Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
sillyme ja te podržavam i mislim da je tvoj sin dobio stvarno puno
stalno mi se u zadnje vrijeme nameće misao koliko zapravo dajem djetetu koje dojim
ako me malo malo frustrira činjenica da nemamo noći
i koliko to utječe ne samo na mene, moje obaveze danju, moje zdravlje
a time direktno na sve nas u obitelji i kvalitetu života
ja ne mislim da dojiti treba pošto- poto
da bi mogao sebi reći - dobar sam roditelj, dojila sam ne znam dvije godine
O ovome sam ja intenzivno razmišljala zadnja dva mjeseca dojenja - htjela sam dojiti dokle će curka htjeti, ali fizički sam bila ne na izmaku snaga, nego pravi zombie, dan mi je znao proći u sumaglici, a još sam i vozila. Inače imam izvrstan imunitet, ali ovu sam zimu provela 3 mjeseca pod konstantnim virozama, upalama, a drugi put u životu pokupila sam i gripu. Mogla sam rastegnuti još koji mjesec, ono, zbog savjesti pa da si mislim kako sam još bolja majka...ali po danu nisam imala snage biti majka kakva sam željela biti.
Nakon prestanka dojenja mjesec dana plakala sam svaki dan, imala sam osjećaj grižnje savjesti. Ali danas sam danju i noću bolja majka, imam više snage. I dalje me pere sjeta jer nismo dojile, šta ja znam, barem do druge godine i dođu mi suze kad vidim da netko doji, ali tako nam se posložilo.