet dobio). E kad je oko tri poceo opet cvilit vise nisam dala, nesto je malo plakao (ispod minute), zaspao i spavao do sedam.
I sad ne znam sto da si mislim, da li to znaci da sam prva dva puta trebala biti odlucnija ili sto? Jednostavno nikad ne znam sto ce napraviti kad ga odbijem, ponekad malo cendra, ili zaplace, ja mu malo glumim da spava, "brujim" mmmmmmm, drzim za rukicu i uz malo okretanja zaspi, a drugi put na sam pokusaj odbijanja pocne plakati totalno uvrijedjeno i neutjesno, pa ga onda smirujem pet minuta da uopce prihvati cicu...
Bar je svaka noc drugacija.
PS - horore ne gledam.
 |
|||
Odgovori s citatom